U kuću zagrebačkog Srbina Mihajla Zeca 7. je prosinca 1991. godine iza 23 sata upalo je pet osoba nakon čega je Mihajlo ubijen hicima u leđa kada je pokušao bježati. Mariju i Aleksandru, koje su svjedočile ubojstvu, odveli su kombijem do Adolfovca gdje su ubijene, a planinarski dom kasnije je izgorio.
Ubojstvo Aleksandre jedan je počinitelj opisao sljedećim riječima: „Ja sam stavio djevojčicu jedno dva-tri metra od žene (majke Marije) i od grabe i ostavio sam njene noge. Netko mi je rekao da joj vežem oči, uzeo sam komad plahte koji joj je bio visio oko vrata i zavezao sam joj oči. Ja sam, kad sam joj zavezao oči, rekao da ispale samo jedan metak. Ja sam se nakon toga okrenuo i nisam htio gledati, nisam čuo jedan nego sam čuo više pucnjeva.“
Nedugo nakon što je policija pronašla tijela, uhićeni su pripadnici Merčepove postrojbe - Munib Suljić, Igor Mikola, Siniša Rimac, Nebojša Hodak i Snežana Živanović, od kojih su neki pred istražnim sucem priznali ubojstva, no na suđenju je utvrđeno kako pred istražnim sucem nisu imali odvjetnika, a što su po zakonu za tako teško djelo morali imati, pa su njihovi raniji iskazi "izbačeni", te su oni oslobođeni.
Ubojstvo Aleksandre jedan je počinitelj opisao sljedećim riječima: „Stavio sam djevojčicu jedno dva-tri metra od žene (majke Marije) i od grabe i ostavio sam njene noge. Netko mi je rekao da joj vežem oči, uzeo sam komad plahte koji joj je bio visio oko vrata i zavezao sam joj oči. Ja sam, kad sam joj zavezao oči, rekao da ispale samo jedan metak. Nakon toga okrenuo sam se i nisam htio gledati, nisam čuo jedan nego sam čuo više pucnjeva.“ Jedan od ubojica prepričao je i Aleksandrine riječi: "Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu."
Aleksandra, Marija i Mihajlo pokopani su u Gornjoj Dragotinji pokraj Prijedora, u rodnom mjestu Mihajla Zeca.
Hajdemo malo podgrijati kolektivnu krivicu. A onda možemo još malo o Jasenovcu. Sjeća li se itko ubijene Hrvatske djece ili to nije pristojno spominjati?