Nakon nekoliko godina pauze prošli tjedan Marko Perković Thompson održao je tradicionalne koncerte, ovaj put u Imotskom, na kojima se okupila brojna publika uglavnom mlađe dobi iz raznih dijelova Dalmacije i Hercegovine, pa i ostatka Hrvatske. Kao i ranijih godina, zagrijavanja za te koncerte, sami koncerti i "after party" bili su snažno obilježeni simbolima NDH, kao što je izvikivanje pozdrava "Za dom spremni", nošenje crnih majica s oznakama HOS-a, nošenje zastava te postrojbe, kao i pjevanje pjesama koje veličaju ustaške zločince i zločine. Ovdje treba i razjasniti da se tako masovna upotreba točno te simbolike nikako ne može pravdati Domovinskim ratom. Naime, ako svi oni koji nose majice HOS-a samo žele odati priznanje borcima HOS-a u Domovinskom ratu, mora se postaviti pitanje zašto je upravo ta, brojčano relativno minorna, postrojba zaslužila toliku slavu i izdvajanje u odnosu na sve druge postrojbe u Domovinskom ratu. Jasno je da na to pitanje suvislog odgovora nema te da su u pozadini korištenja te ikonografije nesporna namjera koketiranja sa simbolikom i "nasljeđem" NDH.
Posve su predvidljive i već viđene i sve reakcije na taj događaj, odnosno njegovo simboličke "ukrase". Lijeve političke stranke i akteri, udruge i javni intelektualci reagirali su uobičajenim zgražanjem, osudama te pozivima pravosudnim tijelima da hitno reagiraju na te nepoćudne događaje. Naravno, to je praćeno i moralnom panikom pod egidom "što se događa s našom mladeži", pod kojom i inače nastaje većina moralnih panika. HDZ je očekivano osudio simboličko pakiranje događaja, ali je lopticu odgovornosti pokušao prebaciti u tuđe dvorište (Milanovićevo u ovom slučaju), kao da upravo oni nisu, kao stranka koja je najduže na vlasti te kao stranka koja je presudno utjecala na simbolički i ideološki karakter suvremene Hrvatske, formalno i politički najodgovorniji za normalizaciju nepoćudnih simbola. Opet očekivano, akteri s krajnje desnog političkog spektra reagirali su obranom prava mladih da koriste te, navodno nesporne, domoljubne simbole. Novost je samo u tome što je jedan od tih krajnje desnih aktera danas dio vladajuće koalicije, što u ranijim prilikama nije bio slučaj.
FOTO Pogledajte odličnu atmosferu na koncertu Thompsona, Zečića i Mate Bulića
Dakle, protekli tjedan odgledali smo već puno puta viđenu predstavu, u kojoj je svaki glumac odradio ono što se u toj predstavi od njega očekuje, svatko otvarajući u njoj svoj partikularni interes. Thompson i njegova ekipa organizirali su koncerte radi popunjavanja osobnih budžeta, mali poduzetnici prodavali su majice s odgovarajućim otiskom, mladi su došli na koncert ogrnuti uobičajenom simbolikom željni jeftinih pozitivnih emocija, mediji su prenijeli najpikantnije i najsablasnije scene koje generiraju puno klikova i komentara čitatelja, lijevi akteri su se zgražali, HDZ se pravio nevin, a desnica ustala u obranu navodno čistog domoljublja. Kada se sa strane gleda ta predstava, a koja se igra i u raznim drugim srodnim prilikama, postavlja se pitanje je li uopće ikome u interesu da se ona prestane izvoditi po tom istom scenariju.
Zašto u toj predstavi sudjeluju oni koji od nje žive, nije potrebno objašnjavati. Važnije je pitanje zašto su ti događaji toliko popularni među publikom raznih generacija, a posebice mladima. Da bismo došli do odgovora na to pitanje, valja se osloboditi predrasuda i jednostavnih objašnjenja. Prvo što treba uvidjeti vezano za navedene koncerte, a što posebice teško uviđaju društveni i politički akteri s ljevice, jest da su to događaji koji u principu okupljaju ljude oko pozitivnih emocija, a ne negativnih. Ispod sloja neprihvatljive simbolike, događaj je obilježen pozitivnim emocijama, kao što su domoljublje, identifikacija sa zavičajem i zajedništvo. To je ono u čemu sudionici tih koncerta uživaju, to je ono zbog čega na njih dolaze. Iako su ti događaji praćeni simbolima koji za većinu javnosti, a posebice pripadnike nacionalnih manjina, ima negativnu konotaciju, te negativne konotacije nisu primarna emocija oko koje se okupljaju sudionici tih koncerata. Dakle, iz činjenice da su mladi nosili zastave HOS-a ili uzvikivali poklič "Za dom spremni" ne može se izvući zaključak da je mržnja prema Srbima, Židovima i svima koje je NDH proganjala ona emocija oko koje se (mlada) publika okupila. Ustaška simbolika, po svemu sudeći, dio je folklora takvih okupljanja, ali i gesta bunta prema svim reakcijama koje se u javnosti na njih javljaju, ne nužno i politički program.
VEZANI ČLANCI:
Osnovni ton emocija koje okupljaju publiku na takvim događanjima kao i osuđujući ton javnih reakcija na ta okupljanja nalaze se u temeljnoj opreci. Velika većina koja je bila u publici na tim događajima, koji nisu nosili nepoćudna obilježja te koji su tamo doživjeli samo pozitivne emocije ne mogu razumjeti osudu dijela javnosti i političkih aktera tog svog iskustva. Ne mogu ga razumjeti do kraja ni oni koji su svjesno ili nesvjesno provocirali osuđujuće reakcije nepoćudnim pokličima ili pjesmama. Ne mogu to razumjeti zbog cjelokupne zbrke i relativizacije koja u javnom prostoru postoji oko tih simbola.
