Bivši premijer Zoran Milanović tijekom komentiranja Arbitražnog suda razljutio je slučajnog prolaznika rečenicom da su u Istri živjeli Talijani.
– Kako možete reći da su na tom prostoru živjeli Talijani kada se tamo služila misa na glagoljici... – počeo je svoju rečenicu prolaznik koji se našao među novinarima.
Milanoviću se očito nije dalo širiti raspravu ni objašnjavati da je vjerojatno mislio na glagoljašku misu, pa je jednostavno rekao: ''Dobro, nisu bili. Sada su to Hrvatska i Slovenija."
No, prolaznik se nije dao, već je počeo Milanovića podučavati o Pariškom kongresu. – Taj čovjek koji je bio na Pariškom kongresu prezivao se Milanović – ponovno ga je prekinuo bivši premijer i završio sa svojom izjavom te napustio Trg maršala Tita, gdje je okupio novinare da bi prokomentirao odluku Arbitražnog suda.
Ništa tu nije oteto nego je vraćeno pravim vlasnicima. Nakon rata je sastavljena međunarodna komisija koja je odlučivala hoće li Istra ostati u Italiji ili neće. I isto tako kako je odlučila da Trst ostaje u Italiji temeljem povijesnih činjenica, tako je odlučila i za Istru. I to najviše zahvaljujući činjenici da je Istra puna glagoljaških (čitaj hrvatskih) spomenika, napisa i dokumenata. To je bio dovoljan dokaz kome Istra treba pripasti. Što se tiče Talijana, oni su bili većina u gradovima i to stoga što je okupaciona sila (Venecija pa potom i fašistička Italija) ovdje doseljavala svoje administrativno i vojno osoblje, skupa sa obiteljima. Nešto slično onome što je Jugoslavija (čitaj Srbija) radila nakon rata u istoj toj Istri, kao i u Kninu. Nije bilo Talijana na selu u unutrašnjosti ili ih je bilo vrlo malo. Ali otkud bi to Zoka znao.