Vladimira Šeksa, potpredsjednika Hrvatskoga sabora, muči samo jedno pitanje – general Ante Gotovina. Budući da se bliži vrijeme presude hrvatskim generalima, to je i razumljivo. Famozna izjava – identificirati, locirati i transferirati – postala je sinonim hrvatske političke prevrtljivosti, međutim, Šeks tvrdi i dokazuje da je hrvatskoj javnosti samo prenio sadržaj sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti s početka 2005. godine na kojoj su dvojica predsjednika, Ivo Sanader i Stipe Mesić, zapečatila sudbinu najpoznatijeg hrvatskog generala. Šeks je, unatoč dogovoru, odbio odgovarati na aktualna politička pitanja o previranjima unutar HDZ-a, istragama koje se šire na sve više njegovih dojučerašnjih stranačkih kolega i prijatelja, visokih državnih dužnosnika. Opsjednut je svojom izjavom o Gotovini, staroj pet godina.
:: Kako se čini, želite se rasteretiti hipoteke tvorca krilatice „locirati, identificirati, transferirati"?
Na izvjestan način da. Jer, kraj ogromnog uvjerenja hrvatskog naroda i hrvatske javnosti da je general Gotovina heroj Domovinskog rata i hrvatski heroj, ne želim nositi stigmu i pečat da sam njegov krvnik. Prikazali su me takvim; da sam inicijator, autor, inspirator, idejni začetnik, kolovođa, spiritus movens i otac plana kojem je cilj bio identificirati, otkriti, uhititi i prebaciti u Haag generala Gotovinu. Prikazali su da sam ja taj koji ga je išao loviti po Hrvatskoj i progoniti po svijetu. Želim kazati što je istina, ne optužujem ni Mesića ni Sanadera, samo ukazujem da je na njihov prijedlog Vijeće nacionalne sigurnosti donijelo zaključak da se aktiviraju sve aktivnosti prema lociranju, uhićenju i predaji Haagu generala Gotovine. Nije mi svejedno što je jedan dio hrvatske javnosti uvjeren da sam ja autor toga plana. Reagiram radi povijesne istine, posebno radi toga što su tisuće ljudi koje su me simpatizirale i cijenile, povjerovale tome. Ljudi su mi pisali, upućivali ogorčene izjave: Kako si ti, Vladimire Šeksu, kojeg smo gledali kao jednog od hrvatskih bogova, postao taj koji ćeš našeg heroja loviti, predavati i izručivati Haagu?!
:: Muči vas to što ste baš vi javno izrekli tu famoznu rečenicu? Kako je do toga došlo?
Muči, i te kako me već dugo vremena to muči. Naime, 2. ožujka 2005. godine na konferenciji za novinare koju sam kao predsjednik Hrvatskog sabora održao u povodu predstojeće sjednice Sabora, dakle na rutinskoj konferenciji, jednostavno sam na pitanje novinara što je s pregovorima s EU, kakva je suradnja s Haaškim sudom i, u tom kontekstu, je li problem za Hrvatsku general Gotovina, rekao, parafrazirao, jednostavno jasno prepričao sadržaj zapisnika Vijeća za nacionalnu sigurnost. I to vrlo jasno dao do znanja.
:: Kad je održana ta famozna sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost?
Ta je sjednica održana 4. veljače 2005. godine. Bio sam na toj sjednici iako nisam bio član Vijeća, ali po zakonu, predsjednik Sabora, po funkciji, sudjeluje u radu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Na toj sjednici Vijeća sudjelovao sam po pozivu, ali nisam sudjelovao u raspravi. Na toj su sjednici kao članovi Vijeća bili predsjednik Republike Stipe Mesić, predsjednik Vlade Ivo Sanader, ministar unutarnjih poslova, pokojni Marijan Mlinarić, ministar obrane Berislav Rončević, ministar vanjskih poslova Miomir Žužul, ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Josip Lucić.
:: Zar doista niste sudjelovali u raspravi?
