Mještani dijela Sopota, koji stanuju u ulici što
od trafostanice ide prema Višnjevcu, Vražjoj peći i
Gabrovcu, pozvali su nas da preko medija upute apel nemarnim vozačima
koji njihovom ulicom jure bez obzira na ograničenja brzine.
Neki jure i sto na sat
– Najopasnijih je 500 metara, i to od moje kuće do Borisa
Karažije te do Martinkeca. Ima vozača koji voze i sto kilometara na sat
iako postoji znak kojim je brzina ograničena na 40 te znak koji
upozorava na to da se tuda kreću djeca – kaže Robert
Bedeniković, roditelj četverogodišnjega Danijela. Dodaje i
to da tuda svaki dan prolazi dvadesetak djece na školski
atuobus.
– Kad učenici poslije podne imaju školu, vraćaju
se kući oko 6 sati. Zimi je u to doba mrak, a nema nikakve rasvjete.
Djecu se uopće ne vidi, a i autobus stoji na nepreglednom mjestu, u
samome zavoju – kaže Robert.
Najveći problem domaći
Najveći su problem, tvrde Robert i njegov susjed Boris, upravo domaći
ljudi jer oni misle da dobro poznaju cestu i brzo voze. Policija, kažu,
kontrolira promet samo kraj trafostanice, a na njihovoj ih dionici
nikad nema.
Ovi mladi ljudi ostali su živjeti na selu, no sad su primorani
zaključavati svoja dvorišna vrata jer strahuju za svoju
djecu zbog neodgovornih vozača koji jure velikom brzinom. Robert se
prije osam godina vratio iz Zagreba na djedovinu, zaposlio se u
Krapinskim Toplicama, a Boris, iako je posao pronašao nakon
studija u Zagrebu, kuću je napravio u Sopotu. No, sada hitno mora
napraviti ogradu kako bi se njegovi sinovi Viktor (3) i Ivan (1,5)
mogli sugurno igrati u dvorištu.
– Jedino rješenje koje vidimo u ovome trenutku je
postavljanje ležećih policajaca. Onda će vozači kroz Sopot biti
prisiljeni usporiti – vele Robert i Boris.
SOPOT Ostali su živjeti na selu i sada strahuju za svoju djecu
Mještani Sopota: Zbog vozača koji jure tražimo ležeće policajce
