Zagrepčanka Nadica Bjelčić i njen suprug u četvrtak poslijepodne doveli su sina Denisa, 18-godišnjaka u invalidskim kolicima, na vještačenje u Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u zagrebačku Mihanovićevu ulicu broj 3. Međutim, nisu mogli ući u zgradu jer im portir nije htio otključati rampu za invalide pa su doktorica i socijalna radnica izašle na ulicu i ondje obavile vještačenje mladića s cerebralnom paralizom i oštećenim vidom!
HZMO se oglušio na upit
Portir Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ustanove kojoj zgrada pripada, kazao im je da ne smije nikome dati ključ rampe, a sam ne smije napustiti portu.
– To je bilo stvarno apsurdno! Tramvaji i automobili tutnjali su oko nas i jedva smo se sporazumijevali s doktoricom i socijalnom radnicom. Njima je bilo neugodno i ispričavale su se – u nevjerici je kazala N. Bjelčić napominjući da oni nisu prvi takav slučaj.
– Malu djecu u takvim situacijama roditelji nose po stepenicama, ali što je sa starijima? Što ako pada kiša? Ravnatelji triju ustanova očito se ne mogu dogovoriti o korištenju rampe koja pripada Mirovinskome – navodi N. Bjelčić.
U zgradi je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) u prizemlju, Poliklinika za reumatske bolesti, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju u podrumu, a Zavod za vještačenje na prvom katu.
Osobe s invaliditetom inače se rampom spuštaju u podrum, odakle se dizalom penju na kat.
Kako je došlo do ove apsurdne i ponižavajuće situacije, koja u najgorem obliku ocrtava bešćutnost birokracije, i to prema najosjetljivijoj kategoriji, mladoj osobi s invaliditetom koja se bez pomoći svojih roditelja ne može kretati, tražili smo odgovor od obaju zavoda.
Dobili smo ga samo iz Zavoda za vještačenje.
Oni podsjećaju da su od osnutka 2015. u prostorijama HZMO-a pa zajedno nastoje naći optimalna rješenja kako bi osigurali adekvatan pristup osobama s invaliditetom. “Neugodna situacija s g. Denisom Mihokovićem koja se jučer dogodila izuzetak je jer Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom na navedenoj lokaciji svakodnevno vještači osobe s invaliditetom nesmetano i bez ikakvih prepreka uz uporabu rampe-dizala. Zavod će i dalje ustrajati u tome da se ista ili slična situacija ne ponovi”, poručuju te napominju da i u njihovu Zavodu radi osoba u invalidskim kolicima te da ona svaki dan koristi rampu-dizalo.
“Ovim putem izražavamo žaljenje zbog neugodnosti koju je jučer imao g. Denis Mihoković te se najdublje ispričavamo”, poručili su iz Zavoda za vještačenje.
Iz Mirovinskog pak zavoda oglušili su se na naš pismeni upit kao i na naknadne telefonske pozive.
Neslužbeno smo pak doznali da se ovakve nemile situacije mogu dogoditi poslijepodne iza 16 sati, nakon radnog vremena Mirovinskog zavoda.
Naime, do 16 sati na porti HZMO-a su portir i zaštitar pa, kad u zgradu ulazi osoba s invaliditetom koja se kreće u invalidskim kolicima, jedan od njih dvojice ode otključati rampu i omogućiti toj osobi da se njome posluži kako bi ušla u zgradu. Osobe s invaliditetom, znači, nemaju problema s ulascima i izlascima u zgradu u uredovno radno vrijeme.
Tko će biti odgovoran?
Međutim, Mirovinski zavod radi do 16 sati i nakon toga na ulazu u zgradu ostaje samo jedan čovjek, portir. On ne smije napustiti portu, a ne smije ni dati ključ nekome drugome da se posluži rampom jer će on odgovarati ako se tijekom nečijeg nestručnog rukovanja osobi koja se rampom koristi nešto dogodi.
Liječnici iz Zavoda za vještačenje, s druge strane, rade i nakon 16 sati. Vještačenje osoba s invaliditetom obavljaju i u kasnim poslijepodnevnim satima, sve do večernjih sati, kada je, nažalost, bio naručen i Denis.
Treba osnovat zavod za rampe i liftove.