Prošli tjedan obilježila su dva urnebesna događaja, intervju Anke Mrak Taritaš i pressica GLAS-a. Oba istupa treba trajno pohraniti kao vrijedno gradivo političke i medijske kulture na kojem se može učiti o političkom licemjerju, o tomu što je vijest, kako razlikovati bitno od nebitnoga i da nije važno samo što nego i tko govori. Mrak Taritaš je kao kakav notorni politički čistunac i moralni autoritet nasuprot Milanu Bandiću kao prirodnu posljedicu tog tobožnjeg kontrapunkta najavila kako će ponovno ući u utrku za mjesto zagrebačke gradonačelnice, te je s istim pokrićem ustvrdila kako u suvisloj zemlji župan koji mlati svoju ženu ne bi bio župan, Milan Kujundžić ne bi bio ministar, te je za N1 još dodala “zamislite gradonačelnika glavnog grada koji je iz svog ureda otišao na sud..”. I onda je zaključila: “imate osjećaj kao da čitate neku knjigu o nekom paralelnom svemiru i o nekoj paralelnoj priči ali to se dešava u Hrvatskoj”.
Mnogi će reći lijepo rečeno, samo što je u kreiranju tog “paralelnog svemira” sudjelovala i ona i ljudi oko nje, još kao članovi HNS-a. Jer, u suvisloj zemlji nakon prometne nesreće s dvoje mrtvih, potpredsjednik Vlade ni sekunde ne bi više proveo na toj poziciji, a Radimir Čačić je uživao podršku tada vladajuće politike pa i Mrak Taritaš, sve dok nije pravomoćno osuđen na zatvorsku kaznu. Čak, i da je uvjetno osuđen, pitanje je bi li dao ostavku. Iako je on, za razliku od Bandića, sramotio Hrvatsku odlazeći iz ureda potpredsjednika hrvatske vlade pod čekić mađarskog suda.
I dubrovački gradonačelnik Andro Vlahušić, stranački kolega Mrak Taritaš, putovao je za radnog vremena na suđenja u Split o trošku poreznih obveznika. I nakon što je u veljači 2015. pravomoćno uvjetno osuđen presudom Vrhovnog suda na šest mjeseci zatvora jer je poduzetniku pozajmio milijun kuna gradskog novca, dobio je podršku HNS-a za novu kandidaturu! Pa je i tadašnja ministrica Mrak Taritaš o trošku poreznih obveznika, kao što su kasnije i HDZ-ovi ministri za lokalnih izbora imali neodgodivih poslova u Lici, doputovala u Dubrovnik kako bi osuđeniku dala “apsolutnu podršku za treći mandat”.
I župan Alojz Tomašević “samo” je uvjetno osuđen na deset mjeseci zatvora, ali nepravomoćno. A to što ni on davno prije nije dao ostavku, može reći da je to učio i od Mrak Taritaš.
Još je uočila kako je Kujundžić peti ministar koji ima problema s imovinskom karticom pa se čudi vladajućima što ne traže rješenje za greške u sustavu, nego krive medije. Ali, i ona je napadala Jutarnji list da objavljuje fake news, odnosno prigovarala što se nakon tri godine otkrivaju njezine pogreške, premda je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa nju već sankcioniralo jer u imovinsku karticu nije unijela darovnu rošadu kad je kao ministrica poslužila sinovima kao medij za besporezno prenošenje stana iz vlasništva jednog njezina sina drugome. I čeka ju vjerojatno još jedna sankcija jer je zatajila primanja koja je dobila kao šefica povjerenstva a na koju je poziciju kao ministrica samu sebe postavila. Ima toga još. I od svih zar je baš Mrak Taritaš pozvana dijeliti lekcije o sukobu interesa. Pa po čemu se razlikuje od onih koje kritizira!?
HDZ i Andrej Plenković svojim nerazumnim odnosom prema Povjerenstvu ipak daju na važnosti toj instituciji, dok ih Mrak Taritaš lukavo ignorira i najavljuje kandidaturu kao oličenje političkog morala. U čemu je suštinska razlika između tih “paralelnih svemira”. Nevjerojatno je kako mediji imaju kratko pamćenje ili što su tako kratkovidni, jer je bitno i tko, a ne samo što govori. Samo tako se stvaraju principi. Štoviše, HDZ-ovci se imaju razloga ljutiti na medije, jer bitna je razlika između onoga što su mediji pisali za Tomislava Tolušića i Gabrijelu Žalac, i onoga što je utvrdilo Povjerenstvo, a za Gorana Marića pa i za Milana Kujundžića, tek treba vidjeti jesu li i oni samo žrtve kardinalne premijerove pogreške s razvlačenjem afere Lovre Kuščevića.
I slučaj Kujundžić je možda, vidjet ćemo, posljedica medijske moralne panike. Da su vladajući učili iz dosadašnjih grešaka osnažili bi Povjerenstvo da u ovakvim slučajevima provedu hitne provjere, ili da odmah dobiju relevantne podatke, a ne da ih novinari otkrivaju.
Ovako, Dalija Orešković je u pravu kad za N1 upozorava kako je i slučaj Kujundžić, dodali bi kako god završio, znak koliko sustav prevencije korupcije ne funkcionira. Umjesto da se vladajući bave time, oni se izlažu sudu javnosti, iako ih prije parlamentarnih izbora ionako očekuje teška odluka Povjerenstva, a možda i Uskoka, u slučaju Kuščevića.
Ta zena je utjelovljenje nepostenja, nemorala i korupcije! Valja spomenuti i slucaj neplacanja za uredjenje stana, kad je prvo tvrdila da tvrtki Ing-grad d.o.o. ne duguje nista i da "ne zna o cemu je rijec", pa se na kraju ispostaviloo da im doista duguje skoro 650 tisuca kuna! Kakvo ljudsko smece moras biti za negirati toliki dug? Ona da ima trunku obraza, vec odavno bi se povukla iz politike. Ali ne, ona cak drzi predavanja o postenju, moralu, etici i transparentnosti!!! To je otprilike kao da Kim Jong-un drzi predavanje o demokraciji i demokratskim procesima! Milan Bandic je za nju moralna vertikala... mogu samo zamisliti kako bi se ona ponasala da ima zagrebacki budzet na raspolaganju!