labin33 Nije mi jasno što bi ti htio? Da svi imaju male plaće? Da svi budu siromašni? Nije lako voditi sindikat i za taj posao treba biti pošetno plaćen, jer sa poštenom plaćom sindikalni čelnik će se boriti da ia i ostali imaju poštene plaće. Ostavili smo socijalizam da bi svi bili bogatiji, a sada se ti zgražaš što su neki za svoj rad pošteno plaćeni, umjesto da se zgražaš što ostali nisu za svoj rad pošteno plaćeni.

JURA911....... Ti nisi bas krsten na svakom mostu i to mi svi znamo. A s lupanjem si prvo pocni doma od svojih pa kada vidis kako to funkcionira javi se.

Prvo velika čestitka Sindikatu! Drugo, kako sam ovih dana u mojim komentarima više puta naznačio, ne mislim kao Ozren Matijašević, koordinator akcije sindikata. Ne očekujem „da će vladajući učiniti sve da onemoguće raspisivanje referenduma“, ali dobro da su sindikalci „spremni na sindikalne akcije kojima je cilj da se volja građana provede i da se raspiše referendum.“ To o čemu se radi slijedi u analizi teksta novinara VL od prije par dana u svezi ovog referenduma, gdje su postavljena nekoliko delikatna pitanja, na koja su oni pokušavali dati odgovor. Sumnjam da su odgovori točni. Pa da idemo redom: Zašto je bila po VL-ovim novinarima odluka sindikalnih čelika u vezi skupljanja potpisa “nemoguća misija”(?), kad je svima jasno da Hrvatska već dugo vapi za trećem opcijom. A to se sada s pola milijuna potpisa i dokazano! 2000.-te godine kada je SDP došla na vlast počelo se govoriti o 2.-oj Hrvatskoj, ali se brzo uvidjelo da nema ništa ni od lijeve, kao ni od desne opcije. San o 2.-oj Hrvatskoj nije tada dosanjan! Što više sada nakon godinu dana ove reformirane HDZ-ove vlade koja samo vidi (ili mora vidjeti) spas u reformama, dok SDP spontano odbija i pomisao da ponovno dođe na vlast, jasno je da Hrvatskoj pomoći nema ni od desnih, ni od lijevih. Vrijeme je da se stvara nova opcija, pa i nova pjesma: Evo zore, evo dana, evo nama sindikata… Slijedeće je novinarsko pitanje bilo: „Hoće li sada Vlada u strahu od referenduma krenuti u neprincipijelne dogovore … što će zapravo zaustaviti sve reforme i dovesti Hrvatsku u bankrot?“ Bojim se da je Hrvatsku već davnih dana bankrotirala, pa potpuno svejedno da li će Vlada krenuti u neprincipijelne dogovore ili ne? U biti ovi potezi Vlade, pa i prijašnji, faktički sve je to jedno veliko odgađanje priznanja stvarne situacije, i traženje slamke spasa. Što bi ona mogla biti? Možda jedna nova Europa koja je prebrodila krizu, ali kada će to biti(?), veliko je pitanje! Tu je i pitanje: „Hoće li se Vlada kockati: inzistirati na postojećem prijedlogu izmjena Zakona o radu te raspisati referendum?“ U biti u vezi sa referendumom Vlada nije pred nikakvim hamletovskim pitanjem, što više ni cijena referenduma od 70 milijuna kuna ni njoj, pa ni opoziciji ne igra nikakvu ulogu. Što više i jednima i drugima odgovara da se do prijevremenih parlamentarnih izbora ne dođe. I jednima i drugima najbitnije je vrijeme! Nadalje, u Hrvatskoj nije moguće da se „pojavi netko poput švedskog premijera Perssona koji je na ideji ušteda i rezanja administracije dobio izbore pa je proveo to što je obećao“, ali ni da se pojavi neka „protureakcija … u obliku nekog novog hrvatskog Chaveza ili još opasnijeg javnog demagoga“ .Hrvatska politička scena je mrtvo more! I tako dalje sa pitanjima: „Što ako na referendumu pobijedi takvo antireformsko mišljenje? Hoće li to značiti da smo za sva vremena zaustavili nužne promjene?“ Nužne promjene su na žalost, već davno zaustavljene, sve je to samo „kemijanje u funkciji preživljavanja“ i čekanje da nam se dobaci pojas za spašavanje. No, izgleda da je Europa zakasnila na vrijeme njega pružati utopljeniku, a najgore u tom cijelom scenariju, da sada se i ona polako utapa.