Jedno od najprepoznatljivijih i najintrigantnijh lica naše modne scene svakako je Loredana Bahorić. Popularna hrvatska dizajnerica, koja s podjednakom strašću kreira i dnevnu i večernju odjeću, u ovoj godini zaokružuje trideset godina rada, a u našem razgovoru otkriva kako će obilježiti veliku obljetnicu, prisjeća se početaka, komentira stil Melanije Trump...
Kako ćete obilježiti 30 bogatih modnih godina?
- Točno 21.lipnja Charlie puni 30 godina. Sve je krenulo u Šibeniku i dvije godine kasnije u Zagrebu; mali dućan u Vlaškoj prerastao je u kultni prostor... Toliko toga se zbilo u međevremenu da bi htjela svojevrsnom Art revijom/ izložbom, ujediniti najzanimljivije komade odjeće i prikazati ih u prerađenom skulpturalnom obliku jer je nevjerojatno da neki komadi djeluju avangardno i nakon dugog niza godina...Razmišljam o monokromatskoj modnoj priči koja bi se trebala dogoditi u jednom od zagrebačkih muzeja krajem svibnja ili početkom lipnja. petanestogodišnjicu sam slavila u Muzeju Grada Zagreba, 20 godina u Muzeju Mimara, 25 u mom omiljenom Velvetu... Imam jasan koncept, sad još slažem logisiku... Znat ćete na vrijeme...
Koliko ste se u to vrijeme vi promijenili, a koliko moda?
- Na samim počecima nakon diplome TTFa još sam se profesionalno bavila manekenstvom i kreirala i šivala samo za sebe zanimljivu odjeću koja je bila drugačija od ponuđenog. Teško mi je vući paralelu kroz tako dugački time line. Ali osnovna razlika je u tome da tada nije bilo interneta, a strani modni časopisi su skoro pa nedostupni. Danas je jednim klikom miša sve pred vama.. Ja osobno oduvijek inspiraciju vučem odnekud iznutra. Realno, modni Japanci su moji uzori oduvijek, ali uvijek pratim naki svoj impuls...Tako je od prvog dana do danas. Osnovna dvojba koja je kod mene prisutna cijelo vrijeme je: da li raditi baš ono što bi htio i da to budu skulpture koje će se promatrati kao eksponati u galeriji ili ipak proizvoditi ono što će klijenti kupovati. Kad bi mi to bio hobi odlučila bi se bezuvjetno za prvo, ali ako živiš od mode i imaš tim i logistiku koji čine fiksne mjesečne troškove, racionalna odluka može biti samo jedna... Moj odgovor je i moj način odijevanja i vlastita modna filozofija: apsolutna nosivost, mali pomak u avangardu, kompatibilni komadi, monokromatizam....
Počeli ste kao manekenka, bili ste, recimo, zaštitno lice Standard konfekcije, koliko se današnji svijet modelinga razlikuje od vremena vaših početaka?
- Da, profesionalno sam se bavila manekenstvom, kažem profesionalno jer imam 13 g radnog staža, tada je to bilo priznato kao jedno od umjetničkih zanimanja. Mislim da sam ovim i odgovorila na pitanje... Bili smo istinske zvijezde, bilo nas je malo, nije bilo castinga, jednostavno smo putovali, družili se i od toga mogli živjeti ...jer smo svi istovremeno studirali.. Do danas sam prijateljica sa Tihanom Harapin, Brankom Habek, Nadom Abrus, Zvonom Vucković,Suzi Josipović, Borisom Blažekovićem, Željkom Juras.... Danas su, u tom smislu, zaista drugačija vremena.. Svi se hoće baviti modelingom jer tu vide lakoću zarade i celebrity life style...
Kod nas se modna događanja mogu nabrojiti na prste, od snimanja kampanji i editorijala, koji iskreno, ne zaostaju za izdanjima vani, ali ne znam, nisam sigurna da se od toga može živjeti... Izrazito kvalitetni modeli zato odlaze vani i to je danas postalo svakodnevna pojava...
Vaša modna staza bila je zacrtana još u gimnaziji kada ste, kako sam negdje pročitala, kupovali plahte, bojali ih i šivali si odjeću. Jeste li ikad pomislili da bi možda u nekom drugom poslu više uživali?
