Dojam ruskih investitora kako u Hrvatskoj njihov kapital nije dobrodošao, što potvrđuju brojnim, konkretnim primjerima, pokušat će razbiti prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji uskoro odlazi u Moskvu. Rusija je, uz političku, s hrvatske strane označena i kao država važna za ekonomsku suradnju, a to je prije nekoliko dana ponovila i ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić. Ruski ulagači zainteresirani su ulagati, osim u energetiku, i u turizam, metaluršku industriju, brodogradnju, bankovni sektor u regiji.
– Budući da smo u globaliziranom, tržišnom natjecanju i u svijetu koji funkcionira u tržišnoj ekonomiji, investitori će, logično, otići u državu u kojoj imaju najbolje uvjete – kaže Dmitrij Zikov, ministar savjetnik veleposlanstva Ruske Federacije u Hrvatskoj. A to, zasad, reklo bi se, nije Hrvatska.
Nema ni diobe ovlasti
– Rusija je treći najveći trgovinski partner Hrvatske, poslije Italije i Njemačke, s robnom razmjenom u posljednje tri godine od 1,5 milijardi eura. Kad govorimo o izravnim ruskim investicijama, od 1993. do 2010. godine, one su iznosile 150 milijuna eura, čime se Rusija smješta na 17. mjesto stranih investitora. Naravno, to nije dovoljno – kaže Zikov.
Problemi su dvojaki: u prvom redu, općenito, nepovoljna ulagačka klima, kaže – nedostatak legislature, implementacije, nema jasne diobe ovlasti između središnjih i lokalnih organa vlasti, županija... Isti ili slični prigovori mogu se čuti i od drugih stranih investitora, no kod Rusa postoji još jedan, specifičniji problem.
– Doista imamo osjećaj da ruski kapital i ruski projekti nisu dobrodošli – ističe. Projekt Družba Adrija propao je zbog – hrvatske strane.
Potom projekt Južnog toka, koji se i danas navodi kao emblematski za sporo reagiranje i otezanje s hrvatske strane. U ožujku 2010. godine, tijekom posjeta tadašnje premijerke Jadranke Kosor Moskvi, potpisan je međuvladin sporazum o pristupanju Hrvatske u projekt Južnog toka. Kompanije Gazprom i Plinacro uspostavile su aktivne radne kontakte. Sve susjedne zemlje – od Srbije do Italije, promptno su reagirale, a Hrvatska je šutjela. Rusi su zaključili da nije zainteresirana.
Tek je pri kraju, na posljednjoj etapi, izrazila želju sudjelovati. Hrvatska će tako ipak sudjelovati, ali ne kao tranzitna zemlja nego će imati poseban priključak.
Indikativno je da su u nekim slučajevima, pogotovo u privatizaciji, ruske kompanije koje su davale najbolje ponude jednostavno, zbog političkih odluka eliminirane iz natječaja, nastavlja, ne specificirajući tko je točno stajao iza takvih odluka i zašto.
Čekaju odgovor
– Primjerice, u slučaju Željezare Split 2007. godine jedna od najvećih ruskih metalurških kompanija Mečelj eliminirana je bez objašnjenja, barem mi nismo dobili zadovoljavajuće objašnjenje. Rekli su da je otišlo drugoj kompaniji i to je sve (riječ je o poljskom Zlomexu koji se na kraju povukao iz projekta, ostavivši dugove, op. a.). Turistički projekti, na Mljetu i Krku – naselje Haludovo – stoje, a objekti propadaju. Ruske kompanije još nisu uspjele dobiti potrebne dozvole za rad. Unatoč svim političkim obećanjima, ništa nije riješeno – dodaje Zikov te ističe kako je dodatni problem taj što Rusi ne smiju kupovati nekretnine u Hrvatskoj, unatoč tomu što Hrvati imaju pravo kupovati nekretnine u Rusiji.
– Ne znamo zašto. Vjerujemo da bi dozvola donijela novac na hrvatsko tržište i nove investicije. Postoji veći broj zainteresiranih ruskih kompanija. Neke kompanije koje su već ovdje, kao Lukoil, planiraju povećati opseg svog posla. Posljednji slučaj pokušaja investiranja datira iz siječnja kad je u Hrvatskoj boravila delegacija velike državne naftne kompanije Zarubežnjeft. Sastala se s Čačićem, potpisala je i pismo namjere s Janafom te službeno objavila da u energetski sektor Hrvatske namjerava uložiti više od milijardu eura. Sada? Sada se čeka hrvatska strana – istaknuo je još jednom Zikov.
Vjeruju u novu vladu
Vjeruju da će se odnosi – kao i cijela ulagačka klima općenito – popraviti s novom vladom.
U takvu raspoloženju čeka se i sastanak Radimira Čačića, supredsjedatelja zajedničke rusko-hrvatske komisije za znanstveno-tehničku i gospodarskotrgovinsku suradnju, s ruskim kolegom, nakon čega bi uslijedila i sjednica komisije.
Da je danasnja Ruska Federacija vazan trgovacki partner to trba svakome biti jasno i ljudima treba dokazati da su dobro dosli