Novi slovački šef diplomacije Miroslav Lajčak za Obzor otkriva zašto se
vraća u Bratislavu i napušta Sarajevo nakon manje od dvije godine
mandata visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i
Hercegovini.
• Mnogi su sumnjičavi glede stvarnih
razloga vaše nenadane odluke da prihvatite poziciju ministra vanjskih
poslova Slovačke. Prvo, zato što ste samo tjedan ili dva prije govorili
da nećete otići iz BiH, a potom i zato što idete na poziciju na kojoj
ćete sigurno biti samo godinu dana, jer približavaju se parlamentarni
izbori u Slovačkoj. Možete li otkloniti ove sumnje o pozadini svoga
odlaska s pozicije visokog predstavnika?
– Iako ljudi na ovom području teško prihvaćaju da nema zavjere i
konspiracija, u ovom slučaju to je stvarno tako. Istina je da se sve
dogodilo vrlo brzo, a istina je da sam javno više puta izjavljivao da
imam obveze u BiH. Međutim, istina je i to da sam u prošli četvrtak
dobio izravnu ponudu mog premijera.
To je ponuda koju svaki profesionalni diplomat dobiva jednom ili
nijednom u životu i koja je vrhunac jedne profesionalne diplomatske
karijere. Takvu je ponudu teško odbiti, a ja sam je prihvatio znajući
da se moja misija u BiH približava logičnom kraju. Ja sam sam
identificirao sjednicu PIC-a u ožujku kao kulminaciju svog mandata u
BiH iz vrlo logičnih razloga. Ako bude donesena odluka o transformaciji
OHR-a, onda će se taj ured zatvoriti i ući ćemo u administrativni
period u kojem bi moj mandat svakako bio završen. S druge strane, ako
bude donesena odluka da OHR ostane, onda to znači da će postojati još
najmanje godinu dana, a vjerojatno i dulje.
Nikad nisam imao namjeru ostati toliko dugo u BiH, tako da je ponuda
mog premijera zapravo došla samo dva mjeseca prije nego što bih ja
objavio svoju odluku o odlasku. Dogovorio sam se s mojim premijerom i
Javierom Solanom da ćemo premostiti ova dva mjeseca i ne vidim tu ništa
sporno. Mislim da sam pokazao odgovornost i prema svojoj zemlji, a i
prema mandatu u BiH. Ponosan sam da sam dobio priliku voditi vanjsku
politiku Slovačke, koja je danas uspješna članica EU i NATO-a, zemlje
koja je prošle godine imala najbrži gospodarski rast. Ujedno, na novoj
poziciji imat ću mnogo mogućnosti da utječem na formiranje stavova
europskih i međunarodnih tijela prema ovom području.
• Dakle, odluku o odlasku iz BiH
donijeli ste znatno prije ponude koju ste dobili iz Bratislave?
– To je vrlo racionalna odluka. Jer, ako PIC odluči zatvoriti OHR, onda
nas čeka više administrativnog posla na tranziciji OHR-a. To bih mogao
raditi i ja, ali to već nije politički zahtjevno. A što se tiče
pozicije posebnog predstavnika EU, uvijek sam smatrao da na to mjesto
treba doći netko drugi.
Ako ne bi bilo odluke o zatvaranju OHR-a, onda bi se išlo na jačanje
uloge i autoriteta visokog predstavnika i to bi apsolutno značilo da
europske teme prelaze u drugi plan, jer OHR i europska perspektiva ne
idu jedno s drugim. Europska filozofija je filozofija partnerstva, a
jačanje OHR-a je nastavak protektorata. Ja sam u BiH došao zbog
europskih integracija, tako da, ako trebamo ići dalje s OHR-om, ja sebe
tu ne vidim. Onda treba doći netko od političara iz EU tko je pristaša
protektorata. Ja to nisam i tu nema dvojbe.
• Koja je od tih dviju opciju,
zatvaranje OHR-a ili produžetak njegova mandata, vjerojatnija? PIC
zasjeda potkraj ožujka, a bh. vlasti još nisu ispunile postavljene
uvjete i ciljeve za okončanje mandata OHR-a?