Upravo zbog tog temeljnog nerazumijevanja sve osuđujuće javne reakcije ne mogu imati nikakvog učinka na same sudionike i ponašanje publike. Upravo suprotno, jednostrane i površne osuđujuće reakcije samo ojačavaju supkulturu koketiranja s ustaškim simbolima, koja u Hrvatskoj postoji više od 30 godina. Kao i svaka (mladenačka) supkultura, i ova se uglavnom prenosi putem medija popularne kulture, prije svega glazbu, odijevanje te masovne događaje (poput koncerata) na kojima se stvara osjećaj pripadnosti zajednici. Stvaranje moralne panike oko simbola bilo koje supkulture u pravilu ima učinak jačanja identifikacije mladih s tom supkulturom, jer se time potvrđuje njezina glavna uloga – iskazivanje određenog otpora prema dominantnom poretku. Nekima će zasigurno izgledati paradoksalno da netko u današnjoj Hrvatskoj, u kojoj je nacionalizam nesporno dio dominantnog vrijednosnog poretka, može iskazivati bunt korištenjem simbola NDH. No, niz indikatora pokazuju da se upravo ekstremni nacionalisti u današnjoj Hrvatskoj osjećaju na neki način potisnutom skupinom, što kod njih stvara frustraciju s obzirom na to da nisu doživjeli "oslobođenje" koje su očekivali nakon uspostave samostalne hrvatske države. Stoga iz tog miljea upravo dolazi potreba da se na neki način provocira dominantni poredak.
Naravno, to ne znači da bi tu pojavu trebalo ignorirati. No, svakako znači da bi joj trebalo pristupiti znatno drugačije od onoga kako se uobičajeno pristupa. Prije svega, vlasti bi trebale ispraviti pogrešku koja se događa već godinama, a koja se sastoji u tome da se veliki nacionalni blagdani ne obilježavaju službenim organiziranim narodnim proslavama, na kojima bi građani mogli sudjelovati u manifestacijama nabijenima pozitivnim emocijama kao što su zajedništvo i domoljublje, bez njihove simboličke zloupotrebe. Drugo, takvim bi ekscesima trebalo pridavati manje javne pažnje i reagirati s manje žestine u osudama. Takve reakcije, kako smo već argumentirali, imaju upravo suprotan učinak i zapravo pomažu ostvariti provokativne namjere. Naravno, to bi značilo spremnost lijevih aktera da se odreknu zicer političkih bodova, kao i desnih kad im ovi prvi dignu lopticu. Treće, trebalo bi odustati od planirane reforme strukovnog obrazovanja a koja dovodi do smanjivanja satnice za nastavu povijesti i društvenih predmeta, jer ta reforma prijeti smanjenju mogućnosti sustavnog utjecaja društva na oblikovanje političkih stavova i povijesne svijesti mladih. Istraživanja o političkoj pismenosti maturanata, koje se već više od desetljeća provodi među učenicima završnih razreda, pokazuju da su posebno rizična skupina za usvajanje antidemokratskih političkih stavova i isključivog nacionalizma upravo učenici trogodišnjih strukovnih programa. Četvrto, potrebno je na javnoj sceni na čistac istjerati političke konotacije te supkulture. Vjerujem da bi bilo koja iole ozbiljnija polemika s ljubiteljima tih simbola pokazala da iza toga ne stoji nikakav politički sadržaj koji se može artikulirati u okolnostima suvremene Hrvatske.
VEZANI ČLANCI:
Okolnosti u kojima je ustaški pokret osmislio politiku NDH i suvremene okolnosti Republike Hrvatske naprosto nemaju nikakvih dodirnih točaka te je besmislen, a stoga i nemoguć, bio kakav stvarni prijenos te politike u današnji kontekst. Pogotovo takav sadržaj koji bi donio nešto novo što već nije prisutno na našoj političkoj sceni. Svi oni koji su po imotskim ulicama pjevali o ustaškim logorima vjerojatno u artikulaciji svojih ideja ne bi došli dalje od onoga što zagovara Domovinski pokret, koalicijski partner HDZ-a i ne posve nepoželjni partner Milanoviću i SDP-u. A to se više-manje svodi na to da treba isključiti "Pupovca iz vlasti" i prestati financirati Novosti, tjednik koji zapravo uopće nije srpski. Koliko je ta politika DP-a prema SDSS-u štetna za nacionalne interese, već smo pisali na stranicama Večernjeg lista. Peto, zadatak je pravnih znanstvenika i pravosudnih dužnosnika da napokon jasno definiraju granice prihvatljivog i neprihvatljivog u pogledu korištenja simbola NHD. Nakon toga je nužno standardizirati postupanje policije i državnog odvjetništva u svim pojedinačnim slučajevima, kako bi se izbjegla svaka relativizacija (ne)dopuštenog i posljedična politizacija u primjeni zakona. Tek nakon određenog vremena, ako bi se navedene mjere konzistentno primjenjivale, moglo bi se očekivati slabljenje sporne supkulture.
FOTO Oduševio sve! Marko Perković Thompson održao svoj prvi samostalni koncert nakon dvije godine stanke
Sve je to realnost jer nismo proveli lustraciju, iznjeli istinu na vidjelo o masovnim komunističkim zločinima, kriminalu, pljački, gaženju ljudskih prava, a najgori ostaci su u medijima, pravosuđu, institucijama na Pantovčaku...