Prebrajavanje “ideoloških zrnaca” postao je “glavni sport” nove hrvatske Vlade. Lustracija dolazi od latinske riječi “lustratio”, a označavala je ceremoniju purifikacije, pročišćavanja u antičkom Rimu koja se često vezala uz rituale žrtvovanja. U drevnoj Grčkoj postojao je obred simbolične purifikacije kojom je trebalo očistiti narodnu zajednicu od počinjenog zločina koji je oblatio cijelu zajednicu. U katoličkoj vjeri lustraciju pronalazimo i u liturgiji kao ritual egzorcizma i pročišćavanja kada bi sveto mjesto poput crkve bilo profanirano.
U našem eteru lustracija kao mogućnost potencira se na početku 2016. godine dolaskom nove Vlade koja je spremna na “crvenu krpu” jurnuti jače od bikova iz Pamplone. Tragom jačanja europskih desnica kao globalnog svjetonazora i pripremanja “nekih olovnih vremena”, Karamarko se želi obračunati s “dedicama iz komunizma” baš kao što su se nekoć Kustudić, Hatunić, Banković, Milak, Tipurić i njima slični bekovi obračunavali s velikim centarforovima iz bivše jugolige.
Kada smo kod pročišćavanja hrvatskog sporta, trebali bismo krenuti od nogometa. Dobro, ima u rukometu jedan frajer, u te-kvon-dou neki frajerčić, žmuklera posvuda, ali “kapitalac” ipak stiže iz nogometne močvare. U deset godina svog angažmana, sve je isplanirano puno prije, uspio je naš nogomet porobiti, ogoliti i zdrobiti. Ponajprije učinio je nešto za Guinnessovu knjigu rekorda. Ušutkao je najbuntovniju europsku navijačku skupinu u Europi. Uspjelo mu je nešto što dosad ipak nije uspjelo nikome. Učiniti Dinamova navijača – indiferentnim. Gazio je purgerski ponos, štih, a sjevernokorejskim su se metodama klub i država obračunavali s Bad Blue Boysima. U predvečerje njihova 30. rođendana, od te buntovničke skupine, nažalost, skupljaju se samo krhotine. Vucaraju se po dvoranama i šalju glas koji, nažalost, nitko više ne čuje. Ali dok BBB diše, bit će Dinama.
To što je radio s novcem svih ovih godina, tek se treba rasplesti u višegodišnjem driblanju pravnika i sudaca, nisam posebno iznenađen što su višemilijunski transferi na tapetu. To je stil bahatog tajkuna koji je na ovim prostorima i tranzicijskim godina bio jednostavno prihvatljiv. Žalosno je što su to neke naše politike tolerirale i dopustile.
Strašnije od toga je što je uspio “upucati nogomet”. Stvorio je nogometno natjecanje u kojem svi igraju, a smije pobijediti samo Dinamo. Stvorio je toliku mrežu ljudi koji su mu bili sluge i podanici. Uspio je uz pomoć Rijeke potpuno marginalizirati Hajduk. Udario je do njegove pojave najbolji hrvatski klub u “stražnjicu” baš kao što je to obećao jednom hrvatskom novinaru koji se usudio nešto napisati što mu se nije svidjelo. Ugasio je svjetlo nad svime što bi nogomet kao sport trebao predstavljati. Nogomet kao viteštvo i igru u koju smo se svi zaljubljivali kao djeca.
Neću ulaziti u razloge prve hrvatske predsjednice koja se s takvom osobom viđa, zbog koje će jedan šefa SOA-e biti “isključen” iz igre te kako će se novi Dinamov savjetnik pozicionirati u Karamarkovu vremenu. Samo se nadam da neće lustrirati splitski Hajduk, koji je u subotu proslavio svoj 105. rođendan, samo zato što je 7. svibnja 1944. godine odlučio igrati na Visu.
Prije nekoliko godina Glasgow Rangersi su bili u financijskim problemima. problemi su bili takvi da se odlucivalo o izbacivanju Rangersa u amatersku ligu. Bilo je par predstavnika koji su bili protiv toga jer su smatrali da ce to unistiti škotski nogomet. Drugi su htjeli 'isusiti škotsku močvaru' jer su se dva kluba stalno borila za naslov pa su smatrali da će izbacivanje Glasgowa pomoći škotskom nogometu. Rezultat je poznat. Uz pretpostavku Mamićeve nevinosti dok se ne dokaze suprotno ( vrijedi svugdje osim u pravosudnim močvarama i javnosti pojedinih zemalja) stvarno se postavlja pitanje koji su problemi hrvatskog nogometa? Je li problem taj što samo Dinamo osvaja naslove? Ako jest, onda će micanje Mamica svakako dovesti do 'uravnilovke'. je li problem prerani odlazak igrača u inozemstvo? Ako jest, kako je Mamić kriv za to i kako točno on može spriječiti dečka od 21 godinu kojem se nude svjetla Londona, Pariza i Rima, igranje pred 30 000 ljudi i plaća od 1 000 00 EUR godisnje da ode iz hrvatske lige? Ako je problem losa infrastruktura zar nije glavni problem u državi koja mora natjerati klubove da se preoblikuju, da se definira vlasnik i da potakne klubove na ulaganje u istu? Je li Zdravko Mamić kriv što klinci iz Dalmacije, Hercegovine i ostatka hajdukovog bazena priliku za budućnost vide u potpisu s Dinamom, a ne s Hajdukom? Zar je Zdravko Mamić kriv zato što pojedini klubovi ne mogu dočekatiVeliku Gospu u Europi, a kad to uspiju napraviti, je li Zdravko Mamić kriv što se trener smijeni nakon poraza od Zenita u Petrogradu i AEKa u Ateni? U cijeloj priči o Zdravku Mamiću svi zaboravljaju jednu lijepu priču iz Rijeke gdje postoji ekipa koja bez kmecanja i bez hajke gradi ekipu, živi s navijačima, igra u Europi, daje igračima perspektivu, daje dobre plaće, prodaje igrače u milijunskim transferima. Zbog toga stvarno cijenim Rijeku. Što su imali i sposobnog čovjeka da dovede ulagača, što su imali dobar izbor trenera, što su imali strpljenja s njim, što su i od 'otpadaka' sklepali dobru i konkurentu ekipu koja raste iz godine u godinu, bez obzira na kiks u Europi ove godine... I sto ta ista ekipa nema poraz u 22 kola HNLa.....I što se za vikend igra derbi u gustom prvenstvu kojeg jedva čekam pogledati. Hajduk ima mogućnosti za čuda; s ovakvim navijačima, čak i s igračima i s trenerom, ali dok je ovakva ekipa na celu nece biti nista vise od hrpe kmecavaca.... hrvatski nogomet ima svojih problema, ali dok se ne shvati da je vjerojatni odlazak Zdravka Mamica samo kozmeticka promjena od tog nogometa nece biti nista. Vise me to podsjeca na pricu 'da susjedu crkne krava' u stilu-'Ako ja nemam dobru ekipu i ne mogu doci do Europe, onda cemo uvaliti i druge u glib'