Vjernicima koji su bili na dočeku tijela sv. Leopolda Mandića ispred Zagrebačke katedrale, bilo je drago kada je kardinal Josip Bozanić pozdravio i mitropolita zagrebačko-ljubljanskog Porfirija, koji je ostao i na večernjoj molitvi, koju je predvodio kardinal Bozanić.
Štoviše, u rijeci ljudi koja se tada slijevala na zagrebački Kaptol, mnogi su s oduševljenjem zaustavljali mitropolita Porfirija i pozdravljali ga na ulici, jer je od katedrale do sjedišta mitropoliji išao pješice, u pratnji đakona. Jedan ga je Zagrepčanin čak oslovio kao "ljubav koja hoda".
– Sve se to može pripisati ozračju koje je stvorio dolazak svetog Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb, jer je to posebno duhovni kontekst – kaže mitropolit Porfirije.
Kako to mislite?
Gledajte, sveci su dostigli onu mjeru koju je apostol Pavao definirao kao "ne živim više ja, nego Krist živi u meni". To znači da su sveci ostvareno Kristovo evanđelje, da su oni 'probuđeni Kristovi', jer se on pojavljuje kroz njih. Za to je, naravno, neophodna beskrajna ljubav i smirenost, koju je imao sv. Leopold. Upravo je on zbog toga netko tko je svetac Božji i kao takav nije samo netko tko nas zastupa pred Bogom svojim molitvama, nego je i istinski primjer u koji se možemo ugledati mi, današnji kršćani, kao i vodstvo crkava.
On je molio za jedinstvo kršćana?
Da, on je upravo u toj ljubavi i smirenosti prema Kristu čeznuo za jedinstvom svih kršćana, za koje je molio i na kojemu je radio, što nije ništa drugo nego ispunjenje Kristovih riječi da svi budu jedno. Zato je njegov dolazak upravo u ovo vrijeme veliki blagoslov za sve nas, jer to njegovo putujuće, nevidljivo mistično iskustvo sigurno utječe i na sve ljude koji ga poštuju.
Njega poštuju i pravoslavni?
Naravno, jer svaki prosvijećeni i krjepostan čovjek, svetac je bez obzira kojoj crkvi pripada. On je utjeha i duhovna potpora svakom čovjeku. Tako ga doživljavam osobno i za sebe. To se jednostavno tiče svih. Jer je svetac univerzalni čovjek. On je svetac Božji, nadilazi granice prostora i vremena, nacionalne i državne granice, kao i svake druge, jer pripadajući Kristu, pripada svim ljudima. On je jednako volio sve ljude i prema tome univerzalni je čovjek koji pripada svim ljudima. A na nama je da to prihvatimo koliko možemo.
Kako ste osobno doživjeli njegov doček?
Bio sam oduševljen što je došlo toliko mnogo ljudi s tolikim poštovanjem, s vjerom u Boga. Jer kad čovjek pristupa "okristovljenom čovjeku", iskazuje i potvrđuje svoju vjeru u Krista, pokazuje spozaju da mu život ne ovisi samo o trenutačnim okolnostima, politici, kulturi, znanosti, premda su one sastavni dio života. Nego da mu ovisi, prije svega, o ljubavi i volji Božjoj. U mjeri u kojoj tu ljubav prepoznajemo i mi u vlastitom životu postajemo sposobni dati odgovore na sva ta područja, od znanosti do politike, pa i nesporazuma među ljudima, od onih u obitelji do onih u selu, gradu, regiji ili na međunarodnoj razini.
Radi se, dakle, o duhovnoj snazi?
Vjera koju sam imao prilike vidjeti toga dana jednostavno me oduševila! Bio sam ispunjen i dirnut, jer je to nada da smo mi ljudi koji, pokazujući vjeru, imaju potrebu za ljubavlju. I to je bit. Mnogi koji su me poslije susretali iskazivali su upravo svoju ljubav i povjerenje u ono što radimo. Znak je to da ljudi ne pristaju na podjele i mržnju. Siguran sam da je to Božje djelo u ovoj našoj situaciji, kako bi nas potaknuo na normalan život usprkos svim iskušenjima koja nas okružuju i kojima ponekad možemo biti podložni.
Susreli ste se i s kardinalom Bozanićem nakon obreda?
I to je bio jedan poseban susret upravo zbog toga ozračja, koji je stvorio sveti Leopold. S kardinalom se susrećem redovito i naši su odnosi odlični, ali ovo je bio poseban razgovor jer je bio u duhu ljubavi Božje i prisustvu duha nekoga tko je blagoslovljen čovjek, što ne dopušta da prevladaju neki osobni porivi ili da brinete neke brige koje su od ovoga svijeta.
>>Gotovo 30 godina ljudima je obnavljao snagu i liječio rane
>>Red do Trga bana Jelačića: Svi su željeli dodirnuti sv. Leopolda Bogdana Mandića
dioptrija, cijela vam historiografija počiva na "dva proverena i pouzdana svedoka"! A stara izreka kaže: - Dva bez duše, jedan bez glave! Htio sam samo reći da mi je drago što je Porfirije bio među nama. I ništa više. Mir s tobom!