Da nije Kanađanin, vratar Medveščaka Barry Brust sigurno bi bio Dalmatinac. Fascinantan je taj njegov, kako bi to Amerikanci rekli “easy-going”. “Hehe, istina je, kod mene je sve nekako polagano. Vrlo sam opuštena osoba, rijetko podignem glas, pogotovo izvan leda...”, kaže Brusty, kako ga zovu suigrači, donosi novi broj sportskog tjednika Max!.
Ima iskustva u NHL-u (LA Kings), nekoliko je sezona igrao u AHL-u, a jednu i u njemačkom DEL-u.
– Izazov mi je bilo igrati u KHL-u, zato sam odlučio doći. O Medveščaku su mi lijepo pričali neki bivši suigrači i prijatelji iz Sjeverne Amerike pa je odluka bila laka. Brzo sam se prilagodio, kako i ne bih kada je gotovo cijela momčad američka pa se osjećam kao kod kuće – otkrio je 30-godišnji Kanađanin iz Swan Rivera u pokrajini Manitoba.
Oduševljen je momčadi i trenerom Frenchom:
– Imamo sjajnu momčad, a i karakterno smo se jako dobro uklopili. Većini nam je to bila nova situacija pa nas je to još zbližilo. A French je za mene zaista fenomenalan, jer brine se o nama, gleda nas i kao ljude, ne samo kao igrače.
Medvjedi su već četiri kola prije kraja osnovnog dijela prvenstva osigurali doigravanje, no Barry kaže da su njihove ambicije puno veće.
– Nemam kristalnu kuglu da mogu reći dokle ćemo doći, ali uvjeren sam da se možemo ravnopravno nositi sa svakom momčadi. Vjerujem da smo dobro tempirali formu za doigravanje. Naravno da želimo osvojiti naslov, to nam je cilj, ali svjesni smo da će biti vrlo teško.
U Zagrebu se jako dobro snašao.
– Zagrepčani su ekstremno prijateljski raspoloženi, ali najviše me oduševilo vrijeme. Pa kod vas nema prave zime, to mi je super – rekao je Brust.
Možda bi drukčije govorio da je u Zagrebu bio prošle zime...
Ne voli putovanja po KHL-u
U Zagrebu je Barry zasad sam, zaručnica je u Sjevernoj Americi. Kaže da nema stvari koja mu ovdje smeta. Jedino ne voli duga putovanja avionom po ruskim gradovima. Na ulicama Zagreba već ga prepoznaju i navijači.
– Srećom, ne prečesto, što je i razumljivo s obzirom na to da mi je na utakmicama cijela glava pokrivena kacigom.
Iako je vratar, Brustov hokejaški uzor je legendarni kanadski napadač Mario Lemieux.
– Obožavao sam ga gledati. Zbog Lemieuxa sam uzeo i broj 33 na dresu. Naime, on je nosio broj 66, a budući da je to neuobičajen broj za vratara, uzeo sam upola manji. Srećom, uvijek je slobodan, u koji god klub da dođem – otkrio je Barry.
Priznaje da su golmani uvijek nekako drukčiji, specifičniji.
– Na neki smo način uvijek specijalni po karakteru. Tako je bilo oduvijek. U mojim počecima golmani nisu bili toliko popularni, dječaci su uvijek odbijali stati na gol. No sada se to promijenilo, dobili smo na cijeni – rekao nam je Brust, a na pitanje zašto se on odlučio biti golman malo se zamislio, a onda rekao:
– Iskreno, nemam pojma. Svidjelo mi se što golman ima veću palicu, što ima toliko opreme, što ima veću kacigu od svih. Zato sam stao na gol, te na kraju i ostao na njemu. Odluka je pala dok sam imao 10, 11 godina.
Najpraznovjerniji od svih
Kada smo ga pitali koji mu je najdraži trenutak karijere, Barry se nije mogao odlučiti.
– Bilo ih je nekoliko. Prvo kada sam izabran na NBA draftu, potom prva pobjeda u NHL-u s Los Angeles Kingsima, osvajanje AHL lige 2011. godine... Nadam se da će takvih trenutaka biti još više...
Zanimljivo, Barry je rekorder AHL-a po minutama bez primljenog gola, u studenome 2012. njegov je niz trajao 268 minuta i 17 sekundi.
Minutažu u Medveščaku Brust ravnopravno dijeli s Dekanichem.
- Dex i ja smo veliki prijatelji otprije, a sada nas je Medveščak spojio. Među nama postoji samo pozitivna konkurencija – objašnjava Barry.
Što biste radili da niste hokejaš?
– Uh, nemam pojma. Moj tata bio je farmer, možda bih radio s njim. Premda, mislim da je zabavniji ovaj posao golmana, hehe.
Suigrači za Barryja kažu da je najpraznovjerniji od svih u svlačionici.
– Uh, stvarno sam praznovjeran. Prije svake utakmice imam istu rutinu, radim iste stvari. Obavezno barem malo odspavam, jedem iste stvari... Jedna je od rutina i da se nakon utakmice ne vraćam sa suigračima pozdravljati navijače. Kada sam prestao to raditi u njemačkoj ligi, zaredali smo s pobjedama, pa mi je onda u glavi da mi to donosi sreću.
– Na kacigi imam nindžu, neki me bliski ljudi tako zovu, ali neću otkriti zbog čega. Neki me zovu i Street Fighter jer sam se znao potući na utakmicama.
Da možete odabrati bilo koju osobu na svijetu s kojom biste otišli na večeru, tko bi to bio?
– Vjerojatno s Lemieuxom kojeg sam idealizirao tijekom djetinjstva.
Na kraju je otkrio planove s Medveščakom.
– Definitivno me zanima ostanak u Zagrebu, no vidjet ćemo na kraju sezone.
>> Medveščakove utakmice u KHL ligi gledat će se i u Sjevernoj Americi
nba draft?zanimljivo....