Proizvodni potencijali od oko 600 milijuna litara mlijeka godišnje
mogli bi, uz odgovarajuću poticajnu politiku i organizaciju, dovesti do
toga da mljekarska industrija postane vodeća prehrambena grana u Bosni
i Hercegovini.
Značajan oporavak
Unatoč sadašnjim problemima, koji su ponajprije prouzročeni
poremećajima na globalnom tržištu, može se reći da je u posljednjih
nekoliko godina došlo do značajnog oporavka većine domaćih mljekara,
prije svega zahvaljujući ulaganjima velikih europskih i regionalnih
kompanija iz ove oblasti.
Kupovinom Banjalučke mljekare, mljekare East milk u Sarajevu i
Mlijekoprodukta iz Kozarske Dubice, nizozemska je grupacija Danube
Foods stvorila jedinstven brend pod nazivom Latea, pod kojim izvoze i u
Hrvatsku i Makedoniju. Vlasnik Danube Foodsa je privatni investicijski
fond Salford Capital Partners iz Londona koji je jedan od najvećih
koncerna za proizvodnju hrane u jugoistočnoj Europi.
Značajnu ulogu na tržištu mlijeka u BiH ima hrvatski Dukat, čiji su
proizvodi tradicionalno dobro prihvaćeni od ovdašnjih kupaca. Ključni
iskorak na bh. tržištu Dukat je napravio preuzimanjem mljekare Inmer iz
Gradačca 2007. godine. Odmah po akviziciji počela su ulaganja u
proširenje kapaciteta i kvalitetu proizvoda, a njihova vrijednost na
dvogodišnjoj razini procjenjuje se na oko dva milijuna eura.
Inmer je nakon ulaska Dukata udvostručio proizvodnju, a izvozi u
Srbiju, Crnu Goru, Kosovo, Makedoniju i Hrvatsku. Uz zadržavanje
domaćih robnih marki MIG i Domaće blago, u Inmeru je počela i
proizvodnja Dukatovih asortimana. Dukat je, inače, dio francuske
grupacije Lactalis, treće mljekarske kompanije u svijetu.
Važnu ulogu na bh. tržištu ima i Meggle mljekara u Bihaću, koja svojim
ulaganjima doprinosi razvoju mljekarske industrije u BiH. Od domaćih
mljekara značajne su Tuzlanska mljekara, Zenička industrija mlijeka,
sarajevski Milkos, Sappit iz Posušja te Mljekara Livno.
No, unatoč očitom razvoju mljekarske industrije, domaće mljekare
uspijevaju otkupiti tek trećinu ukupne proizvodnje, a značajan dio
tržišnih potreba za mlijekom zadovoljava se uvozom.
Pozitivni primjeri
Primarne proizvođače mlijeka, uz nebrigu države, posebno pogađaju
kašnjenja s plaćanjem otkupljenog mlijeka. Naime, prema riječima
Branislava Mićića, direktora regionalne mljekarske savjetodavne službe
Bratunac, domaćim se farmerima često za otkup mlijeka novac duguje i po
nekoliko mjeseci. No pozitivnih primjera ima. Kao iznimku on navodi
gradačačku mljekaru Inmer, koja redovito isplaćuje isporučeno mlijeko,
od čega zavisi oko 3000 domaćih kooperanata.
Mljekarska industrija pred velikom je šansom u BiH
