Do početka UNICEF-ove humanitarne utrke Mliječna staza koja se ove godine održava za podršku mentalnom zdravlju djece i mladih u školama ostalo je još manje od deset dana! Prijavljenim sudionicima, kojih je trenutno više od 5.000, ove su se godine pridružili i mladi iz cijele Hrvatske koji otvoreno dijele svoja iskustva kako bi potakli otvoreni razgovor o mentalnom zdravlju i ukazali na važnost prekidanja tišine te razbijanja stigme i diskriminacije.
U Hrvatskoj 44 tisuće adolescenata u dobi 10 do 19 godina ima problema s mentalnim zdravljem. Unatoč rastućoj svijesti o važnosti brige za mentalno zdravlje, izloženi su stigmatizaciji, izolaciji i diskriminaciji te nedostatku pristupa adekvatnoj zaštiti, skrbi i podršci.
Anja Norda, članica tima srednjoškolki iz Vodica kojima je Ured UNICEF-a za Hrvatsku dodijelio nagradu za najbolji projekt mladih nastao u programu UPSHIFT podijelila je:
„Kao osoba s disleksijom sam tijekom školovanja imala svakodnevne borbe s mentalnim zdravljem. Prema istraživanjima učenici s teškoćama u učenju imaju oko četiri puta veću mogućnost razviti probleme s mentalnim zdravljem od ostalih učenika koji se ne susreću s takvim preprekama. Kod mene su se teškoće s mentalnim zdravljem manifestirale tako da sam razvila anksioznost, nisko samopoštovanje i strah od svega novog. Najveća podrška mi je bila moja mama. Mislim da mladi koji trenutačno prolaze kroz neko teško razdoblje trebaju znati da odustajanje nije opcija! Sjedni, razmisli kako se osjećaš, što ti je na duši i što bi htjela ili htio promijeniti. Zatraži pomoć od svoje obitelji ili od stručnih osoba koje se svakodnevno susreću s problemima mentalnog zdravlja. I ne zaboravi da si ti bitno, voljeno, važno, pametno i sposobno ljudsko biće. Da bismo mogli voljeti svijet i druge ljude oko sebe, prvo moramo naučiti voljeti i njegovati sebe i svoj um. Potraži pomoć, zbog sebe!“
O važnosti podrške otvoreno govori Dominik Budimir, mladi ambasador za prava djece i mladih: „Danas je više nego ikada bitno imati osobu u kojoj možemo naći podršku u teškim vremenima. U mom slučaju su to bili roditelji i nastavnici kojima je zbilja stalo do učenika. Prije pet godina, još prije čudne zbrke s koronom, morao sam se suočiti s teškom životnom odlukom koja će znatno utjecati na moje školovanje i, na koncu, životni smjer. Odluka je bila: nastaviti pohađati gimnaziju i glazbenu školu paralelno ili se odlučiti samo za jednu školu. Bio sam na mračnome mjestu iz kojega nisam vidio niti jedan optimalan izlaz. Bilo je to razdoblje u kojem je u međuvremenu nastradalo i moje fizičko zdravlje dok roditelji nisu primijetili da nešto nije u redu i porazgovarali sa mnom o cijeloj situaciji. Pomogli su mi da se prebacim u razred koji su pohađali „glazbenjaci“ i prvi dan već je bilo jasno da je odluka bila ispravna. U četiri godine školovanja, upoznao sam neke od najboljih ljudi koji su mi školovanje učinili u isto vrijeme i zanimljivim i edukativnim, najbolje nastavnice i nastavnike kojima je zbilja stalo do našeg obrazovanja, ali, najbitnije, do naših osjećaja i ambicija. U Glazbenoj školi Požega stekao sam obrazovanje koje me usmjerilo na životni put kojim sam se oduvijek htio baviti i kojim se i danas bavim kao student Glazbene umjetnosti i kulture na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku.”
