Do sada sam ostao po strani, nisam htio komentirati oporbene ni medijske opsade Ministarstva zdravstva i pokušaje rušenja ministra Milana Kujundžića, kako se ne bih automatski suočio s optužbama za nekakav sukob interesa (iako bi one svakako bile posve neutemeljene!), no, sad kad je sve gotovo, a ministrova politička glava se već otkotrljala niz kockice Trga svetog Marka, teško je pogledati u retrovizor i zagristi jezik.
Koji su formalni razlozi zašto je pao ministar zdravstva?
Ministar je kriv jer nije javno deklarirao od koga je posudio novac, iako po zakonu to nije ni bio dužan učiniti – to je nešto čime se tek pozabaviti Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa. Kriv je, kao i svi drugi ministri, zato što svake godine ne plaća najmanje tri vještaka da mu procjenjuju “tržišnu” vrijednosti nekretnina, te da zatim izračuna prosjek, jer smo već znamo da jedan vještak procijeni jednu vrijednost, a drugi dvostruko veću.
Ministar je kriv jer su mediji objavili lažnu informaciju da je on vlasnik dva neprijavljena apartmana i jedne oranice, iako im posve očito on odavna nije više vlasnik – i iako su prije objave tog navoda mogli – ali, eto, nisu – provjeriti je li im on stvarno vlasnik.
Ministar je kriv jer je, umjesto da prijavi veću kvadraturu stare kuće koju je obnovio prije no što je postao dužnosnik, prijavio navodno manju vrijednost i manju kvadraturu. I nikome nije čudna ta naopaka logika onih koji pišu o tome. Pa valjda bi onaj koji bi želio nešto smuljati prijavio više, a ne manje!
Ministar je kriv i zato što je bio ministar u državi u kojoj sve to što je dokazano neistinito kao da više uopće nije važno, jer ako netko protiv tebe tjednima vodi hajku, ako si označen kao hodajuća meta, onda si automatski kriv čak i ako nisi kriv, jer jednom stvorenu percepciju gotovo je nemoguće razbiti. Premijer Andrej Plenković, htio-ne-htio, doista više nije imao izbora. Njegovo objašnjenje ipak je bizarno: ministar se, kaže, nije mogao fokusirati na krizu oko korona virusa! Ispada da je ministar zdravstva prva žrtva korona virusa u Hrvatskoj. Eto dobili smo konačno dokaz: kad se netko prehladi u Kini, očito može netko kihnuti u Hrvatskoj!
Za sve nabrojano ministar je kriv i “kriv”. No ono za što je bez navodnika kriv je što je nakon niza sličnih hajki na druge ministre trebao biti dovoljno pametan naći nekog pametnijeg od sebe da mu ispuni imovinsku karticu. Jer, onaj koji padne zbog takve banalnosti – na koncu doista i zaslužuje pasti zbog takve banalnosti. Da sam premijer, odavno bih organizirao tim koji bi kontinuirano preventivno češljao imovinske kartice dužnosnika i pobrinuo se da u njima nema nikakvih nepreciznosti. Nije li doista apsurdno da nakon što ministar preživi dva pokušaja opoziva u Saboru na koncu padne zbog šlampavo ispunjene imovinske kartice? I to nakon što je već troje ministara u nizu palo zbog slične glupostii?!? Ovako, sasvim je jasno zašto od 20 Plenkovićevih ministara iz prve postave u ovom trenutku fotelje čvrsto drži samo njih 7.
Šlampavost je ovdje očito institucionalizirana! Kad će već ijednom naučiti?
Bi li ove hajke u ovom trenu bilo da nije bitke u HDZ-u? Mnogi tvrde da sigurno ne bi. No, ministar zdravstva je i bez toga stvorio sebi mnoštvo moćnih neprijatelja. Njegova nasljednika lovci već unaprijed oglašavaju “krivim” jer – pazite sad – ima sat vrijedan 35 tisuća kuna. Nadajmo se da će novi ministar zdravstva ipak smoći imati hrabrosti da se kupe PET-CT uređaji te da tako onemogući nepotrebno odlijevanje novca hrvatskih građana u privatne džepove.
Najsmješnije je kad sve to napadaju oporbeni prvaci, bivši ministri koji su i sami svako malo bili na dnevnom redu Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Kakvo pravo ima o tome govoriti gradonačelnik koji je četiri godine živio u novoizgrađenoj dvokatnici koju je tek neki dan, videći da je vrag odnio šalu, konačno upisao u katastar, a gradila mu ju je tvrtka koja je poslovala s njegovim gradom?
Bivši ministar će, kao i njegovi prethodnici iz ove i onih prijašnjih vlada, bile one HDZ-ove ili SDP-ove, svoju “kaznu” izdržavati u Saboru. Što se tiče rezultata, radio je ono za što je imao mandat od premijera, ni manje ni više od toga. I sljedeći će, kao svi prije njega, raditi to isto, plus ili minus neka statistička greška.
Ovaj novi neće imati kad ostaviti nekog traga. Ako na razini vlade ne postoji politička volja za temeljitu rekonstrukciju zdravstva, onda nijedan ministar ne može ništa bitno promijeniti. U takvim uvjetima, tko god naslijedio tu fotelju, bit će jednako dobar – ili jednako loš, svejedno.
Naslov odličan,hahah!