Prema zapisniku, vidljivo je da nisam sudjelovao u raspravi. Bili su prisutni i članovi Vijeća; glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, savjetnik predsjednika za nacionalnu sigurnost Imra Agotić, ravnatelj Vojno-sigurnosne agencije, sada pokojni Gordan Čačić, ravnatelj Obavještajne agencije Veseljko Grubišić, ravnatelj Protuobavještajne agencije Tomislav Karamarko, ravnatelj policije Ivica Franić, predstojnik Ureda predsjednika RH Davor Božinović, predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost Vladislav Pivčević.
:: Tko je vodio tu spornu sjednicu Vijeća nacionalne sigurnosti, Sanader ili Mesić?
Ivo Sanader u dogovoru s predsjednikom Mesićem. Na dnevnom redu bila je suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu. Izvješće o dosadašnjoj suradnji Republike Hrvatske s Haagom i intenziviranje i operacionalizacija daljnjih aktivnosti. Predsjednik Vlade Sanader predočio je članovima Vijeća i svima nazočnima pitanja o kojima nedvojbeno ovisi donošenje odluke o datumu početka pristupnih pregovora za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Posebno je naglasio koliko bi za Hrvatsku bilo štetno odgađanje datuma početka pregovora. Početak pregovora bio je predviđen za 17. ožujka 2005. godine.
:: Kako je premijer obrazložio odluku o "lovu" na generala Gotovinu?
Istaknuo je u uvodnom izlaganju da Hrvatska mora biti vjerodostojna u kontaktu s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju jer da je potpuna i iskrena suradnja s Haagom ključni uvjet koji Hrvatska mora ispuniti. Posebno je naglasio primjenu načela vladavine prava te istaknuo da u Hrvatskoj nitko nema pravo da zbog vlastitih interesa dovodi u pitanje nacionalne interese. Naveo je, citiram: „Stoga je u ovom trenutku ključna zadaća, koja stoji ispred MUP-a, sigurnosnih službi i svih ostalih mjerodavnih tijela Republike Hrvatske – locirati, uhititi i izručiti umirovljenog generala Gotovinu u Haag". To je rekao dr. Ivo Sanader! Govorila je još ministrica pravosuđa, isto je tako iznijela da je jedino sporno pitanje u suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom obveza Hrvatske o izručenju generala Gotovine. Državni odvjetnik je na sjednici izvijestio o određenim aktivnostima vezanim uz Međunarodni sud u Haagu i generala Gotovinu.
:: Što je predsjednik Mesić govorio na toj sjednici Vijeća nacionalne sigurnosti ?
Predsjednik Mesić iznio je mišljenje da može doći do prolongiranja datuma određenih za početak pristupnih pregovora s EU ne ispuni li Republika Hrvatska svoje obveze prema Haagu i da neispunjenje tih obveza u cijelosti može značajno utjecati na proces pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Pozvao je na mobilizaciju svih državnih tijela u izvršenju preuzetih obveza. Naglasio je potrebu dokazati vjerodostojnost u kontaktu s međunarodnim čimbenicima. Nakon provedene rasprave, na prijedlog Stjepana Mesića, predsjednika RH, i Ive Sanadera, predsjednika Vlade, predloženi su sljedeći zaključci. Prvo, podići na najvišu razinu sve vanjskopolitičke aktivnosti, posebno aktivnosti predsjednika Republike, predsjendika Vlade RH i Ministarstva vanjskih poslova u kontaktima s predsjednicima, premijerima i ministrima vanjskih poslova Njemačke, Francuske te s premijerom Velike Britanije, i to prije 21. veljače 2005. Zatim, donesen je zaključak da se izravnim kontaktima s predsjednicima država i vlada susjednih zemalja pokuša ishoditi da se dođe do zajedničke izjave o štetnosti koja bi nastala u zemljama u regiji na planu stabilizacije i pridruživanja Europskoj uniji, bude li došlo do prolongiranja pristupnih pregovora RH s EU. I treće, donesen je zaključak da se intenzivira komunikacija s Međunarodnim kaznenim sudom, posebno s Tužiteljstvom i s Carlom del Ponte, kako bismo dokazali čvrsti stav Republike Hrvatske u poštovanju svih obveza preuzetih u suradnji s Haaškim sudom.
