Već odavno je očito da Srbija neprekidno, s manjim ili većim stankama, proizvodi povode i “argumente” koji su doveli do agresije na Hrvatsku. Kad je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, poslije provokacije srbijanskog ministra Vulina u Jadovnom, koji je Stepinca obilježio kao “ustaškog vikara”, rekla da Srbija s takvim političarima ne može u EU, još se nije znalo da će člana svoje vlade, tek s malom rezervom prema prigodi u kojoj je tako istupio, poduprijeti srbijanski premijer Vučić. Vjerojatno je predsjednica, kazavši da “Vulin nije naš problem, nego se pokazuje da je problem srpskog premijera Vučića”, mislila da je on ipak iznimka.
Očito se općenito tako mislilo u Hrvatskoj, jer je Vučićeva potpora Vulinu dočekana s uskličnicima, s popriličnim iznenađenjem u većini medija. Nažalost, srpski mit o ustaštvu trajat će još jako, jako dugo, a ovisno o tome tko ga, kad i kojim povodom rabi, proteže se od određenih pojava i skupina do svekolikog hrvatskog naroda. Čak su i ljevičari Krleža, Tito, Šuvar... čašćeni ustaškim pridjevima, čašćeni su i neki generali JNA hrvatske nacionalnosti, čašćen je svak u Hrvatskoj tko nije bespogovorno prihvaćao velikosrpsku dominaciju, svak u desetljećima poslije 1945. godine tko je pokazivao i najbezazleniju brigu za ravnopravnost u uporabi jezika, u raspolaganju devizama, u razvoju gospodarstva... Ustaštvo se, dakle, ne ograničava na ratno zlo nego je oznaka za sve hrvatsko. A nekmoli onda ne bi bio blaženi Alojzije Stepinac.
Hrvati gotovo bez iznimke štuju svetoga kardinala, njegovu ljudsku i moralnu veličinu te žrtvu, no i Vulin i Vučić bi trebali znati – a vjerojatno i znaju – da njegovu iznimnu osobnost, protivljenje ustaškom zlu, zauzimanje za Srbe, Židove i druge nehrvatske narode u NDH te spašavanje mnogih ljudi posebno cijene mnogi Židovi. Ester Gitman je u slavu kardinala i njegova spašavanja Židova napisala knjigu “Kad hrabrost prevlada”, a francuski akademik Alain Finkielkraut je u vrijeme proglašenja kardinala blaženim u pariškom Le Mondeu briljantnim zagovorom Stepinca začepio usta svima u Europi koji su se rogušili na tu beatifikaciju. I Gitman i Finkielkraut a i mnogi drugi ističu Stepinčevu hrabrost kao iznimno rijetko suprotstavljanje zlu u Drugom svjetskom ratu u onoj Europi koju je bio prekrio i stegnuo nacistički mrak.
Ta činjenica o svetom kardinalu kao jedinstvenoj osobi u ondašnjoj Europi daje posebnu težinu izjavi hrvatske predsjednice da Srbija s političarima kakav je Vulin, a već sutra se pokazalo da je takav i Vučić, ne može u Europsku uniju. Takva je Srbija protueuropska, agresorska, te sadašnjem srbijanskom političku vodstvu, koje je nekad pripadalo najmračnijoj fašističkoj stranci u Srbiji, Šešeljevim radikalima, treba samo prigoda da pokaže svoje neprijateljstvo prema Hrvatskoj. To neprijateljstvo iz Miloševićeva vremena prenijelo se u mandate svih vlasti poslije njega. Unatoč tome, ponižavajuće dodvoravanje hrvatskih političara Beogradu traje cijelo to vrijeme do danas – od Račana i Mesića preko Sanadera i Josipovića do Vesne Pusić i Zorana Milanovića. Mesić se agresorima ispričavao, Picula i Račan su tako reći svakodnevno govorili kako Hrvatska treba pomoći “demokratske procese” u Srbiji, Sanader je paradiranjem u Beogradu demonstrirao iz Bruxellesa diktirano prijateljstvo i davao nekakav europski legitimitet srbijanskoj vlasti, a Josipović, Milanović i Vesna Pusić su danomice govorili kako će Srbiji na njezinu putu u EU “Hrvatska dati sve od sebe”.
Pa onda Srbi to i traže – da se odreknemo Oluje, Stepinca, Tuđmana, da prihvatimo krivnju za rat, priznamo genocid... Unatoč tim očitim i stalnim iskazima agresivnosti Srbije prema Hrvatskoj, čim se prašina oko Vulina malo slegne, ova kukavna vlast opet će davati potporu ulasku Srbije u EU. A od te agresivnosti ima samo jedna obrana, ona kakva je bila u Domovinskom ratu – Beograd treba poraziti prekidom svih odnosa osim najnužnijih i uskratom svake potpore Srbiji za ulazak u EU.
>> Udba i izbori: kako god se igralo prljavo, utakmicu dobiva bolja momčad
>> Veljko Marić je i u domovini optuživan, poput Gotovine i cijele 'Tuđmanove Hrvatske'
Srbiji je mjesto u Azijskoj uniji sa Ruslma na čelu, a nikako u civiliziranoj EU. a ovakvi političari je tamo i guraju. Što se tiče Hrvatske, ni iz daleka nisu riješena glavna pitanja a kamoli da su odnosi dobri kakoko ih prikazuju u javnosti.Oni više nemogu dobro surađivati ni sa ovom pro srpskom vladom u Hrvatskoj .