Zakoni su poput kobasica. Bolje je ne znati kako se rade, parafrazirala je ovih dana jednu manje poznatu Bismarckovu izreku hrvatska eurozastupnica Marijana Petir. No kad zakona, kao u slučaju nepoštene trgovačke prakse, u Hrvatskoj ni nema, Hrvatima, čini se, i ostaju samo kobasice, bilo da su, kako tvrdi Petir, od uvoznog i sedam godina starog smrznutog mesa ili pak s intra EU i trećih tržišta kakve nam serviraju po dampinškim cijenama, ispod granice koštanja same proizvodnje.
Tako je već, uvjerili su se mnogi, i s pilećim hrenovkama i sličnim polutrajnim kobasičarskim proizvodima s kojima smo Talijanima postali glavna izvozna top destinacija na EU tržištu. Lani su nam prodali čak 5 milijuna kilograma hrenovaka, petinu svoga ukupnog izvoza u tom segmentu, s čime su hrvatski proizvođači „izgubili“ polugodišnju proizvodnju. Uvoz mliječnih proizvoda u Hrvatsku u odnosu na 2012. godinu lani je pak i više nego udvostručen. Intra uvoz konzumnih mlijeka i vrhnja u 2015. u odnosu na pretpristupnu 2012. povećan je 136%, fermentiranih mliječnih proizvoda za 81%, maslaca za 92%, dok intra uvoz sireva bilježi rast od 117%.
Dapače, lani smo sireva prvi put uvezli više nego što ih proizvodimo – 6% više nego što iznosi domaća proizvodnja, čime smo postali jedinstveni među članicama EU. Prednjače polutvrdi sirevi edamer i gouda, čiji smo uvoz u odnosu na 2012. povećali 261, odnosno 148%. No zna li se kako smo kilogram edamera, za koji u prosjeku treba između 9 i 10 litara mlijeka (oko 22,80 kuna, s obzirom na to da je litra 0,30 eura), potkraj lanjske godine uvozili i za samo 0,78 eura (godišnji prosjek bio je 1,53 eura, a u EU 27 2,95 eura), jasno je kako u krajnjoj cijeni na policama nekih trgovaca u Hrvatskoj nešto ne štima ako i s troškovima proizvodnje, distribucijom, trgovačkom maržom… taj sir na kraju stoji 3,29 eura ili 24,99 kuna.
Isto je i s mlijekom kojega se litra u nekim lancima prodaje za 2,89 kuna, a kako mjerodavne službe ni na opetovane pozive proizvođača na nadzor takvih niskih cijena nisu odgovorile, i ostatak trgovaca, na štetu domaćih proizvođača, cijenu je „prilagodio“ na niže.
Kako su formirane te cijene? Ima li tu uopće trgovačke marže – pita i Branko Bobetić, direktor gospodarskog udruženja proizvođača u mesnom i mliječnom sektoru Croatiastočar, objašnjavajući kako ispada da smo po svemu tome lošiji i od Rumunjske i Bugarske. I Rumunjska, naime, koja slovi za jedno od nesređenijih tržišta u EU, godinama ima zakonsku klauzulu po kojoj je na njezinu tržištu zabranjeno prodavati proizvode ispod cijene koštanja. Ista litra mlijeka koja se u jednom našem trgovačkom lancu na tržištu nađe za manje od 0,40 eura, na njegovu se matičnom njemačkom tržištu, i uz niži PDV na hranu, ne može naći ispod 0,55 do 0,60 eura. Isto tako ni u Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, gotovo nigdje, nabraja Bobetić, tako da domaća industrija s nestrpljenjem očekuje dan kad ćemo i mi imati kodeks dobre poslovne prakse ili pak zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi kojima si ostale članice EU štite domaće tržište i osiguravaju ravnopravnu tržišnu utakmicu.
Da priča bude bolja, Hrvatska je EU lani namjerno ili zbog nepismene birokracije izvijestila kako mi zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi već imamo, brkajući ga sa Zakonom o trgovini, koji na tržištu trenutačno štiti samo trgovce, nikako proizvođače. No upitna je i njegova provedba, zna li se kako jedna od klauzula upravo govori o nepoštenom trgovanju prodaje li se roba ispod njezine nabavne cijene s PDV-om.
Ministar poljoprivrede Davor Romić nada se kako će se prvi hrvatski zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi prije ljeta naći na Vladi. No nakon njegova izglasavanja na nacionalnoj razini, mora proći i europsku, kako bi i članice EU imale prilike staviti svoje primjedbe na taj zakon. Pa i one koje su u trenutačnom Divljem zapadu na hrvatskom tržištu našle raj za svoje subvencionirane viškove, s obzirom na sve veću hiperprodukciju mlijeka, nakon ukidanja mliječnih kvota, te poljoprivredno-prehrambene viškove kojima je zatvorilo vrata rusko tržište. Piletina nam je tako na policama već 14,99 kuna, dvije litre makedonske graševine, dakle s trećeg tržišta, 14,99 kuna, a slično je i sa španjolskim vinima s intra tržišta, s uvoznim svježim junećim i telećim mesom koje jedna od članica EU na njemačko tržište, primjerice, izvozi po jednoj, a na hrvatsko po znatno nižoj cijeni. Ni s određenim kategorijama svinjskog mesa nije ništa bolje, u čemu trenutačno uživaju samo osiromašeni potrošači, koji kupuju od akcije do akcije.