:: No, ključna odluka na toj sjednici odnosila se na uhićenje generala Gotovine, zar ne?
Na prijedlog Stjepana Mesića, predsjednika RH, i dr. Ive Sanadera, predsjednika Vlade RH, predloženi su zaključci koji glase: „Na temelju naloga predsjednika RH i predsjednika Vlade RH, sva mjerodavna tijela moraju maksimalno intenzivirati i operacionalizirati aktivnosti glede lociranja, uhićenja i izručenja generala Gotovine! To stoji u drugoj točki zaključaka na sjednici.
:: Ako je to bilo tako, kako je onda došlo do toga da ste vi taj koji je otvorio hajku na Gotovinu?
U dnevnom tisku je sve to objavljeno i objašnjeno, bilo je vrlo razvidno i vrlo jasno da sam ja bio samo glasnogovornik koji je prenio zaključke sa sjednice Vijeća nacionalne sigurnosti. Prema prijedlogu predsjednika RH i predsjednika Vlade RH, donesen je zaključak da sve nadležne službe trebaju intenzivirati aktivnosti prema generalu Gotovini.
:: Na Dnevniku HRT-a to nije izgledalo baš tako?
U središnjem Dnevniku HRT-a komentator je, jednostavno, samo iznio to da sam ja na konferenciji za novinare govorio o generalu Gotovini i onda je pustio tonski jednu jedinu moju rečenicu. Nije bilo onog dijela kad govorim da su doneseni zaključci na sjednici Vijeća nacionalne sigurnosti „na prijedlog predsjednika Mesića i Sanadera". Te rečenice nije bilo u mom tonskom obraćanju, nego se nastavlja da treba generala locirati, uhititi i transferirati.
:: Hoćete, dakle, reći da su generala Gotovinu prodali isključivo Sanader i Mesić?
Neću ja to reći. Na njihov prijedlog doneseni su zaključci Vijeća nacionalne sigurnosti. Ne smijem iznositi zaključke da su Gotovinu prodali Mesić i Sanader. Na njihov prijedlog doneseni su takvi zaključci da sve nadležne i mjerodavne službe intenziviraju sve aktivnosti koje su usmjerene na otkrivanje, identificiranje, lociranje, uhićenje i transferiranje u Haag umirovljenoga generala Gotovine. Želim samo reći kako je došlo do te moje izjave; da sam bio puki glasnogovornik.
:: Prenijeli ste lošu vijest, a glasnici loših vijesti, zna se, prvi stradaju. Jeste li radi toga imali problema?
Na mene se sručila cijela vojska ogorčenih ljudi koji su me nazivali, telefonirali mi, bili su ogorčeni, jer sam prijašnjih godina više puta isticao da je general Gotovina heroj Domovinskog rata, da ga se ne može smatrati zločincem i da je nevin ne dokaže li se pravomoćnom presudom da je kriv. I onda je odjednom nastao kopernikanski obrat da Vladimir Šeks najednom ide tvrditi, iznositi, kao da je to moje autorstvo, da Gotovinu treba uhititi i prebaciti u Haag. To je bio emocionalni šok za ljude u Hrvatskoj, koji to nikako nisu mogli razumjeti. Nakon toga, nisam uspio doći na HRT jer je, kao i druge televizije, odbijao omogućiti mi da iznesem pravu istinu o tome.
:: Vaša tvrdnja doima se kao neka šala. Bili ste predsjednik Sabora, nemoguće je da niste mogli iznijeti svoje mišljenje?
