U proteklih tjedan dana na području Vukovara pronađene su još dvije masovne grobnice sa posmrtnim ostacima civila ubijenih u prosincu 1991. godine u prigradskom naselju Sotin. Kada je ministar branitelja u Vladi RH Predrag Matić na dvije izvanredne konferencije za novinare izvjestio javnost o pronalasku grobnica nitko nije ni slutio da se iza svega krije pravi filmski scenarij koji se odvijao gotovo 15 godina. Govoreći o svemu što se proteklih godina poduzimalo Igor Matijašević, mještanin Sotina koji traži svoga oca Ivicu, rekao je da su gotovo sve akcije vodili zapravo sami mještani i da svih ovih godina gotovo nitko im iz državnih organa nije puno pomagao.
– Najviše nas bole sad izjave ministra kako je ministarstvo zagrizlo kao pitbul i da neće odustati od potrage za nestalima. Nas posebno interesira što su to oni napravili zapravo svih ovih godina. Istina je da smo sve sami vodili, organizirali pa čak i financirali potragu sa osnovnim ciljem da pronađemo naše nestale. Imali smo samo veliku i nesebičnu pomoć gradonačelnika Vukovara Željka Saboa i na to mu neizmjerno hvala, rekao je Matijašević. Govoreći o pronađenoj primarnoj lokaciji masovne grobnice. Matijašević kaže da su mještani znali da su njihovi najmiliji pokopani negdje na tom području ali da su tek kada je doveden jedan od počinitelja zločina, koji je početkom veljače uhićen u Srbiji, doznali točnu lokaciju. Njihova borba da saznaju istinu i sudbinu nestalih započela je odmah poslije povratka u svoje domove. Krenuli su tada pokušaji razgovora sa domaćim Srbima, sastanci ali bez rezultata.
– Jednostavno nisu nam željeli reći istinu niti gdje su tijela pokopana. Postojala je i mogućnost da to jave anonimno ali ni to nije dalo rezultata. Išli smo i preko u Srbiju u više navrata i tamo pokušavali doznati više ali opet ništa. Postojale su čak i neke ponude da se plati određeni novčani iznos kako bi se doznala istina, prisjeća se Matijašević. Obitelji stradalih mještana Sotina posebno su nezadovoljni pravosudnim organima u Hrvatskoj za koje kažu da nisu kvalitetno odradili svoj posao. Posebno su nezadovoljni optužnicom iz 2006. godine koja je, kako kažu, prvo objavljena u medijima poslije čega su svi optuženi pobjegli preko granice.
– To je nedopustivo. Uz to optužnica je bila prepuna grešaka. Griješilo se sa imenima i prezimenima, opisom događaja, imena nekih svjedoka nisu bila navedena i sl. Ukazivali smo na sve to ali bez uspjeha. Radi svega toga smo podignuli optužnicu i u Beogradu. Žalosno je da imamo puno bolju suradnju sa Beogradom nego sa našim pravsudnim organima, kaže Matijašević. Nakon podizanja optužnice u Beogradu za ratni zločin u Sotinu uhićeni su Dragan Lončar i Žarko Milošević koji se terete za počinjene ratne zločine, a vode se predistražne radnje protiv još nekih osoba. Tužiteljstvo u Beogradu omogućilo je i od jedan od uhićenih dođe prošlog tjedna u Sotin i pokaže mjesto masovne grobnice što je prvi ovakav slučaj poslije Domovinskog rata.
– Radi svega toga smo mi obitelji iznimno nezadovoljni. Ministar kaže da je sada ministarstvo zagrizlo kao pitbull. Nas interesira što su to do sada oni napravili jer koliko mi znamo gotovo ništa. Boli nas i što smo za konferencije za novinare saznali iz medija i što sa nama obiteljima nitko nije razgovarao. To vrijeđa naše dostojanstvo. Mi ćemo i dalje sigurno nastaviti sa potragom za nestalima iz Sotina jer poslije otkrivanja ovih 13 tijela na popisu nestalih nalazi se još 18 imena. Međutim, radi svega toga što se dešavalo od sada ćemo sve informacije, za koje mislimo da mogu ići van, ubuduće mi proslijeđivati medijima, rekao je Matijašević. O razmjerama zločina u Sotinu govori i to da su u tom vukovarskog prigradskom naselju ubijene 64 osobe a da se njih 31 i danas vode kao nestali.
>> Završeni radovi na dvije masovne grobnice u Sotinu