- Oduvijek sam bila kreativna, da ...bojanje plahti i to u žive boje... Čini mi se kao da je to bio neko drugi ... Plavi, žuti, crveni kompleti, kombinezoni...ahahhaa niko mi ne vjeruje ali imam dokumentirano na slikama... Nije bilo dostupno ono što bi ja zamislila pa sam to napravila sama. Jednostavno zar ne? Sječam se zlatnih sandala s kojih je padala boja... Dok sam se vratila doma opet su bile bijele, ahahhaaaa... Uređenje interijera je oduvijek u mojoj sferi interesa ali opet na neki moj način, originalni antikviteti sa modernim lusterima,netipično, puno stakla, bijelo... Ali ako bi morala promjeniti zanimanje mislim da bi to bilo nešto vezano uz vrt, dekoriranje, sađenje cvijeća, farbanje tegla. U tome baš uživam...
Nadahnuća za vaše male modne umjetnine, kako ih je jednom opisala naša modna kritičarka koja više nije s nama Ana Lendvaj, nikad vam nije ponestalo, ali smatrate da je danas lakše pronaći inspiraciju nego prije 30 godina. Zašto tako mislite?
- Ah Ana, nema dana da je se ne sjetim. Tako nekako tiha a puna znanja, zaljubljenik u ono što radi.. Fali. .. I već kad je bila bolesna dolazila je na revije i pratila rad mladih dizajnera, uvijek puna podrške...Sjećam se njenog članka nakon moje revije u Muzeju Grada Zagreba... Napisala je nešto kao:” i kad sam Loredanu vidjela u kaputu koji nosi, znala sam da će se roditi novo modno ime...Znam da sam izjavila da je sad sve lakše, po pitanju inspiracije, jer je sve dostupno... Ali više nisam sigurna da sam bila u pravu... Inspiraciju ili imaš ili nemaš, to je neuhvatljiv pojam..Neko može danima provoditi vrijeme kred kompjuterom i gledati gomile novih kolekcija i iz toga ne osjetiti ništa, a opet neko pusti neku inspirirajuću muziku i sve krene... Ne znam, možda napraviti članak o tome sa više dizajnera... Svako funkcionira na svoj način koji je jedinstven i teško objašnjiv...
Odavno ste dobili titulu modne ikone koja u svim prigodama, od uličnih do večernjih, plijeni u svojim kreacijama. Koga još od modnih kreatora nosite, volite?
- Hvala Vam na ovomu “modna ikona “, koji mi istovremeno i laska i osjećam se pomalo zbunjeno. Nikad previše na razmišljam o onom što oblačim, to znaju svi koji me poznaju, nemam ni previše komada. Nosim uglavnom Charlie, imam par komada od Comme des Garcones i Yamamota. Nemam neka posebna pravila. Navečer samo pojačam crveni ruž i stavim zanimljiv komad nakita..Ljeti nosim bijelo. Fan sam Premiata tenisica i imam cijelu zbirku. Inače i sama dizajniram cipele posljednjih godina... Volim Mykita naoćale, odlično zaokruže kompletan look i to je to . Moja najveća inspiracija je Rei Kawakubo, mislim da ne postoji dizajner na kojeg nije ostavila trag... Volim jos Ann Demeulmeester i Margiellu ...i puno mladih koji će tek ostaviti svoj trag.
Na hrvatskoj modnoj sceni je i vaš sin Tomislav, jesu li naši mladi kreatori ukorak sa svjetskim trendovima?
- Da , Tomi je mislim 2010. prikazao svoju prvu reviju inspiriranu Alan Fordom, na Cro A porteru i predstavio svoj brend Spirit by T.B. Od prvog trenutka je postao ljubimac i kritike i publike. Od tada gradi svoju priču. U posljednje vrijeme radi na plasiranju brenda izvan Hrvatske tako da je dostupan u Beću, Berlinu, Dubaiju... u odabranim koncept storovima. Kao i u svakom poslu, uvijek imate i dobrog, osrednjeg i lošeg... Ja primjećujem samo dobre.. Sviđa mi se rad mladog Klisab dvojca, volim pomak kod Duje Kođomana, dekonstrukcijske pletenine Marka Plukaveca Unaestetic...Ima puno mladih kreativnih ljudi koji bi trebali ostati pri svojim vizijama i izdržati ovo ne baš blagonaklono vrijeme..
Utječete li na modni izričaj vašeg Tomislava?