Barbara Vukas, mlada ambasadorica za prava djece i mladih podijelila je svoju priču: „Jedna od situacija u kojoj sam se našla u osnovnoj i srednjoj školi bio je strah od izlaska pred ploču. Nakon što sam nekoliko godina prije toga provela na dječjoj onkologiji i školi u bolnici koja se odvijala individualno, povratak u školske klupe bio je poprilično šokantan, pomalo traumatičan i izrazito zahtjevan. U osnovnoj sam školi imala nastavnicu iz matematike koja je bila vrlo obzirna i blaga žena te je s velikim razumijevanjem pristupila mom problemu i nije forsirala da izlazim pred ploču, već mi je dala mogućnost odgovaranja po dogovoru. U tom razdoblju mog života, to je bila najbolja odluka koju smo zajedno donijeli moji roditelji, nastavnica i ja. Od trenutka kad sam u riječima nastavnice čula suosjećanje, najednom je suočavanje sa svijetom izgledalo puno drugačije i lakše. Kad sam pak krenula u drugi razred srednje škole, doživjela sam nešto potpuno drugačije. Dobila sam nastavnicu koja me izazvala da izađem iz kaveza vlastitih strahova i osjećaja ogoljenosti u trenutku prilaženja ploči. Potaknula me da budem jača od vlastitih strahova i premda ne mogu reći da sam u tome uživala, svjesna sam da mi je upravo time pomogla da se razvijem do toga da sam se s lakoćom počela sama javljati za izlazak na ploču. Nastavnici kao što su moje dvije profesorice matematike više su nego potrebni u područjima, ne samo stručnog predavanja svog predmeta, nego i u poznavanju pedagogije i psihologije djeteta da bi mogli vidjeti što je u tom trenutku najbolje za dijete. Nastavnici koje će te slušati, brižno promatrati i podržati u trenucima ranjivosti i oni koji će ti s ljubavlju i pažljivim pristupom uz najbolje namjere i spremnost na davanje vjetra u leđa, pokazati koliko su tvoja krila i više nego sposobna na samostalan let.“
Lorena Čolak, članica tima iz Slavonskog Broda koji je sudjelovao u programu UPSHIFT s projektom na temu mentalnog zdravlja, otvoreno govori o tome kako je pandemija utjecala na mlade: „Moje mentalno zdravlje od početka pa do kraja osnovne škole nije bilo ‘bajno‘. Tijekom života borila sam se s gubitcima voljenih osoba, problemima, ograničenjima, zabranama, nepoštenjem i svaka nova loša stvar samo je dodatno pogoršala moje mentalno stanje te sam bila u stanju da sam trebala potražiti stručnu pomoć. Nakon što smo se prebacili na online nastavu moje je mentalno stanje bilo još gore jer nismo smjeli izlaziti van. Uz to sam morala brinuti za članove obitelji, a morila me i briga za moje zdravlje, svi smo bili zatvoreni 24/7 uz neizvjesnost što će biti dalje. U svemu tome mi je iznimno pomogla nastavnica engleskog jezika, ohrabrila me u mojim naumima, željama i snovima. Da nije nje, skroz bih klonula duhom i odustala bih od svojih snova koje imam još od vrtića. Drago mi je da nisam jer danas brojim razna postignuća koja sam realizirala prije svoje osamnaeste godine.”
UNICEF će ovogodišnjom Mliječnom stazom podržati provedbu programa podrške za mentalno zdravlje djece i mladih u školama PoMoZi Da, koji provodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Procjenjuje se kako će time biti educirano više od 400 učitelja i nastavnika te će direktnu korist imati više od 20.000 učenika osnovnih i srednjih škola. Mliječna staza središnje je događanje UNICEF-ove kampanji za podršku mentalnom zdravlju djece i mladih kojoj je cilj ukazati na važnosti uklanjanja stigme oko mentalnog zdravlja koja često sprečava mlade da potraže pomoć.
Podržite i vi mentalno zdravlje djece i mladih sudjelovanjem u utrci i prijavite se na mlijecnastaza.hr.
U suradnji s Vladom Republike Hrvatske i partnerima, UNICEF od 2020. godine provodi programe za jačanje socio-emocionalnih vještina djece i mladih s ciljem razvijanja otpornosti učenika i prevencije problema mentalnog zdravlja kao što su UPSHIFT i Škole podrške te platforma PUKOTINE - program koji daje odgovore na kompleksne probleme i potrebe adolescenata i mladih s ciljem njihove bolje informiranosti o pitanjima mentalnog zdravlja i destigmatizacije problema s mentalnim zdravljem.
Više informacija dostupno je i na www.unicef.hr gdje se mogu naći i Savjeti za očuvanje mentalnog zdravlja namijenjeni djeci, mladima i roditeljima.
UNICEF-ova humanitarna utrka Mliječna staza – postignuća u prvih 5 godina
Ove se godine Mliječna staza održava po šesti put zaredom, a u razdoblju od 2017. do 2021. godine postala je važna platforma za podizanje svijesti i prikupljanje resursa za ključna ulaganja u dobrobit djece kroz UNICEF-ove programe u Hrvatskoj. Uz podršku više od 20 tisuća sudionika, u prvih pet godina utrkom Mliječna staza prikupljeno je 4,5 milijuna kuna. Tim je sredstvima UNICEF podržao otvaranje nacionalne banke humanog mlijeka, osigurao financijsku potporu udomiteljskim obiteljima s najmlađom djecom, svim rodilištima u Hrvatskoj osigurao opremu te podržao uspostavljanje usluga za djecu s teškoćama u razvoju i njihove obitelji.
