Odavno već nečiji iskorak u politiku nije uzbibao ustajalu hrvatsku političku močvaru kao što je onaj Miroslava Škore.
Ako ne ranije, postalo je to jasno nakon opipljivog naboja na Škorinom predizbornom skupu u Lisinskom kamo nitko nije došao pod pritiskom partijske stege već slobodnom voljom.
A volja, pokazalo se, itekako postoji. Pjevač domoljubnih hitova poput ”Svetinja” i “Sude mi”, akademski obrazovan, suvisao, duhovit, pristojan, obiteljski čovjek, komunikativan, iskusni diplomat, uspješni poduzetnik... krajnja desnica po prvi puta u mladoj hrvatskoj povijesti uistinu ima kandidata od formata.
Zbog efektnog ubacivanja termina “narod” u kampanju, ali i pozivanja na neupitne nacionalne svetinje kao što su “vjera”, “ljubav” i “domovina” koje je prethodno i opjevao, desno biračko tijelo bjanko mu je oprostilo što je Hrvatsku 1991. “branio tamburicom”, no hoće li i njegove zbunjujuće izjave posljednjih dana i tjedana?
Nakon što mu je, evidentno, s više mjesta i od iskusnijih političkih lisaca, sugerirano da s glasovima krajnje desnice ne može dobiti predsjedničke izbore, Škoro se preko noći prometnuo u “predsjednika svih Hrvata”.
Svjestan da u boj za glasove centra i, moguće, lijevo od centra ne može u društvu osuđenika za dilanje kokaina kojim je plaćao usluge prostitutki, iz čije je emisije “Bujica” i krenuo u izbornu utrku, kompromisno je riješeno da iz prvih redova u Lisinskom Škorino obraćanje prati samo gospođa, ali ne i gospodin Bujanec.
Škorin zaokret od ultradesnice dogodio se i u nekoliko javnih istupa. Prvi u nizu hladnih tuševa za desnicu bio je njegov oštri demanti upravo Bujanca koji je na društvenim mrežama Škori imputirao obećanje o prekapanju Jasenovca.
Video: Miroslav Škoro na predavanju potpisa
Usprkos omiljenoj mantri desnice o “radnom logoru u kojem od 1945. leže kosti hrvatskih vojnika”, Škoro je takvu “djelatnost” nedvosmisleno odbacio.
No, najsnažniji udarac entuzijazmu njegovih birača tek će uslijediti. “Mi smo sekularna država, Crkva je odvojena od države, politika definitivno ne bi trebala biti u Crkvi, ne bi trebala biti u gospodarstvu, ne bi trebala biti u sudstvu.
Petlja se ona svugdje, petljat će se još par dana, a onda ćemo istinom raspetljati tu situaciju i maknuti politiku iz tih segmenata društva”, Škorina je izjava koja je u biračkom tijelu, posebice među braniteljskim udrugama koje su njegovu kandidaturu aklamacijski prihvatile, glasno i gorko odjeknula.
Toliko glasno, da je i sam Škoro promptno reterirao pa jučer na svojoj službenoj Facebook stranici izjavljuje da “kao predsjednik neće ponoviti greške prethodnika pa će pomilovati hrvatske branitelje”, uključujući i ratnog zločinca Merčepa što, pak, neodoljivo podsjeća na retoriku Tomislava Karamarka i njegovu dodvorničku parolu “kakav zakon, pa to su branitelji”, na koju se građanskoj Hrvatskoj, na čije glasove sada računa Škoro, okreće utroba.
Takvoj politici birači desnog centra, a osobito ljevice nikada neće dati glas. Samo tri dana do predizborne šutnje, to su paradoksi o kojima Škoro treba dobro razmisliti, ako već nije prekasno. Miroslav Škoro želio bi biti svačiji predsjednik. Mogao bi na kraju biti ničiji. Prepušten tek očaju Kolindinih birača.
Ima razlike između pristupa Škore i KGK, koji zapravo pokušavaju privući isto biračko tijelo... Škoro mora proširiti svoju biračku bazu želi li ući u drugi krug, jer stranke koje ga podržavaju imaju premali broj birača. Nema gdje nego uzimati glasove HDZ-a... S druge strane, Plenković je odveo HDZ lijevo i to poprilično lijevo, no time nije uspio uzeti glasove SDP-u. To se vidi po drastičnom padu potpore KGK i dovođenjem u pitanje njezinog ulaska u drugi krug... Sada je kasno, no čini se da je Plenković shvatio koliko mu je štete donijelo njegovo ljevičarenje i bahaćenje na Euro izborima. Zato su mu sada usta puna Tuđmana i sličnih stvari, no nakon prijašnjih poteza to izgleda poprilično neuvjerljivo... Kako se to preko noći okrene, nakon politički lagodne situacije, bez ozbiljne konkurencije do neizvjesne situacije u samo par tjedana. Prekretnica je katastrofa na EU izborima gdje je isključivo vlastitom krivicom izgubio 2 mjesta u EU parlamentu, a SDP je dobio jedno dodatno... Trend je od tada silazni, jako ga je teško promijeniti, Škoro je samo rezultat tih poteza Plenkovića... Na ovim izborima prvi krug je bitniji od drugog, ovaj puta glavna borba vodi se u njemu. Bitka se vodi oko toga tko će biti konkurent Milanoviću u drugom krugu, Škoro ili KGK... SDP je procijenio da je veća Milanovićeva šansa u odmjeravanju snaga sa Škorom nego s KGK, pa vidimo visoku potporu ljevice Škori u duelima s KGK... Sva sreća da ima još samo par dana do izbora...