- Sigurnost sam osjetio tek kada sam kročio na tlo Hrvatske – priča nam naš nogometaš, 25-godišnji Marin Ljubičić, nekadašnji član Hajduka i bivši mladi reprezentativac, koji je u nedjelju oko podne letom iz Moskve stigao u Zagreb.
Iza igrača Tavrije iz Simferopolja, glavnog grada Krima, bila su dva teška dana putovanja.
– Zračna luka u Simferopolju već je nekoliko dana zatvorena, išli smo automobilom do Donjecka, odakle smo avionom putovali u Moskvu. To je dionica od oko 600 kilometara, ali smo na području Krima morali proći kroz brojne barikade – priča nam Ljubičić koji je u Tavriju otišao u ljeto 2011. godine i zamjenik je kapetana u tom ukrajinskom prvoligašu.
Cijeli svijet prati stanje na Krimu, u Ukrajini nogomet jednostavno ne postoji. Do sada se znalo da je odgođeno prvo kolo prvenstva Ukrajine, a Ljubičić nam je odaslao nove informacije.
– Zbog sigurnosnih razloga odgođena su prva tri kola. Ma kakav sport, odgođeno je košarkaško i hokejsko prvenstvo, sve je odgođeno. Istina, mi smo prije dva dana igrali prijateljsku utakmicu u svojoj bazi, protiv Poltave, koja je udaljena tridesetak kilometara od Simferopolja, ali to je sve – kaže Ljubičić.
U Ukrajini svi klubovi imaju svoje “baze”, svojevrsne trening-kampove smještene izvan grada, a Tavrijina se nalazi na pola puta između Simferopolja i Sevastopolja. Marin, rođen u Metkoviću, korijenima iz Imotskog, bio je u srcu zbivanja na Krimu. Nakon te prijateljske utakmice sastalo se čelništvo kluba i dalo igračima slobodno.
– Kada su nam iz kluba kazali da smo slobodni četiri dana, brzo smo svi krenuli kućama. Ima u klubu dosta igrača iz drugih sredina, s njima su i obitelji. Svi smo krenuli prema Donjecku. Predsjednik kluba je političar i svjestan je cijele situacije pa nam je okupljanje zakazao u Turskoj, a počasni predsjednik Tavrije je Anatolij Mogilev, bivši premijer Krima. U Turskoj ćemo provesti desetak dana na pripremama, odnosno dok se situacija ne smiri ili ne riješi. U Tursku idu i obitelji igrača, svi iz kluba s obiteljima - kaže Ljubičić. Stanje u samom gradu je jasno, na ulicama je vojska, ne smije se napraviti nijedan krivi korak.
– U Simferopolju je od 20 sati policijski sat, ne može se iz kuća, ne rade restorani, ništa ne radi, cijeli je grad blokiran. Mi smo većinu vremena proveli u “bazi”, mogli smo i spavati tamo. Klub se maksimalno brinuo o nama, nismo imali nikakvih problema. Nisam strašljiv, ali naravno da mi je bilo nelagodno, da je bilo straha zbog cijele situacije. Nikomu nije bilo svejedno, još kad se neku večer čula pucnjava i eksplozije. Na ulicama Simferopolja su ruski tenkovi, čuju se helikopteri... Zračna luka je zatvorena nakon što je posljednji sletio zrakoplov Turkish Airlinesa. Dopušteno mu je da sleti, ali nitko od putnika se nije smio iskrcati. Zrakoplov je potom vraćen i otad je zračna luka u Simferopolju blokirana – prepričava nam Ljubičić.
Nije mu bilo svejedno dok se vozio prema Donjecku. Morao je proći brojne barikade. Tek nakon dolaska u Donjeck malo se opustio, našao se na piću s fizioterapeutom Šahtara Igorom Grškovićem.
– Dok smo se vozili preko Krima nailazili smo na brojne barikade. Cijeli je Krim pod barikadama, blokiran. Na svakoj smo se morali zaustaviti, pokazati dokumente, objasniti gdje smo i kamo idemo. Sa mnom je putovao i naš vratar Damir Kahriman, reprezentativac Srbije. Situacija vam je sljedeća: na Krim ne može nitko ući, posebno ne iz zapadne Ukrajine, iz smjera Kijeva, a izaći može tko želi. Primjerice, na granici između Krima i Ukrajine vlak se zaustavlja, svi putnici moraju izići van na pregled – napominje Ljubičić.
Ako prije i nije pratio političku situaciju u Ukrajini, u posljednjih mjesec-dva odlično je upoznao cijelo stanje.
– Na Krimu su svi za Rusiju, ondje živi 60 posto Rusa, a 20 je posto Ukrajinaca. Ne znam kako će se završiti cijela ta situacija, ali Krim će uvijek biti ruski. Cijela istočna Ukrajina je bliža Rusiji. Moram naglasiti da smo bili dosta zaštićeni u cijeloj situaciji, da se klub odlično o nama brinuo – kaže Ljubičić.
Svih ovih dana Ljubičić je bio na stalnoj vezi sa Splitom i Metkovićem. Supruga mu je u Splitu, roditelji Ante i Rosa u Metkoviću.
– Bili smo zabrinuti, kako ne bismo bili. Čujte, sin nam je 2500 kilometara daleko, slušamo što se događa. Nikomu nije bilo lako, nismo oka sklopili dok Marin nije stigao kući. Bio sam u Domovinskom ratu, rakete i meci letjeli su oko mene i nisam se plašio. Ali kada vam je dijete u pitanju, sve je to drugačije. Naravno da sam se plašio za Marina, ali stigao je sretno kući i to nam je najvažnije – rekao nam je Ante Ljubičić.
>> UŽIVO Medvedev o ukrajinskim vođama: Njihova vladavina završit će krvoprolićem!
