Pravno gledano, predsjednik Stjepan Mesić nema izbora – pozove li ga sudsko vijeće u Haagu, morat će svjedočiti. Mesić je u tome već iskusan i haaško ga tužiteljstvo, treći put, rabi kao omiljenog ključnog svjedoka. Sada, naprotiv, Mesić šalje signale da mu treći put u Haagu ne bi lako pao. Zašto, što se promijenilo? Danima je 1998. svjedočio protiv Tihomira Blaškića kao zaštićeni svjedok, a sadržaj njegova svjedočenja u korist optužbe postao je javan tek 2006. Potom je, već kao predsjednik RH, svjedočio protiv Miloševića.
Ove godine počelo je suđenje šestorici Hrvata, bivših lidera Herceg Bosne. Osim političara Prlića i Pušića, sudi se i generalima Praljku, Petkoviću, vojnicima Ćoriću i Stojiću. Proces, koji će trajati još dvije-tri godine, opasan je za Hrvatsku. Osude li šestorku prema dijelu optužnice koja se tiče RH, i u povijesti bi Hrvatska stekla status “agresora na BiH”. A tu bi, uporno isticanu apsurdnu tezu tužiteljstva Carle del Ponte, ključno valjao posvjedočiti, poput njegova političkog sudruga Manolića, baš Mesić.
Kao i u svjedočenju iz 1998., trebao bi potvrditi da je vodstvo RH bilo agresorsko. Sada mu se ne mili u Haag, ne zato što je promijenio mišljenje o Tuđmanu, niti što bi mu, možda, smetao apsurd da sada, ne tek kao građanin, nego kao predsjednik, svjedoči protiv svoje države i državljana. U dvojbi je jer možda smatra da je za tužiteljstvo dovoljno “odradio” ili da mu novo kontroverzno svjedočenje jednostavno ne treba u preostaloj karijeri političara. A možda ne želi niti da ga obrana Hrvata u Haagu pita: “A otkud vi, u to doba drugi-treći po moći političar, u tom 'agresorskom’ režimu?”
