Dugi pregovori o sastavljanju Vlade, iako su naporni, nisu nužno loši jer na površinu izvlače neprihvatljive ideje i mnoge ‘wanna-be’ ministre koje bi za dobrobit građana bilo bolje preskočiti. Ideja Ivana Lovrinovića da se između pet i šest milijardi kuna koje građani uplaćuju u drugi stup skrene u proračun digla je nezapamćenu prašinu. Riječ je o tome da bi se građanima oduzela štednja iz prošlosti i sadašnjosti da bi se popunile proračunske rupe.
Ako je to ono što Most podrazumijeva pod reformama onda Most nikada nije imao namjeru ozbiljno promijeniti državni sustav. Srećom ozbiljna prijetnja da će politika posegnuti za imovinom od 74 milijarde kuna koje leže na depozitima obveznih mirovinskih fondova ne postoji, što je potvrdio i izgledni premijer Tihomir Orešković jučer rekavši da novac treba ostati tamo gdje jest – u mirovinskim fondovima.
Hoće li Orešković na taj način gasiti i druge vatre ovisit će prije svega o tome koliko će raširene ruke imati pri izboru za sebe najvažnijih resora, a to su kako je sam istaknuo, ministarstvo gospodarstva i ministarstvo financija.
Kao potencijalni ministar gospodarstva spominje se Tomislav Panenić, načelnik iz općine Tompojevci koji je povukao 3,5 milijuna kuna za LED rasvjetu u svojoj općini. Iako taj podatak sugerira da je riječ o čovjeku sposobnom osigurati rast kvalitete života svojim biračima i voditi manje projekte, ne možemo znati je li to profil čovjeka dovoljno iskusnog da vodi pregovore s MOL-om o odnosima u Ini, dogovara istraživanje plina i nafte sa šefovima ruskog Gazproma ili američkog Exxon Mobila ili pak dogovara preuzimanje Elektroprivrede Crne Gore s Milom Đukanovićem. A to je posao koji čeka ministra gospodarstva i to već u prva dva mjeseca mandata jer su i MOL-ovci i naftaši čekali novu vladu da bi brzo krenuli u nove dogovore.
Vlast je primamljiva i teško joj je odoljeti, ali Hrvatskoj sada više nego ikad trebaju ozbiljno kvalitetni kadrovi, a ne politički uhljebi.
