Koliko god hrvatska javnost voli prekapati po novčanicima naših sportaša, pogotovu nogometaša jer su najbolje plaćeni, bilo bi ružno i nepošteno reći da je novac jedino što zanima naše igrače.
Istina je, dobrim ugovorima u inozemstvu (a pametan igrač to može i u Dinamu) može se itekako riješiti životna egzistencija.
Ne gledaju svi bankovni račun
Jer, ne treba zaboraviti da igračka karijera, kad je i jako uspješna, kratko traje. Da ne govorimo kako mali postotak nogometaša uopće uspije zaraditi za život od nogometa.
No, dobar dio onih najboljih, onih koji su uspjeli, ne gleda samo na svoj bankovni račun ili na iznos koji mu se u ugovoru nudi kao zarada ako ga potpiše. Oni koji su uspjeli gledaju i na klub u koji idu, gledaju na svoju poziciju u tom klubu, koliko će igrati. Da, važno im je i igrati jer niti jedan od njih nije došao u neki klub samo radi novca.
Zato ponekad treba biti i hrabar. Istina je da se poziv Real Madrida ne odbija, ali Luka Modrić morao je biti toliko uvjeren u svoje nogometno znanje i toliko biti siguran da će uspjeti kad ga je zvao Real, a on pristao. Jer, nije samo riječ o 4,5 milijuna eura kolika je Lukina godišnja plaća u kraljevskom klubu. Ne treba nitko misliti da bi bio sretan s tim milijunima da sjedi na klupi. I nije bio sretan na početku kad mu se baš i nije vjerovalo, kad su ga mediji kritizirali.
Ćirin poučak
Naravno da je lakše trpjeti kad znate da plaćica redovno stiže. I to dooobraaa.
Kako bi znao reći Ćiro Blažević:
– Sine, teško mi je, ali kad se sjetim svog bankovnog računa, odmah mi je lakše.
No, Luka je znao da će potpisani novac i zaraditi i ne treba čuditi ako ga čelnici kluba uskoro pozovu u odaje i ponude mu još malo eura za još malo dulju vjernost. No, iako je Modrić igrač s najvećom minutažom, koji je zadnjih mjeseci po mnogima i najbolji igrač Reala, on je tek u trećem platežnom razredu. Prvi je Cristiano Ronaldo sa 17 milijuna eura neto (35,3 bruto), ne računajući prihode od sponzora, marketinga, jer to onda ide do neslućenih razmjera. Gareth Bale ima 11 milijuna neto, slijede Casillas, Sergio Ramos, Benzema i Xabi Alonso koji imaju oko 5,5 milijuna eura, pa tek onda taj treći platni razred s Lukinih 4,5 neto (9,3 bruto) milijuna eura.
Pranjić igra za 250.000 eura
Chelsea i Man. City ipak više godišnje troše na plaće svojih igrača od Reala i Bayerna. Kod Bavaraca su se oko našeg Marija Mandžukića pojavile dvojake brojke, Bild koji je izvlačio plaće igrača Bayerna naveo je da je Mandžina plaća, kad je dolazio u Bayern, bila 3,5 milijuna eura, a ove godine izbacio je popis na kojem naš napadač ima pet milijuna eura godišnje.
Običnom smrtniku, s uobičajenim minusom na računu, bilo bi sigurno prilično svejedno kad bi sutra mogao dobiti 3,5 ili 5 milijuna eura. No igrači baš i nisu sretni ako veći dio njihovih suigrača zarađuje više. A i Mandžo nije kao, Luka u Realu, među bolje plaćenima. Prednjače Franck Ribery i Mario Götze s 12 milijuna eura, pa Lahm i Schweinsteiger s po 10, Robben ima sedam, a Mandžo je u sredini s pet milijuna, koliko zarađuju i Van Buyten i Rafinha. Slabije je za pola milijuna plaćen Toni Kroos pa i nije čudo da traži bolji ugovor ili razmišlja o skorom odlasku.
Od asova naše reprezentacije koji su zaigrali protiv Islanda po izboru Nike Kovača najslabije je plaćen Danijel Pranjić. Nakon Heerenveena, Bayerna, lisabonskog Sportinga, otišao je u Panathinaikos i ove godine igra za samo 250.000 eura, no već će u novoj sezoni imati 450.000. Ipak će ostati najslabije plaćen, ali će se približiti Stipi Pletikosi.
U gornji dom po plaćama uskoro će Ivan Rakitić, koji pregovara oko novog ugovora i blizu je dogovora. Tražio je povišicu s 2,3 na 3,5 milijuna eura. Kako je dogovor blizu, očekuje se da će zarađivati oko tri milijuna eura.
Tko od naših ukupno najviše zarađuje nemoguće je znati. Jer, u Šahtaru, pa kijevskom Dinamu premije i pogotovu nagrade igraju značajnu ulogu. Zato je Darijo Srna u Šahtaru, uz ugovor od 3,6 milijuna eura, uz premije, nagrade i pogotovu darovnice gazde kluba Ahmetova, možda i broj jedan od naših nogometaša po zaradama. I Eduardo koji ima ugovor na tri milijuna (u Arsenalu je imao 2,5) kotira jako visoko.
Samo Beckham više od Bokšića
Hrvatska je uvijek imala velike zvijezde, ali po novcu koji su naši igrači prihodovali po godišnjem ugovoru, nitko još nije dostigao Alena Bokšića. Kad je 2000. godine iz Lazia otišao u Middlesbrough, imao je, preračunato, plaću od 5,4 milijuna eura i to je tada bila najveća plaća jednog igrača u Engleskoj. I bio je najbolje plaćen sve do izgradnje imidža Davida Beckhama, a onda i pojave arapskog kapitala. Današnje plaće u Engleskoj probijaju sve granice, pa tako naš Nikica Jelavić u skromnom Hull Cityju ima godišnju plaću od 2,85 milijuna eura.
Kovačevi izabranici u Brazilu igraju s Brazilom i s njihovim zvijezdama teško se uspoređivati po zaradama. Neymar navodno ima ‘samo’ sedam milijuna eura plaću, ali kad se zna da je na ‘kasi’ i tata, pa njihova zajednička korporacija, da je predsjednik Barcelone dao ostavku jer je utvrđeno da su plaćene razne provizije, pa i obitelji Neymar, od oko 40 milijuna eura više nego što se mislilo, jasno je da dečku plaća i nije najvažnija stavka.
Naši su u prosjeku bolje plaćeni od igrača Kameruna i Meksika. Doduše, nitko od naših nije kao Samuel Eto’o u Chelseaju ili Alex Song u Barci. Slično je i s Meksikom, Carlos Vela ima sjajnu plaću u Real Sociedadu, kao i Chicharito u Man. Unitedu, no Vela neće igrati za Meksiko u Brazilu, a u zadnje vrijeme nije se za reprezentaciju naigrao ni Chicharito.
