Toga je dana, 2. svibnja 1991., u kući Milana Marinkovića u Borovu Selu bilo živo. Kuhao se čobanac, igrao šah, susjedi i rođaci dolazili su u “babinje” jer je Marinković četiri mjeseca ranije postao otac. Tako je bar ustvrdilo čak četvero svjedoka na Županijskom sudu u Osijeku, gdje se Marinkoviću sudi za ratni zločin, zlostavljanje dvojice zarobljenih policajaca Zvonimira Mekovića i Dalibora Križanovića 2. svibnja u vikendici u Savulji.
– Te iskaze smatramo neistinitima, a cilj im je pogodovanje okrivljeniku. U suprotnosti su čak i s ranijim iskazom samog Marinkovića koji je rekao kako je taj dan bio sam sa suprugom i sinom i da nitko nije dolazio k njima – iznio je, pak, primjedbu zamjenik županijskog državnog odvjetnika Miroslav Dasović. Marinković je ranije izjavio kako se, kada je 2. svibnja na ulici čuo pucnjavu, vratio djetetu u kuću. – Kad sam doznao da sam uhićen za nešto što nisam učinio, bio sam zatečen jer u životu nisam čovjeka udario niti sam imao problema s policijom. Bio sam zbunjen i u šoku i nisam se mogao odmah sjetiti da su kod mene bili gosti – rekao je Marinković potom u obrani.
Optužba je posumnjala u iskaze svjedoka i zbog priče Marinkovićeve šogorice iz Beograda Ljubice Rokić. Kazala je da je oko podneva čula pucnjavu koja je trajala 15-ak minuta.
– Pucnjava je trajala tri sata – istaknuo je Dasović. U toj je pucnjavi ubijeno 12 redarstvenika.
Osječki policajci Meković i Križanović upali su u zasjedu u noći na 2. svibnja u Borovu Selu. Bose i ranjene, odvezli su ih u vikendicu u Savulji, gdje ih je tukao i Marinković te odbjegli Jovan Jakovljević. U akciju oslobađanja krenulo je ujutro 60 vinkovačkih policajaca. Život je tada izgubilo 12 redarstvenika, a ranjena su 22. Odbjegle Dragana Rakanovića, Milenka Mihajlovića i Jovicu Vučenovića tereti se za iživljavanje nad ranjenicima. Sudi se, pak, samo Marinkoviću jer je jedini dostupan. U obrani je istaknuo da je u Borovu Selu bio još jedan Milan Marinković te da je njegov nadimak Mišo nosio i pokojni Milan Puškaš.
