Ponavlja li HDZ jednaku grešku kada nominira Zdravka Marića za novog mandatara, kao što je to učinio kada je za premijera doveo Tihomira Oreškovića?
Marić je stručan i obrazovan, financijaš potreban za reformske ekonomske poteze, ali opet je riječ o nestranačkom čovjeku koji nema uporište u HDZ-u. Marić nema izborni legitimitet i u Vladu je za ministra financija došao na poziv Tomislava Karamarka. Baš poput Oreškovića, i Marić je u Vladu došao iz moćne korporacije. Orešković iz Teve, a Marić iz Todorićeva Agrokora.
Budući da je Agrokor naša najveća kompanija, često je u doticaju s državom. Agrokorove firme dobivaju državne poticaje, a uspije li HDZ sastaviti novu većinu i instalirati Marića za premijera, njegovi potezi gledat će se pod debelim povećalom u odnosu na Agrokor.
Marić je bio odličan za ministra financija, a i za Oreškovića je prvi plan bio da bude potpredsjednik Vlade zadužen za financije. Marić je iz sadašnje perspektive za HDZ logičan izbor jer će stranci priskrbiti veći koalicijski potencijal usred političke krize. On će biti prihvatljiv svima jer nije ideološki opterećen. Ali iskustvo je pokazalo da premijer ne može biti samo ekonomski stručnjak nego – političar.
Osim toga, bude li Marić premijer, a Karamarko i dalje predsjednik HDZ-a, stranke s najvećim brojem mandata koja bi trebala u Vladi imati najveću snagu, ponovno ćemo imati dualizam vladanja. Imat ćemo čovjeka koji je postavljen za premijera i koji u Saboru ne kontrolira nijednog zastupnika te stvarnog šefa HDZ-a koji, još uvijek, kontrolira HDZ. Premijer treba biti osoba koja je i stvarni šef stranke koja je postavlja na tu funkciju.
Karamarko prvi put nije dobio priliku da bude premijer, a drugi put je prisiljen uzmaknuti zbog tereta afere koja nema zakonske posljedice, ali utječe na percepciju javnosti. Karamarko trenutačno ne može biti premijer, ali HDZ je za mandatara trebao birati stranački jaku osobu koja danas-sutra može preuzeti i stranku. No Karamarku je Marić idealan. Mamac je za nove partnere, a nije mu opasnost u HDZ-u.
Nećemo mi u Europu sve dok se koriste izrazi poput "kontroliranja zastupnika". Zastupnike kontroliraju boljševici, dakle HDZ i SDP, dok demokratske stranke predlože za zastupnici časne ljude koji dijele iste vrijednosti, koji misle svojom glavom i koje nitko ne može kontrolirati. Lobirati se može, ali ni jedna odluka ne može biti unaprijed predvidljiva po volji partijskih komesara. Zato svaka čast Mostu što je počeo uvođenje europske demokracije u ovaj balkanski boljševizam koji nameću HDZ i SDP.