Ministar zdravstva dr. Andro Vlahušić iznio je u svojoj izjavi u Večernjem listu od 4. rujna o. g. niz uvreda na moj račun, a uz to i niz neistina. Gosp. Vlahušić me vrijeđa uslijed nezadovoljstva što sam u javnost dao podatke o katastrofalnim posljedicama po hrvatsko zdravstvo koje je uzrokovala Vlada kojoj pripada. Njegove uvrede na moj račun stvar su uljudnog ponašanja, a njegova ocjena o mojoj stručnosti je zakašnjela jer su je davno dali oni koji su za to mjerodavniji od njega.
Pametno je što priznaje da je u svom mandatu utrostručio dug koji je naslijedio od ratne i poratne Vlade. Znam da sadašnji ministar nije znao što je ratno zdravstvo i njegovi problemi, ali je mogao proučiti dokumentaciju koja se nalazi blizu njega. Javnost dezinformira podatkom da je ukidanje amortizacije 1997. godine uzrokovalo deficit u zdravstvu. Čudi me da ministar ne razumije pojam amortizacije, pa nju okrivljuje za deficit. Amortizacija koju su zdravstvene ustanove desetljećima dobivale do 1997. godine nije se trošila za obnovu opreme nego je išla u plaće. Posljedica je bila stara i neobnovljena oprema. Zato je tadašnja Vlada na prijedlog Svjetske banke ukinula amortizaciju, a u zamjenu uvela centraliziranu nabavu opreme. Zahvaljujući tome, u sljedeće je dvije godine obnovljeno oko 60 posto opreme u hrvatskom zdravstvu.
Ne treba veliko znanje iz gospodarenja da se zaključi kako takva nabava opreme ne ide niti računovodstveno niti stvarno u dug ustanova!
Nije dobro ni to što ministar nije obrazložio hrvatskoj javnosti zašto je pristao na krađu zdravstvenog novca od strane proračuna. Naime, odlukom Vlade kojoj pripada smanjena je stopa doprinosa za zdravstvo (za dva postotna indeksa), s time da tako nastali deficit od 1,5 milijardi kuna godišnje, zdravstvu nadoknadi proračun. Smanjenje stope doprinosa objašnjeno je pojeftinjenjem cijene rada u gospodarstvu. Deficit nastao iz tog izvora proračun nije vratio i tako u dvije godine oštetio hrvatsko zdravstvo za tri milijarde kuna!
Sličnim pritiscima od MMF-a bili smo podvrgnuti i ranijih godina, ali nismo nasjeli na takvo zakulisno smanjenje financiranja zdravstvenog sustava. Sanacija štete, na koju se ministar poziva, izvedena je prije desetak dana kreditom u visini 840 milijuna kuna, ali na teret zdravstva, a ne proračuna! U zaključku koji je donijela Vlada, a bez protivljenja ministra zdravstva, uz tih 840 milijuna kuna zadužuje se zdravstvo za još 400 milijuna kuna na račun sljedeće godine, što predstavlja novu krađu zdravstva za više od 1,2 milijarde kuna. Nadalje, zdravstvo se poziva da kredit vrati iz kapitalnih prihoda, što znači prodajom zdravstvenih objekata! Prema tome, ne radi se o sanaciji zdravstva, kako to tvrdi ministar, nego o odlganju agonije putem novoga kredita.
Suprotno izjavi gospodina ministra, u zaključku Vlade stoji da ustanove paušalno otpisuju sva potraživanja, a da vlasnici (županije) trebaju preliti višak od ustanova koje posluju dobro, na račun onih koje posluju s deficitom! Posebno je gorka poslastica točka 4. koja određuje oprost ustanovama koje su isplaćivale neto plaće bez doprinosa, što je prihvaćanje nezakonitih radnji. Ovako pokradeno zdravstvo je na izdisaju, pa u panici ministar ukida cijele odjele - što nismo radili niti u ratu, jednostavno zato što svih odjela imamo premalo. Takvim ukidanjem bez konzultacije struke ministar mora kompenzirati i visoke honorare koje dijeli za reorganizaciju zdravstva (primjer - u proračunu za ovu godinu pozicija 1002, stavka 32379 glasi: Za intelektualne usluge izdvaja se 17.352.614 kuna!).
I na kraju, podsjećam gospodina ministra, javnosti radi, da sam kao ministar zdravstva 1998. u stručni tim za reorganizaciju sustava imenovao 34 pripadnika drugih stranaka. U to vrijeme nije bio običaj da ministri vrijeđaju kritičare, nego da prihvate argumentiranu kritiku. Nadam se da će se takva vremena vratiti.