No pritom bi se i oni i država morali zapitati što se to i zašto prodaje na našem tržištu jeftinije nego u zemljama u okruženju.
Je li u pitanju damping koji je teško dokazati i službeno ga nema u EU pa ga stručno zovemo nelojalna konkurencija? Ili su ti proizvodi, što treba provjeriti, na naše tržište ušli pred istekom roka trajanja – pita se Bobetić, dok se s tržišta EU i dalje grabe za što bolje pozicije u Hrvatskoj, ugrožavajući sve više ionako teško konkurentnu domaću proizvodnju.
Europska unija je još prije više godina započela ozbiljne rasprave o uređenju fer odnosa između različitih dionika u lancima vrijednosti, prije svega na relaciji farmer – prerađivač – trgovac. Europski parlament i komisija traže da odnosi budu fer tržišni te da omogućuju svakom od dionika normalno poslovanje i rast biznisa. Komisija je zemljama članicama ostavila kao izbor mogućnost uređenja tržišta na različite načine, bilo da je riječ o donošenju zakona ili uređenja tržišta putem kodeksa ili nekog drugog oblika društvenog ugovora. Tako je, primjerice, naša susjedna Slovenija donijela kodeks o uređenju odnosa, dok je Mađarska donijela zakon. Rješenja koja nude različite zemlje različita su i prilagođena pojedinim situacijama u određenim zemljama. U svakom slučaju, ključno je pitanje određivanja arbitra koji će prosuđivati je li netko narušio fer tržišni odnos ili nije – kažu nam u proizvođačkim krugovima.
Slovenija tako primjerice ima posebnog povjerenika koji arbitrira, dekana Poljoprivrednog fakulteta Jožu Podgoršeka, koji je već u pet od osam trgovačkih lanaca na slovenskom tržištu evidentirao slučajeve nezakonite trgovačke prakse i sve ih proslijedio Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja. Tako i odnose i na hrvatskom tržištu treba urediti, jer je očito došlo do golemog uništavanja vrijednosti i to u više lanaca proizvodnje, prerade i trženja hrane, mlijeka, svinjskog i pilećeg mesa, sira…, tvrdi jedan od gospodarstvenika s kojim smo razgovarali. I koji također ponavlja kako u zemljama EU ne postoji maloprodajna cijena mlijeka po kojoj se ono danas prodaje u hrvatskim trgovinama, što znači da se netko rješava viškova ispod cijene koštanja.
Negativnim trendovima koji vode u potpuno uništavanje hrvatskog sela i domaće poljoprivredne proizvodnje, nezadovoljstvo je ovih dana gostujući na Hrvatskom radiju izrazio i dopredsjednik koncerna Agrokor Ante Todorić, ističući kako nije normalno da uvozimo više od 50 posto svinja i više od 30 posto junadi, da nam pada proizvodnja mlijeka, da sve više uvozimo povrća…
Moramo svi zajedno nešto napraviti, posebno mi trgovci i veliki proizvođači da zaštitimo hrvatsko selo i proizvode. Da ne damo viškovima iz Europe da se ovdje ''trejdaju'' i prodaju upola jeftinije od europskih cijena. To će uništiti hrvatsku proizvodnju – rekao je Todorić.
Na pitanje tko je kriv za to što se u hrvatskim trgovinama prodaju meso i mlijeko znatno ispod europskih cijena, zbog čega su nedavno prosvjedovali domaći proizvođači, drugi čovjek Agrokora odgovorio je da su za to svi odgovorni.
– Mislim da smo svi krivi za to, od proizvođača do trgovaca. Treba vidjeti koliko se uvozi, otkud se uvozi i zašto se uvozi tako jeftino. Iz nekih zemalja, u kojima je mlijeko 7 kuna, u Hrvatsku dolazi po 3 kune ili čak niže, za 2,5 kuna. Mislim da je to pitanje za sve sudionike u lancu – rekao je Ante Todorić.
I dok u okruženju, a i šire, već naveliko uspješno ili manje uspješno djeluju, dovodeći u red ne samo dampinške cijene i odnose među proizvođačima, trgovcima i dobavljačima nego i rabate, marže, bonuse, cijene polica, plaćanja, akcijanja… u nas se zasad još uvijek stidljivo raspravlja o listi „želja“, koje su se dosad libili i HUP, HGK i HOK. No bolje ikad nego nikad…
>> Otkrivamo kako trgovci varaju kupce: 3 različite cijene na istom komadu odjeće
