Dalo bi se razgovarati o tome je li zapošljavanje sina ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda u državnoj zaštitarskoj tvrtki AKD primjer uhljebništva, klijentelizma, korupcije i nepotizma, kako se to dade iščitati iz serije tekstova na portalu Index.hr koji su tematizirali kako je Ivan Medved, javnosti nepoznat mladić, pronašao posao pripravnika na radnom mjestu vozač-dostavljač. Znajući koliko su plaćeni zaštitari, vjerojatno za plaću od nekoliko tisuća kuna, zbog čega ova branša neprekidno vapi za djelatnicima. Upravo u ovim činjenicama leži razlog zašto ovu priču istog dana nije prenio nitko od relevantnijih medija, pa je upravo ministar Medved onaj koji je pokrenuo lavinu i jednu poprilično beznačajnu crticu učinio temom za udarne vijesti. Kao što je već poznato, osobno je nazvao novinara Indexa i pritom mu spominjao probuđeni vojnički duh i zazivao susret u ringu, zbog čega je zaradio i kaznenu prijavu za prijetnju ali i neželjeni publicitet koji mu, očekivano, nije naklonjen. Jer, ministar Medved posvađan je s elementarnim principima javnog djelovanja, u kojem novinari rade svoj posao propitujući moguće sukobe interesa, a koliko su u svom radu vjerodostojni ovisi i rejting političara tijekom mandata i na izborima. Pritom, novinar Indexa prije objave kontaktirao je ministra i dao mu priliku da se obrani, poštujući tako i načelo novinarske branše o “drugoj strani”. Sve što se nakon toga dogodilo, a daleko je od ugodnog, ide na dušu ministra. U svojim izjavama, Medved je kasnije zatražio od medija da se bave njime, a ne njegovom obitelji, i pritom smetnuo s uma kako njemu sporni tekst zapravo i nije bio usmjeren protiv njegova sina, nego je kritički propitkivao upravo njega kao ministra.
Nedopustiva je i ministrova najava zloupotrebe ministarske dužnosti u privatne svrhe, kada je zaprijetio objavom navodne dokumentacije MORH-a kojom će novinara kompromitirati, od čega je u konačnici odustao. Njegovu prethodniku Fredu Matiću prosvjednici iz Savske zamjerali su što je ponajprije političar, pa tek onda branitelj, jedan od njih. Paradoksalno, aktualni ministar i dvije godine nakon što je preuzeo ministarstvo još uvijek je branitelj, no ne i vješt političar koji shvaća da su mediji u svojoj suštini korektiv svake vlasti te da se, ne bez razloga, u imovinskim karticama navode i nekretnine i pokretnine članova obitelji političara. Istina, Medved nije karijerni političar s desetljećima iskustva na javnoj sceni već jedan od junaka Domovinskog rata, no nisu li dvije godine sasvim pristojno vrijeme da mu medijski savjetnici objasne kako državni dužnosnici uživaju nižu razinu zaštite privatnosti od običnih građana i da uvjeti pod kojima članovi njihove obitelji dobivaju poslove i ostvaruju svoja prava moraju, barem u demokraciji, biti pod pojačanom lupom javnosti kako bi se spriječila moguća zloupotreba. Premda s 50. na leđima, negdašnji pripadnik Tigrova vjerojatno bi demonstrirao stanovitu spremnost, pa možda i nadmoć u uličnom ringu, no u javnom, političkom, medijskom... ovaj je okršaj nepobitno izgubio.
U komentarima sam često pisao da hrvatski branitelji i njihova djeca mogu biti vozači ili zaštitari hrvatskih političkih elita a da su diplomatska i bolja državna mjesta rezervirana za partizansku i komunističku djecu. Sad vidimo da ni vozačka ni zaštitarska mjesta nisu za djecu hrvatskih branitelja. Za njih su - Irska i Island! Barem po mišljenju režimskih medija i režimskih novinara čije je geslo - svi za jednoga, jedan za sve. Zato je ministar Medved "poražen", zato je brisan moj komentar. Zato je Hrvatska tamo gdje se nije smjela naći.