– Odluku će donijeti PIC i ima dovoljno vremena, tako da ja ne želim
prejudicirati odluku. Jako je važno da političari i institucije u BiH
počnu upravljati stvarima sami, bez međunarodnog tutorstva. Ja ostajem
pristaša tranzicije OHR-a u ured posebnog povjerenika EU. Europska
ideja i europska perspektiva prioritet su moje misije u BiH. Ja sam
prvi visoki predstavnik koji je došao iz nove članice EU i mislim da to
nije bila slučajnost.
Cilj je bio, i ja sam tako doživio svoj mandat, da se članstvo u EU
građanima BiH približi kao realna perspektiva. Ja tu nemam dvojbi i
nikada mi nitko nije pokazao bolju alternativu od ulaska u EU. Imamo
objektivne kriterije za zatvaranje OHR-a i ti zadaci još nisu
ispunjeni. Bez toga ja neću biti u poziciji preporučiti PIC-u odluku o
zatvaranju OHR-a. Domaći političari su na potezu i moraju pokazati
kakvu BiH žele.
• Suzdržano ste reagirali na dogovor
Dodika, Čovića i Tihića u Banjoj Luci. Je li ono što su oni dogovorili
u Prudu i Banjoj Luci, uključujući reorganizaciju BiH u četiri
teritorijalne jedinice, put za funkcionalnu i samoodrživu BiH?
– Uvijek sam pozdravljao dogovor iz Pruda zbog filozofije dogovaranja.
Nitko mi nikada nije ponudio bolju alternativu od toga da se bh. lideri
dogovaraju. Pozdravio sam i izbor tema o kojima se razgovara, jer je to
važno i za tranziciju OHR-a i za BiH. Nisam želio ulaziti u razmatranje
samih prijedloga s tih sastanaka, jer to je dogovor trojice od šest
lidera vladajuće koalicije.
Usto, ti prijedlozi su politička deklaracija koja tek treba biti
upućena u parlamentarnu proceduru. No, problem je što se ti prijedlozi
ne razmatraju. Trojica se dogovaraju, a ostali odbijaju to ne nudeći
nikakvu alternativu. Treba priznati da u tom procesu dogovaranja
trojice lidera ima napretka, isto kao što je bilo napretka i u
razgovorima šestorice lidera vladajuće koalicije. Ni danas ne mogu
shvatiti kome je bilo u interesu da se to ismijava i napada.
• Komentirajući vaš odlazak, neki bh.
političari su ustvrdili kako ostavljate BiH u lošijem stanju nego što
je bila kada ste preuzimali mandat u ljeto 2007. godine. Slažete li se
s njima?
– Ako netko misli da je neuspjeh to što BiH ima prvi formalni odnos s
EU, onda ne znam razumije li taj išta. Ako ima bolje alternative od
članstva u EU, ako potpis na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju
ništa ne znači, onda mi je stvarno teško s takvim ljudima razgovarati.
Potpisivanje SSP-a je najvažniji događaj u mom mandatu.
Mnogi političari u BiH još nisu shvatili kakva je to prilika i sve dok
oni to ne shvate, to će biti izgubljeno vrijeme. Mislim da iza toga
stoje osobni i stranački motivi. Političari u BiH su majstori u
trošenju vremena, prilika i prijatelja. To se pokazuje i sada. Naravno,
to je posljedica i dugotrajnog međunarodnog protektorata koji je za bh.
političare stvorio jednu lagodnu situaciju da sve teške odluke
ostavljaju strancima.
Svojim uspjehom smatram i to što smo europske integracije stavili u
središte pozornosti kao pitanje koje nitko ne može osporiti, jer većina
građana podržava taj put. Uspio sam vratiti i fokus interesa
međunarodne zajednice na BiH, a on je potreban kako bi međunarodna
zajednica donijela prave odluke za BiH. Istina je da je politička
retorika negativna, ali već mjesecima nisam čuo da netko iz Sarajeva
govori o ukidanju Republike Srpske ili da se dovodi u pitanje opstanak
BiH. Mnogo je drugih značajnih odluka koji su uredile značajne stvari u
BiH i žao mi je onih koji ne vide sve to.
