Kada je 1904. godine jedan danski likovni kritičar na izložbi u Kopenhagenu izbliza pogledao ‘Krik’, znamenitu sliku norveškog slikara Edvarda Muncha izloženu u norveškom Nacionalnom muzeju, uočio je u kutu sitan natpis nalik današnjem grafitu. “Ovo može naslikati jedino luđak”, stajalo je ondje.
Sumnjalo se na vandale
Kritičar je tada, jedanaest godina nakon što je slika nastala, pomislio da je to vrlo vjerojatno djelo nekog posjetitelja. Jer nitko nije znao tko je tamo napisao te riječi, dugo se nagađalo da je riječ o vandalima kojima se Munchova slika nije osobito dopala, nego su štoviše mislili da slikar nije sasvim normalan. Dalo bi se i o tome raspravljati, jer slavni je umjetnik patio od teških tjeskoba.
Teorija o vandalima bila je na snazi sve donedavno. Nova analiza koju su proveli muzejski stručnjaci ukazala je na to da je natpis napravio – sam Munch. Kako je u tijeku renovacija muzeja koja bi trebala biti zgotovljena do sljedeće godine, nova studija napravljena u suradnji s Munchovim muzejem bacila je novo svjetlo na tu, originalnu, verziju ‘Krika’ iz 1893. godine. Slova napisana olovkom analizirana su uz pomoć infracrvene tehnologije, a onda su uspoređena s Munchovim dnevnicima i pismima te je utvrđeno da je doista autor slike ujedno i autor čudnovata zapisa.
– Bilo je jako teško rastumačiti kako je zapis nastao. Kroz mikroskop vidite da su linije povučene olovkom nanesene na boju, i to nakon što je slika naslikana, rekao je Thierry Ford, konzervator slike u Nacionalnom muzeju. Nije ipak bilo posve jasno kada je napis nastao. Ni zašto. Vrlo je vjerojatno nastao 1895. godine ili nedugo nakon kao Munchov odgovor na osobito oštre kritike na koje je naišao nakon što je ‘Krik’ prvi put izložen u njegovu rodnom gradu Kristianiji. I tada, kao i danas, publiku je zapanjila kompozicija slike koja odiše agonijom i patnjom, a mnogi su spekulirali o tome da je lik na slici zapravo sam umjetnik. Ima ih koji i danas tvrde kako slika dokazuje da je Munch doista imao duševnih problema. A prilično je točno da su autora takve kritike ozbiljno proganjale.
– Znamo da ga je jako pogodilo kada su kritičari zbog slike doveli u pitanje njegovo mentalno stanje, a njegove slike nazvali sramotnima. Mentalna je bolest bila Munchova bolna točka jer je u njegovoj obitelji doista postojala povijest takvih oboljenja, rekla je Mai Britt Guleng, kustosica Nacionalnog muzeja za Artnews.
Njegovi otac i sestra patili su od depresije, a sestri je kasnije dijagnosticirana i shizofrenija. Po vlastitom priznanju slikar nije imao ni sretno djetinjstvo ni normalan život u odrasloj dobi.
– Bolest, ludilo i smrt bili su anđeli koji su pazili na moju kolijevku, a onda me pratili kroz cijeli život, napisao je jednom. Bio se odao i alkoholu pa je konačno i hospitaliziran nakon živčanog sloma 1908. godine.
Slika je “studij duše”
Depresija, gubitak i tjeskoba jasno su prikazivani u njegovim slikama čiji su česti motivi sablasti izgubljenih ljubavi i obitelji. Prema jednom njegovom dnevničkom navodu koji prenosi Artnews, ideju za ‘Krik’ dobio je za vrijeme šetnje oko Kristianije gdje je nakon pogleda na krvavocrvene oblake osjetio kako ‘prirodom prolazi beskonačan krik’.
Četiri je verzije slike napravio Munch između 1893. i 1910. godine, dva ulja na platnu i dva pastela, kao i nekoliko otisaka istog prizora. No samo slika u norveškom Nacionalnom muzeju ima natpis za koji je sada konačno znamo tko ga je napravio.
O svojem je remek-djelu, koje je i danas jedna od najpoznatijih slika na svijetu, Munch rekao da se radi o ‘studiji duše, dakle studiji mene samoga’.
Ovaj je bio zrel za Rijeku , tamo bi se osjecao kao kod kuce , jos bi dobio gradski stan , kao let 3 ili Frljic