Počelo je obećavajuće. U Vukovaru su 17. listopada članovi Stožera upoznali, slažu se, premijerovo lice kakvo nisu poznavali.
– Rukovao se sa svima s puno uvažavanja i u iduća četiri sata nastupio bez trunke bahatosti, nadmenosti, čak je prekidao i smirivao gradonačelnika Sabu i Freda Matića. Međutim, nakon sastanka u Zagrebu jasno je da su maske pale: vuk mijenja dlaku, ali ne i ćud – kaže Stevo Culej, jedan od pregovarača s premijerom koji danas ne krije razočaranje neuspjehom dijaloga. Dva sastanka, vukovarski i zagrebački, odvijala su se bez prisustva javnosti. Što se događalo iza kulisa?
Bez povišenih tonova
– Premijer je u Vukovaru pažljivo slušao sugovornike, povremeno bi govorio: “Ovo nisam znao, ovo mi je prvi glas, je li moguće da je to tako”. Osobito ga se, čini mi se, dojmila priča dr. Vesne Bosanac koja je iznijela koliko je u vukovarskoj bolnici spašeno Srba, kao i trenutak kad je gvardijan fra Gordan Propadalo kazao koliko je Caritas pomogao srpskim obiteljima. Mislim da je tada, ako ne prije, shvatio da mi ne mrzimo Srbe – kaže general Tomo Medved. Nakon što je najprije saslušao svih 16 sugovornika, premijer Milanović je usred sastanka, u njihovoj nazočnosti, nazvao ministra policije Ranka Ostojića i pitao: “Koliko ti vremena treba da povučeš interventnu policiju i makneš metalne ograde?”
– Imam dojam da Milanović nije imao pojma o tome što se događa u Vukovaru, o stanju u ovom gradu, odnosima među ljudima i cijelom tom postupku oko postavljanje ćiriličnih ploča. Do sastanka sa Stožerom nije vjerovao što nama znači ime Vukovar, koliko smo stajali iza njega ‘91. i sada te koliko nas Vukovar povezuje – kaže Stevo Culej.
Premda se 28. listopada nastavilo razgovarati uljuđeno, bez povišenih tonova, sastanak u Zagrebu, međutim, bio je hladan tuš za članove Stožera, otkriva Ilija Vučemilović Šimunović.
‘Ne zanima nas politika’
– Od prvog trenutka shvatio sam da ne postoji politička volja da se udovolji čak i minimalnom zahtjevu, onom za skidanje ploča – kaže Vučemilović dodajući da se ne može oteti dojmu da premijer nije prestao svoje sugovornike percipirati kao produženu ruku HDZ-a. – Nekoliko puta prekinuo sam premijera tražeći od njega da nas ne naziva instrumentima nečije politike i rekao mu da nas ne zanima politika nego rješenje problema. Zapravo, cijelo vrijeme ponašao se natjecateljski, kao da smo politički protivnici, a ne partneri, kao da ispred sebe ima Tomislava Karamarka ili Šeksa – kaže Ilija Vučemilović dodajući da je premijer pitao branitelje zašto se nisu bunili kad je HDZ izglasao zakon.
– Rekli smo da se nismo bunili zato što nisu išli u provedbu tog zakona. Da je bilo drukčije, ploče bi se i tada skidale – kaže. Dvosatni razgovor neprekidno se svodio na premijerovo “poštivanje zakona” i braniteljsko “silovanje zakona”. Pregovori premijera Milanovića i Stožera ušli su tako u slijepu ulicu bez ikakva nagovještaja u kakvom će ozračju Vukovar dočekati Dan sjećanja na svoje žrtve.
>>Stožer: Vukovar 18. studenog neće biti gostoljubiv za vladajuće