• Ipak, mnogi ističu kako od Daytona
do danas nisu napravljeni ključni pomaci koji bi osigurali da BiH bude
funkcionalna zemlja. Mnogo je primjera na kojima se pokazalo da BiH
nije stabilna država?
– Ne postoji razumijevanje da ovako komplicirana zemlja može
funkcionirati samo preko mukotrpnih, ali neizbježnih kompromisa i
dogovora. Grdno se vara svatko tko misli da se izvana može nametnuti
mišljenje. Što očekuju svi oni koji zagovaraju jakog visokog
predstavnika iz utjecajne europske zemlje? Što očekuju od njega, da
igra po pravilima njihove strane, a ignorira ostale dvije?
Budimo iskreni, upravo to očekuju, a ja ih pitam: kakve će biti
posljedice takve situacije za BiH? U BiH postoji ta jedna glupa
retorika, ali nema akcija protiv države. Jedni traže da koristim
bonnske ovlasti zbog mišljena, a nečije mišljenje ne može se
promijeniti administrativnim odlukama. Smiješno je da tražite jači
angažman međunarodne zajednice u BiH jer se vi unutar BiH ne želite
dogovarati. To je apsurdna situacija. EU funkcionira na kompromisu, a
to znači odustajanje od maksimalističkih zahtjeva.
U BiH se takav kompromis predstavlja kao poraz i to se ne može
promijeniti bonnskim ovlastima. Smjenom nositelja takvih mišljenja samo
se mogu radikalizirati njihove pristaše i to ovu zemlju vodi u propast.
Ne mogu shvatiti one koji zagovaraju snažnijeg visokog predstavnika.
Što on treba uraditi? Smijeniti Milorada Dodika? Zar netko misli da bi
se time promijenilo mišljenje svih onih koji ga biraju? Ja ne shvaćam
tu kratkovidnu politiku i za mene je strašno kada vidim da ja imam više
odgovornosti prema BiH nego neki legitimno izabrani politički lideri u
BiH.
• Mnogi od tih političara reći će vam
da je rješenje u novoj međunarodnoj konferenciji, nekom “Daytonu 2”?
– To je nemoguće, jer ako bi se donijela takva odluka, svaki od
lokalnih igrača trčao bi prema svojim patronima u međunarodnoj
zajednici i onda bismo imali ponovno utakmicu o BiH, ali na višoj,
međunarodnoj razini. Na kraju bi se to završilo opet nekim kompromisom,
odnosno tamo gdje smo bili i 1995. godine.
Vi u BiH biste se opet svađali jer niste dobili ono što ste očekivali.
Neshvatljivo je da ovdje još uvijek postoji mišljenje da netko drugi
treba ostvariti moje maksimalističke zahtjeve ignorirajući
maksimalističke zahtjeve drugih. Takva filozofija vodi BiH u propast.
• Takvi lideri, ipak, dobivaju golemu
potporu na izborima?
– Ovih šest lidera pokazalo je mogućnost dogovaranja. Oni su uspjeli
postići niz dogovora koji su otvorili europski put i taj proces je
davao rezultate. Ali, vidite, nekome je jako stalo da BiH ne ide tim
putem. Tko je i zašto ismijavao te sastanke šest lidera?
Možda se plašio da će ova zemlja profunkcionirati bez njega. I onda
bolje da BiH ide u propast sa mnom nego da ide naprijed bez mene. Kakav
je to odnos prema državi? A svi ti novinari koji su se jako angažirali
na ismijavanju sastanaka šestorice lidera neka se zapitaju čemu su
služili.
• Što je rješenje ako se ovaj
višegodišnji status quo u BiH zadrži i ako ne bude volje za kompromisom?
– Ovakvo stanje ne može se održavati. Ova godina je godina istine.
Status quo u situaciji kada Srbija dobiva režim bez viza, a Crna Gora
kandidacijski status za EU, ne postoji. To je nazadovanje koje će
izazvati antieuropske reakcije unutar BiH. Mi ne možemo jednu zemlju
istodobno tretirati i kao partnera i kao europski protektorat.
INTERVJU