- Tomislav je odrastao okružen mojom estetikom i jasno da se to hoćeš nećeš ubaci u tvoj kod bilo na svjesnom ili nesvjesnom planu. Osim toga i studio je zajednički pa često dolazi do povišenih tonova, ahahaa. Naravno da Limi Yamamoto njeguje sličnu estetiku kao njen otac, bilo bi zaista iznenađujuće da njeguje estetiku Chanela. Nije mi bila namjera uspoređivati se modnim veličinama.. samo vučem paralelu. Tomi je oduvijek bio svoj i teško je mjenjati njgove odluke. Njegova linija naravno da ima isti korijen u smislu monokromatizma i lagane avangarde ali on je apsolutno svoj i točno zna šta hoće sezonu ili dvije unaprijed.Koliko j eteško prodavati u Hr mušku dizajersku odjeću, to je opet druga priča... Također balansira između onog što bi htio i onog što misli da će zainteresirati potencijalnog kupca..
Kako vidite modu za 20, 30 godina?
- Bilo bi divno kad bi u stilu Black Mirror serije imali svoj virtualni račun, pa mogli amo prolistati po ekranu, odabrati model i da se to nekako teleportira na naše tijelo... I frizura, make up, naravno. Uf, tu bi bilo svega... Za 20 godina vjerojatno još ne, ali u daljoj budčnosti vjerujem da će biti tako.
Što mislite o našoj uličnoj modi, jesu li Hrvatice lijepo odjevene?
- Volim i sam termin ulična moda, nekako mi se čini spontanim, neopterećujućim i slobodnim u izražavanju. Vrlo je inspirativan, mlade meni nepoznate osobe odlično ga primjenjuju na način da one nose odjeću, a ne ona njih. U tome je i cijela jednostavna bit mode.. S druge strane ne volim klonirane likove, iz jednostavnog razloga jer ih ne razlikujem. Doslovno.
Vaš stil prate neobični krojevi čistih linija, malo boja, predimenzionirani detalji, a sviđa se, osim domaćim zvjezdama, i nekim svjetskim celebritijima. Na kome od poznatih lica najviše volite vidjeti svoje modele?
- Teško mi je izdvojiti neko ime vezano uz hrvatske klijente jer su mi većina njih i prijatelji, pa da nekog ne izostavim...Svoju odjeću rado bi vijela na Sofiji Coppoli, jer nije podlegla holivudskim zakonima, Rooney Mara kojoj sjajno pristaje minimalizam te Tilda Swinton, androginog izgleda i samo njoj svojstvene prikrivene seksualnosti.
Neki dizajneri svjetskog glasa, poput Toma Forda, Marca Jacobsa ili Josepha Altuzarra, recimo, otvoreno su se izjasnili da prvu damu SAD-a ne bi želijeli vidjeti u svojim kreacijama. Što mislite o tome i kako vam se sviđa njen stil?
- Nekako gledano kroz noviju povijest mode, postoji jasna poveznica između dizajnerske poruke i politike. Najviše mi je urezan stav Vivian Westvood koji je zapravo bio i cijeli pokret.Imala sam svilenu tuniku sa natpisom Peace ogromnim crnim slovima 90-ih Katharine Hamnett ...Moda je oduvijek imala utjecaj na politiku i obrnuto. Međutim ne vidim razlog zašto ne odjenuti Melaniju Trump. Mislim da njeguje upravo onakav stil kakav njoj i pristaje u ovoj ulozi. Lijepa je, sve joj dobro pristaje... Zašto u to mješati političke stavove? I na kraju ju je, zamislite, obukao najameričkiji od svih dizajnera.
Glumac Charlie Chaplin bio je inspiracija za Charlie design, zašto baš ime zvijezde nijemog filma?
- Za Charlija sam se odlučila nakon dugog razmišljanja, nisam htjela isticati svoje ime u prvi plan. Nekako pri samoj pomisli na Charlie Chaplina jasno se stvori slika njegovog outfita. Crni premali sako, šlampave prevelike hlaće, pulucilindar, štap...Ideja je bila da pri spomenu riječi Charlie odmah znaš o kakvj se odjeći radi. da bude prepoznatljiva.
Krećete se u svijetu poznatih, imate li u tim krugovima i prijatelje?
Imam, naravno. Iako ne odlazim na previše evenata. Selektivna sam po tom pitanju, najčešće odlazim na evente moje Pr agencije Priredba, otvorenja izložba u Galeriju Kranjčar, pokoju premijeru i zanimljiv modni event.. Tu se osjećam ko doma jer sam okružena ljudima koje volim.
Svojevremno ste odbili poziv na njujorški tjedan mode, još uvijek se bojite aviona?
Dobila sam ga ponovo, kao i poziv na Dubai FW.. Ali za sad mi je sva pažnja na organiziranju eventa u Zagrebu u lipnju jer: 30 nam je godina tek!
>> Loredana Bahorić: kronologija jedne modne priče
U naslovnici nema huškanja na prvu damu ! ! Hallo VL kaj je Soros odustao ?