Iako je u svibnju 1992. godine izdavao topničkom bataljunu u opkoljenom Sarajevu zapovijed: "Tucite Pofaliće i Velušiće, tamo nema Srba", 19 godina poslije veleposlanici BiH u Nizozemskoj požalio se da su mu muslimani zapalili kuću u sarajevskom naselju Pofalići. Nakon kratkog susreta s veleposlanikom Srbije, Mladić je u zračnoj luci u Rotterdamu prišao veleposlanici BiH Mirandi Sidran-Kamišalić, koju je dugo držao za ruku, i raspitivao se o stanju u Sarajevu.
"Najprije se kratko zadržao s predstavnikom Srbije, nakon čega je prišao veleposlanici Sidran i uzeo je za ruku. Počeo joj je govoriti o sebi, o moždanom udaru koji je preživio, unucima i običnim stvarima. Pitao je kako je u Haagu i pokušavao šarmirati prisutne. Kada se pojavio, nije uopće izgledao kao čovjek koji je počinio toliko zla. Ali, u bližem kontaktu ipak se moglo vidjeti da je dio snage iz njega možda izašao, ali je zlo ipak ostalo! Raspitivao se o situaciji u Sarajevu i kazao da ga najviše zanimaju Pofalići, gdje je imao kuću koju su mu, kazao je, spalili muslimani", piše Slobodna Bosna.
Dok je na Specijalnom sudu u Beogradu tražio liječničku pomoć, prema tvrdnjama onih koji su ga dočekali, prije ulaska u pritvorsku jedincu UN-a u Scheveningenu najtraženiji haaški bjegunac kretao se stubama bez većih teškoća, a iz njegova stava i verbalne komunikacije nije se dalo naslutiti da je riječ o teško bolesnom čovjeku. Niz stube se također kretao bez većih teškoća. Očevici tvrde da je i veleposlanicu Sidran neuobičajeni susret s Mladićem iznimno pogodio jer ju je cijelo vrijeme držao za ruku. "Dok ju je držao desnom rukom, nekome je mahnuo lijevom. Liječnici iz Haaga koji su ga dočekali bili su iznenađeni činjenicom da se sa 68 godina tako dobro kreće. Činilo se da bi, da ga nisu odveli u helikopter koji ga je prebacio u Haag, on još sjedio na aerodromu i čavrljao", prenosi tjednik Slobodna Bosna.
akrivija de gubi se odavde