Stajalište vodstva HRT-a bilo je prema meni izrazito nepovoljno. Na HRT-u od onoga trenutka kada sam se kao predsjednik Sabora požalio određenim urednicima HRT-a i kada je komisija provodila istraživanja jesu li prekršili kodeks novinarske etike, prema meni su zauzeli negativan stav. Tada su ispitivani Šprajc i još neki urednici. Naime, ja sam se požalio da je HRT ignorirao službene posjete predsjednika Hrvatskog sabora. Kad sam rekao da nije profesionalno da se predsjednika Sabora nijednom noticom ne spominje da je s parlamentarnim izaslanstvom razgovarao s predsjednicima nekih država i vlada i predsjednicima parlamenata, prema meni su se počeli odnositi tako da sam dobio vrlo jasnu poruku kakav će biti moj status na HRT-u.
:: Bojite se, očito je, da ćete ostati zapamćeni po četiri glagola - „locirati, identificirati, uhititi, transferirati"?
Jedna vaša kolegica pisala je da ću ostati u povijesti zapamćen po toj izjavi, po te četiri riječi. S druge strane, u nekim memoarskim knjigama, kao što je knjiga bivšeg predsjednika Sabora Nedjeljka Mihanovića, opet se citiraju te riječi. Mihanović je u jednoj izjavi za medije, za Slobodnu Dalmaciju, rekao da je sramotno kako sam se ja kao predsjednik Hrvatskog sabora odnosio spram generala Ante Gotovine, kao haaški tužitelj, i da je pitanje hoće li mi povijest to ikada oprostiti.
:: Što vi zapravo mislite o generalu Gotovini?
Doista mislim da je on heroj Domovinskog rata. Poznajem ga i znam njegovo djelovanje. Cijela je ta optužnica politikantska, Haaško tužiteljstvo je sebi uzelo za pravo da kroji politiku. To je čisto politička optužnica. Prema svim dosadašnjim dokazima, kada bi to bila poštena sudska odluka, na temelju dokaza, na temelju pravde, trebala bi biti oslobađajuća presuda. Kakva će ona biti, to ćemo vidjeti vrlo brzo.
:: Sanader je, dakle, kriv za sve! No, akademik Aralica ovih dana tvrdi da ste vi jednako zlo za HDZ kao i bivši premijer Sanader kojeg ste vi „izmislili"?
Sve do 1999. godine Ivan Aralica kovao me u zvijezde. Posebno u trenucima nakon smrti predsjednika Tuđmana, kada sam vodio akciju da se donese ustavni zakon o privremenoj spriječenosti predsjednika RH, da se zaštiti dostojanstvo i dignitet hrvatskog predsjednika, isticao je moju ulogu vrsnog pravnika i političara koji je zaštitio dignitet hrvatskog predsjednika. Sve je tada bilo u superlativima. Kada je 2002. došlo do sraza između Sanadera i Pašalića, Aralica je bio vrlo aktivan u lobiranju za Pašalića, a protiv Sanadera. Kad je Sanader ponovo postao predsjednikom stranke, tada se Aralica priklonio Miroslavu Tuđmanu i HIP-u... Aralica je prevrtljive naravi. On je, možda, veliki književnik, ali mali čovjek.
:: Ovih dana izjavili ste da je Sanader moralno dno dna, a ljetos čak i to da vas je „gazio".
Ja sam samo rekao da me je ponizio i povrijedio način na koji mi je priopćio kako je odlučio da predsjednik Sabora bude Luka Bebić. Sjedimo dolje u separeu saborskoga restorana, sami, nakon ručka, i on stavi nogu preko noge, otpije gutljaj vina, povuče dim cigare i kaže: Znaš, Vlado, odlučio sam da predsjednik Sabora bude Luka Bebić. Nije me povrijedio zbog toga što je odlučio da Luka Bebić bude predsjednik Sabora, nego način na koji je to napravio. To me povrijedilo i ponizilo; da se svom dugogodišnjem kolegi i prijatelju to tako kaže.
Drug Sova ima savjest?! Smiješno.