EKSKLUZIVNO

Marinov koban za zaručnicu, šefa tajne službe i tužitelja u Varni

04.06.2002.
u 00:00

* Tijelo Tatjane Toteve, zbog kojeg je Bugarska tražila izručenje Marinova 26. lipnja 1993. godine, našao je slučajni prolaznik pokraj magistralne ceste u okolici Praveca, 100-injak kilometara istočno od Sofije

Biografija dostojna predloška za pisce špijunskih ili kriminalističkih trilera sukus je bugarske životne epizode Veselina Marinova, "balkanskog špijuna", koji je prošloga petka ubijen u kafiću NBA. I dok se hrvatsko pravosuđe tek treba uhvatiti ukoštac sa Vinkom Žuljevićem Klicom i razotkriti u čemu je sprega organiziranog kriminala i ubojstva Marinova, u bugarskim pravosudno-medijskim krugovima ime Veselina Marinova ili Mironova, kako se spominjao u medijima i službenim ispravama, prisutno je već deset godina.

Rupe koje postoje u napisima o V. Marinovu zbunjujuće su, ali možda će biti razumljivije s obzirom da je riječ o čovjeku koji je prema tim napisima vezan za duhansku aferu u početku devedesetih koja je zbog navodne bliskosti s Marinovim i upletenosti u aferu položaja stajala Arlina Antonova, bivšeg šefa tajne službe bugarskog ministarstva unutarnjih poslova. Zbog neobjašnjivih sporosti u istraživanju.

Tatjana Toteva ubijena pa spaljena

Tatjanu Totevu, 33-godišnju poduzetnicu, intimno-poslovna veza sa V. Marinovim stajala je 1993. godine života, tvrdi se u spisu broj 15 nacionalne istražne službe iz siječnja 1994. godine. Tijelo Toteve našao je 26. lipnja 1993. godine slučajni prolaznik pokraj magistralne ceste u okolici Praveca, 100-injak kilometara istočno od Sofije. Nekoliko mjeseci nakon pronalaska tijela istraga, a i obdukcija, ustanovila je da je žrtva najprije bila na nepoznatom mjestu upucana u noge, spremljena u automobil, odvezena do mjesta ubojstva. Ubijena je hicem u zatiljak, pa zapaljena, a majka ju je prepoznala po ožiljku. Prema pisanju bugarskog tiska iz svibnja te 1994. godine, Marinov je tek nakon neliko mjeseci osumnjičen kao počinitelj ubojstva.

Hristo Grudev, okružni tužitelj u Varni, morao je sredinom 1994. odstupiti zbog sumnje da je pod čudnim okolnostima odustao od pritvora za V. Marinov 1993. godine oštetio za 272.000 leva Primorsku narodnu banku u kojoj je bio zaposlen kao tjelesni čuvar.

Nadalje, prema pisanju bugarskog tiska, Marinov je 1992. godine zajedno sa svojom bivšom zaručnicom Totevom bio osumnjičen za "duhansku aferu", šverc cigareta Rothmans. Osim Marinova bio je osumnjičen i Nikolaj Zdravkov, a obojica su slovili kao vanjski suradnici A. Antonova, šefa tajne službe. Istraga je završila otklonom sumnji, ali je vođena čak i parlamentarna istraga. Marinov se u napisima iz 1994. godine spominje kao čovjek koji je imao bliske veze s lokalnim političarima u Varni, ali i za koje je imao kompromitirajuće materijale o njihovoj sprezi s kriminalcima. O tome da Marinov radi za hrvatske tajne službe, dnevni list "24 sata", koji u jučerašnjem broju piše na dvije stranice o ubojstvu Marinova, pisao je još 1998. godine.

U izjavi za jučerašnja "24 sata", Arlin Antonov, šef NSS-a (nacinalne sigurnosne službe) prisjetio se V. Marinova. - Slabo ga se sjećam. Sreo sam ga dvaput-triput. Bio je mlad, samoljubiv čovjek. Koliko se sjećam, majka mu se bavila turizmom, imala je hotel u Varni. O tome da je bio blizak s njim i da je živio u Hrvatskoj, Antonov je, kaže pročitao u tom dnevniku. Otklonio je da je bio blizak s njim, ali je rekao da je Marinov bio blizak s biznismenom iz Varne Bobijem Becom, vlasnikom prijevozničke tvrtke.

Pozivajući se na neslužbene izvore, u tekstu se navodi da je nakon smjene u civilnoj obavještajnoj službi u Bugarskoj prije nekoliko godina Marinov nastojao opet uspostaviti stare veze. Marinov se novim šefovima tajnih službi, pišu "24 sata" javljao razglednicama iz Beča i Pariza, a kontakt između Marinova i bugarskih obavještajaca trebao je biti u Hrvatskoj. Marinov je tražio način da se vrati u Bugarsku i jamstva da zbog ubojstva Toteve neće biti uhićen u domovini iz koje je, kako navode mediji, "iščezao" 1993. godine, nakon što je u rujnu pušten iz pritvora. Sastanak u Hrvatskoj propao je, a njegova bugarska veza nije došla na sastanak. Dnevnik "24 sata" još je 10. ožujka 1994. godine nagađao da je Marinov navodno tada bio u Austriji. To je Marinov telefonski rekao svome znancu.

Istraga stara devet godina

Prema tome napisu, rekao mu je i da se osim zbog istrage u Bugarsku ne želi vratiti i jer se boji da će biti ubijen zbog kompromitirajućih materijala koje posjeduje o vezama političara u Varni i tamošnje mafije. Ali, nagađalo se da V. Marinov i nije napustio Bugarsku jer nigdje nije bilo zabilježeno da je prešao granicu. Kao što se dosad o bugarskoj epizodi "balkanskog špijuna" malo znalo u hrvatskim medijima, tako je i hrvatska epizoda Veselina Marinova bugarskim medijima bila samo površno poznata. Nešto više o istragama koje su u Bugarskoj vođene protiv V. Marinova danas bi trebali doznati od Emila Ivanova s kojim imamo dogovoren susret u tužiteljstvu u Sofiji. On je još 1994. godine novinarki Neiki Krstevoj izjavio da mu kolega Grudev u Varni odugovlači s upitima o sumnjivim transakcijama V. Marinova.

Marin Čerkezov, šef područne nacionalne sigurnosne službe, u ožujku 1994. godine ispitivao je o vezama s Marinovim tajnika općine u Varni Stanka Raičeva, zbog preetpostavki da s njim ima neke dužničko-vjerovničke odnose. Devet godina prije hrvatskog USKOK-a zbog sumnji da je povezan s organiziranim kriminalom i mafijom Veselina Marinova istraživale su bugarske sigurnosne službe i tužiteljstvo, kojima je iščezao pod čudnim okolnostima.

Piše Dušan Miljuš

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije