Ove godine širom svijeta oboreni su rekordni temperaturni maksimumi, a znanstvenici predviđaju da će 2024. biti najtoplija godina u ljudskoj povijesti. Klimatska kriza uzrokuje suše i šumske požare te ima razorne posljedice na usjeve i životinje. Guardian je razgovarao s ljudima iz nekih od najteže pogođenih područja.
Mike Noel, Sjedinjene Američke Države
Mike Noel, službenik za upravljanje rizicima u regionalnim operacijama gašenja požara pri američkoj Službi za šume, sudjeluje u borbi protiv šumskih požara u Kaliforniji, koji su ove godine uništili više od 323.750 hektara. Noel je primijetio da su požari u posljednje vrijeme sve veći i složeniji, a brzina širenja požara nešto je što nije vidio u svojoj karijeri.
"Imamo puno ljudi i opreme za gašenje požara, ali ponekad su uvjeti, poput vremenskih prilika i vrste goriva, takvi da ih ne možemo kontrolirati. Kada su ti uvjeti posebno nepovoljni, priroda nas nadmašuje, bez obzira na sve napore. Čak i kad radimo najbolje što možemo, ponekad se ne možemo nositi s intenzitetom požara i jednostavno ne uspijevamo u potpunosti ih ugasiti", kazuje Noel, koji ističe da duga izloženost ekstremnim temperaturama može uzrokovati bolesti povezane s vrućinom. "Ljudi nisu stvoreni za rad na tako visokim temperaturama tijekom dugog vremena, pogotovo uz izuzetno fizički naporan rad."
Yanipak Arunsinprasreat, Tajland
Yanipak Arunsinprasreat, uzgajivača durijana iz Korata na sjeveroistoku Tajlanda, svjedoči kako rekordne vrućine ove godine pogađaju usjeve. Idealna temperatura za durian je 35°C, no ove godine temperature su se penjale do 40°C, što je uzrokovalo da plodovi padaju i pucaju. Arunsinprasreat očekuje značajno smanjenje prihoda zbog štete na usjevima i povećanja troškova, što dovodi do financijskih problema i prijeti bankrotom nekih farmera.
VEZANI ČLANCI:
"U normalnoj godini zalijevam stabla duriana jedan sat dnevno, ali ove sam godine zalijevala dva do dva i pol sata dnevno. Nije pomoglo. Odjednom je voće počelo padati i pucati. Ponekad bi između 100 i 200 duriana palo na tlo u jednom danu. Ovo se nikada prije nije dogodilo. Vrućinama su također pogođeni mango i guava", žali se uzgajivačica iz Tajlanda.
Alexia Papagiannakos Anni, Grčka
Alexia Papagiannakos Anni radi u utočištu za životinje Vrouva na otoku u Grčkoj, koji je ove godine doživio neuobičajeno visoke temperature. Visoke temperature koje su počele početkom lipnja iscrpljuju osoblje i dovode do patnje životinja. "Najteže nam je vidjeti kako pate. Ne možemo učiniti puno i to je vrlo frustrirajuće. Možemo malo navlažiti tlo i životinje, ali voda iz općine nije dovoljna za turističku sezonu, pa moramo kupovati dodatno. Životinje sjede i nemaju apetita. Izgledaju tužno. Psi i mačke pate. Mačke drže usta otvorena i izbacuju jezik i ne možemo ništa učiniti. To je potpuno srceparajuće.
No, nije riječ samo o kućnim ljubimcima i farmama životinjama – riječ je i o insektima i bićima u tlu. Naša sudbina isprepletena je s njihovom i moramo početi primjećivati to. Lako je primijetiti patnju kod životinja koje su blizu nas, no to nam otvara pogled na cijeli svijet. Nakon što smo vidjeli kako naši psi i mačke pate, naši volonteri su otišli u šumu i ostavili kante s vodom za divlje životinje", kazuje Alexia iz Grčke.
VEZANI ČLANCI:
Gustavo Figueroa, Brazil
Gustavo Figueroa je biolog i direktor zaštite u SOS Pantanal. Ove godine šumski požari u Pantanalu, najvećim svjetskim močvarama u Brazilu, uništili su više od 405.000 hektara. Figueroa, koji radi i kao vatrogasac na pola radnog vremena zbog čestih požara, svjedoči strašnim posljedicama požara, uključujući smrt divljih životinja zbog suše. Ispričao je kako su požari i posljedice dima uzrokovali fizičke i psihičke probleme.
"Te prve godine sjećam se da sam vidio izgorjelo tijelo aligatora u isušenom koritu rijeke. To je bilo dovoljno strašno, ali zatim je na mjesto stigla obitelj koati koja je tražila vodu gdje je nije bilo. Životinje koje nisu bile spaljene umirale su od suše – u močvari, što je još šokantnije. Sljedeće godine dogodio se još jedan veliki požar kojem sam pomogao. U jednom trenutku naišao sam na gotovo suho jezero prepuno zmija koje su pokušavale pronaći zaklon od vrućine, dima i plamena. Mnoge su već bile mrtve, ali uspio sam spasiti anakondu. To je bio nevjerojatan osjećaj za mene jer su moja specijalnost zmije", govori za Guardian.
"Ova iskustva ostavila su dubok trag. Gašenje požara je iscrpljujuće. Bio sam bolestan zbog udisanja dima i patio od problema s kožom. Još gore je psihološki utjecaj gledanja kako mjesto koje volim gori i kako mnoge divne životinje izgaraju. Ove godine se to ponovilo. No, moramo učiti iz toga. Civilno društvo mora izgraditi jače strukture za borbu protiv požara. Trebamo se zalagati da vlada učini više. I trebamo podići javnu svijest o onome što se događa", dodao je.
FOTO Prženje na 38°c: Evo kako se danas preživljava u jednom od najtoplijih gradova u Hrvatskoj
