Zoran Milanović definitivno je potvrdio da je hrvatski politički fenomen. Birači su ga prije pet godina nakon iznimno neuspješnog premijerskog mandata naprasno politički rehabilitirali i izabrali za predsjednika države, a sada su ignorirali činjenicu da je Milanović prije pet godina osvojio Pantovčak kao socijaldemokrat i kandidat liberalne ljevice, da bi se zatim preobrazio u zadrtog nacionalista, desničarskog populista i euroskeptika. Sudeći prema Milanovićevu, jučerašnjem trijumfu, ne samo da mu birači to nisu zamjerili, nego su ga zbog toga i nagradili, što nedvosmisleno potvrđuje da je Milanović ovaj put ozbiljno zahvatio i biračko tijelo desnice, pa i HDZ-a, kao i to da njegova izborna pobjeda nije primarno pobjeda SDP-a.
Nije to jedini fenomen jučerašnje Milanovićeve pobjede. Milanović je dokazao da može pobijediti čak i bez kampanje, s obzirom na to da se njegova kampanja uglavnom svodila na suzdržavanje od njegovih uobičajenih verbalnih izljeva. I pritom je Milanović bio zapanjujuće discipliniran, tako da ni rezultat nije izostao. Što je više šutio, Milanovićeve su se šanse povećavale, dok su se njegovi suparnici u jednoj od najdosadnijih predizbornih kampanja prepirali o pitanjima koja uopće ne spadaju u nadležnost predsjednika Republike.
Ostali kandidati skoro uopće nisu pokušavali prikriti činjenicu da u utrci nisu zbog Pantovčaka, koji im je ionako nedostižan, nego zbog drugih motiva. Milanović se nije puno javljao ni na društvenim mrežama, a nije imao ni skupove i govore. Izbjegavao je i komentiranje dnevnopolitičkih događaja. Suzdržavao se čak i od izravnih napada na Plenkovića, osim što je tu i tamo dao do znanja da je Primorac – kojeg je potpuno ignorirao i s kojim uopće nije ulazio u bilo kakve rasprave, premda ga je Primorac cijelo vrijeme pokušavao namamiti u klopku – samo Plenkovićeva marioneta. Milanović je zapravo samo isticao da je Plenković jedina prava opasnost za hrvatsku demokraciju, dok je on jedina brana od Plenkovićeva pokušaja uzurpacije svih poluga vlasti.
Milanoviću je pomogao i sam Plenković. Zahvaljujući Plenkoviću, koji je ponovno dokazao da je užasno loš kadrovik, Milanović i nije imao ozbiljnih protukandidata. Dragan Primorac, kojeg je premijer Plenković odabrao za utrku sa svojim najdražim protivnikom, to sigurno nije. Izborom tako neuvjerljivog kandidata, koji je sve vrijeme izgledao kao netko tko samo oponaša kandidaturu – i kojeg čak i dobar dio HDZ-ova članstva, što su pokazali i jučerašnji izbori, smatra stranim tijelom – Plenković je unaprijed odlučio ishod ove za njega navodno iznimno važne utrke. Milanović takvu priliku jednostavno nije mogao ispustiti iz ruku.
Koliko god bila lažna i manipulativna, ključna poruka Milanovićeve kampanje, prema kojoj on neće dopustiti slanje hrvatskih vojnika u Ukrajinu jer hrvatski vojnici neće voditi tuđe ratove, koja vjerno odražava i populističku retoriku koja je prevladavala tijekom njegova prvog mandata na Pantovčaku, nedavnom pobjedom Donalda Trumpa na američkim izborima dobila je na težini, premda je i dalje podjednako lažna i pogrešna. Zbog toga će nova pobjeda "hrvatskog Trumpa" vjerojatno imati puno veći međunarodni odjek od prošle, budući da se upravo zbog Trumpove pobjede događa u promijenjenom i za političare poput Milanovića bitno povoljnijem međunarodnom okružju, iako je upitno hoće li Milanović to pokušati iskoristiti, što i ne bi bila loša stvar za Hrvatsku.
FOTO Krenule šale na mrežama, jedan kandidat posebno na meti: 'Za njega ni mama njegova nije glasala'
Kako su vas preveslali po ne znam koji put. Zar stvarno ne shvaćate da je milanović zapravo prikriveni kandidat HDZ-a? HDZ si je ovime osigurao pobjedu na idućim parlamentarnim izborima jer nema boljeg agitatora za HDZ od Milanovića, čim on otvori usta, raste rejting HDZ-a, a niti jedan HDZ-ov jači kadar nije žrtvovan nego je žrtvovan Primorac koji čak niti nije u HDZ- i za kojeg sada nije glasalo barem pola HDZ-a!