“Optimalan je broj učenika u razrednom odjelu 20, a najmanji 14, najviši 28 učenika. U razredni odjel mogu biti uključena najviše tri učenika s teškoćama u razvoju, kombinirani razredni odjel s dva razreda ima najviše 16 učenika, a od četiri razreda najviše 12 učenika. Osnovni standard školskog prostora mora osigurati rad u jednoj smjeni, vanjski školski prostor mora biti ograđen i iznositi po učeniku zajedno s igralištem i sportskom dvoranom od 30 do 40 metara četvornih. Za svaki predmet mora postojati prilagođeni kabinet, za tjelesni treba imati dvoranu jednodijelnu, dvodijelnu i trodijelnu, zatvoreni bazen, spremište sprava, čajnu kuhinju, garderobe za spremačice i učenike, parkiralište za školski autobus i automobile, park...” Gradnju takvih škola u 2007. godini predviđalo je mjerodavno Ministarstvo obrazovanja, u vrijeme kad se kriza nije nazirala i kada je tadašnji ministar obrazovanja Dragan Primorac govorio o Hrvatskoj kao zemlji znanja.
>>Sramota u Zagrebu: Djeca u opasnosti zbog derutne škole
>>Učenici vjeronauk i njemački uče u "cirkuskoj prikolici" s autotržnice
Tada predloženim pedagoškim standardima definirala se i širina stubišta, veličina razreda, čak se određivalo kolika temperatura treba biti u učionicama, a kolika na hodnicima. Popis tih želja i planova ostao je mrtvo slovo na papiru.
U Pedagoškom standardu koji je na snazi broj učenika u razredu ne bi također trebao biti veći od 28, produljeni boravak ne bi smio imati više od 20 učenika, no u stvarnosti razredi imaju po 34 đaka, a produljeni boravci i po desetak više od propisanog. Škole bi trebale raditi u jednoj smjeni, a mi još imamo one koje rade u tri, i djecu s teškoćama koju je teško a ponegdje i nemoguće integrirati u redovitu. Prolongirana je obveza škola da osiguraju prehranu uečnicima, odustalo se od poduke plivanja i vožnje biciklom, učionice su sa 84 četvorna metra smanjene na 54...
>>Našice: Osim na đake, učiteljice paze i da se ne ugasi vatra u peći
>>Đacima prijeti urušavanje stropova pa im škola počinje – u listopadu
Za to je kriva prije svega Vlada i mjerodavno ministarstvo koji nisu uspjeli procijeniti i posložiti što je najvažnije, ali i lokalna zajednica čiji su čelnici ulagali u sve osim u školstvo. Gradile su se velebne sportske dvorane, stadioni, financirali razni nogometni klubovi, političke kampanje i slične rupe bez dna. Za sve to novca je bilo prije, pa i za recesije, za škole nikada...
Stanje u velikim gradovima poput Zagreba ili Splita isto je kao i u malim ruralnim sredinama u kojima svake godine u jednoj učionici padne strop ili se uruši nekakav zid.
Hrvati nemojte biti iznenadjeni, ali masa skola u Canadi i US ima ucione u konternerima, bas ovakvim kakvi su na slici. Da stvar bude gore, mozda tek 30% djece ide regularne ucione, a ostali u konternere. Znaci negdje, prva tri razreda, poslje kontejner. Ne, ne tvrdim da je to dobro, ali tako jeste!