Sjevernokorejski režim započeo je novi ciklus provokacija. I u nedavnoj prošlosti bilo je takvih “štih-proba” u obliku nuklearnih detonacija, lansiranja raketa i podbadanja Južne Koreje, da bi sve završilo nekom vrstom pregovora u kojima Pyongyang obično pokaže sitnu volju da više ne bude zločest, a Zapad na to odgovori nekom vrstom nagradice. Glavni i presudni igrač u cijeloj toj priči koja zaista predugo traje je Kina, jedini saveznik Sjeverne Koreje. U trenutku kad Peking presudi da je Kim III. zaista pretjerao u svojim provokacijama, počet će se rušiti temelji njegova režima. No taj trenutak još nije došao iako Kina dosta jasno poručuje Pyongyangu da je iznervirana i da je na rubu toga da se pridruži ostalim stalnim članicama Vijeća sigurnosti koje već odavno zazivaju drakonske sankcije.
U cijelom tom kontekstu najzanimljiviji je sam vođa toga režima koji na prvi pogled izgleda kao politički pajac, uvijek nasmiješeni bonvivan koji pozira pred kamerama zajedno s oduševljenim avijatičarkama ili radnicama u tvornici. Iako se mnogima čini da je mladi Kim neozbiljan i da u osnovi ne zna što radi, istina također može biti jako daleko od toga. Podaci govore da on i nije tako bedast i nesposoban i da je itekako imao koristi od svoga zapadnjačkog obrazovanja. Uspio je provesti reforme u sektoru poljoprivrede uvevši poticaje za sve privatne inicijative, radi i na reformama unutarnjeg tržišta, a i gospodarski su mu rezultati više nego dobri. I najnovija balistička raketa pokazuje da ni tamošnja vojna industrija nije toliko šlampava i neuspješna. Kim III. svijetu želi pokazati da je uspješan vođa i da čak ima toliko istančan osjećaj da zna prosuditi u kojoj mjeri može pokazivati svijetu svoju moć a da Kina ne reagira ili da reagira samo tako da izrazi žaljenje zbog njegovih marifetluka. On je znao da to neće biti razina provokacije na koju će Kina burno reagirati. On zna da jedino sankcije koje nametne Peking mogu ozbiljno ugroziti opstanak njegova režima. On zna da bi u tom trenutku zemlja ostala bez energenata i bez ikakve mogućnosti da izvozi svoje proizvode u Kinu, jedino tržište koje ima. No on također zna da će zapadne sile burno reagirati, ali i to da je upravo ovakva vrsta provokacija idealan uvod u novi krug pregovora u kojem će se on odreći nečega što mu i nije toliko bitno, ali je bitno Zapadu. U zamjenu želi nešto, a on savršeno precizno zna što je to.
Mnogi ga uspoređuju s njegovim snažnim djedom Kim Il-sungom, a ne s njegovim bljedunjavim ocem Kim Jong-ilom. On je toliko siguran u sebe i ima toliko hrabrosti da se upusti u političko kockanje, da sve to gotovo graniči s ludošću. Ali on itekako računa na to da oni koji su najviše iziritirani njegovim provokacijama, a to su Južna Koreja, Japan i SAD, neće posegnuti za oružjem. Zna da će i Južna Koreja i Japan u principu slušati SAD, a u ovome trenutku siguran je da Washingtonu ne pada na pamet zveckanje oružjem. On je vjerojatno opet odigrao dobru igru, trebamo samo pričekati da vidimo što od Zapada želi dobiti.
