Ministarstvo pravosuđa ekspresno je vratilo stari ročišnik na stranice županijskih sudova. Pitanje je samo jesu li to napravili svjesni da su počinili pogrešku koja se pretvorila u skandal te da se mogla protumačiti kao prikrivanje ili su za to zaslužni kritički intonirani medijski napisi.
Naime, redizajnom internetskih stranica sudova, koji je praktički proveden preko noći te je zaživio početkom tjedna, a bez prethodne konzultacije sa sudovima, s njih su nestali podaci o suđenjima, što se pravdalo potrebom zaštite osobnih podataka optuženika. Prema novim smjernicama Ministarstva pravosuđa, koje su sada ukinute, privremeno ili stalno, to će se tek vidjeti, javnost i mediji nisu trebali znati kada, kod koga, protiv koga i zbog čega se sudi u uskočkim predmetima te predmetima ratnih zločina.
A na te predmete otpada gotovo 80 posto rasprava koje se dnevno održavaju na zagrebačkom Županijskom sudu. Tim postupkom, svjesno ili nesvjesno, Ministarstvo pravosuđa javne je rasprave pretvorilo u nejavne te je time onemogućilo da javnost zna kada se sudi Ivi Sanaderu ili Branimiru Glavašu. Odnosno, bilo je onemogućeno pravo na pristup informacijama.
U Ministarstvu su se pravdali da su takav potez morali povući jer se optuženici protiv kojih se vode postupci žale Agenciji za zaštitu osobnih podataka zbog toga što su im imena i prezimena s člancima kaznenog zakona po kojima su optuženi objavljena na sudskim ročišnicima. Pozivali su se i na Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka, pri čemu su zanemarili dvije važne odredbe Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.
Jedna od tih odredbi odnosi se na iznimke koje je potrebno napraviti kako se na štetu zaštite osobnih podataka ne bi ugrozile medijske slobode. Druga odredba odnosi se na sudove koji imaju autonomiju u obradi osobnih podataka jer se tako štiti neovisnost pravosuđa.
A da stvar bude bolja, kako to u Hrvatskoj obično biva, tijela javne vlasti sve češće se pozivaju na Opću uredbu o zaštiti osobnih podataka koja im služi kao zaklon za neodgovaranje na postavljena pitanja od javnog interesa, a spomenutih odredbi o iznimkama kada je riječ o medijskim slobodama i sudovima nema u hrvatskom Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.
No, kako je preko noći donesena odluka da se sudski ročišnici anonimiziraju, tako je preko noći ta odluka i izmijenjena. Na stranicama hrvatskih sudova tako će se i dalje moći naći podaci protiv kojeg okrivljenika, zbog čega se vode određeni postupci. No neće biti imena sudaca, a imena optuženika će biti svedena pod inicijale. A zašto javnost ne smije znati koji sudac sudi koji predmet, zasad je pitanje bez odgovora.
