Moralo se i to jednom dogoditi. Protiv Božidara Kalmete, bivšeg ministra prometa čije se ime tako često spominjalo u aferama o izvlačenju novca cestogradnje, službeno je pokrenuta istraga. Doduše, scenarij koji su mnogi očekivali – spektakularno privođenje bivšeg ministra izostalo je. Spektakl se sveo na puko priopćenje USKOK-a, a odmah je svoje rekao i Kalmeta, koji je naravno sve negirao. USKOK tereti Kalmetu da je organizirao ekipu za izvlačenje novca iz HAC-a u dobro znanoj aferi Remorker.
Krimen je težak čak 30 milijuna kuna, zbog čega su prije godinu dana uhićeni svi akteri te afere. A među njima su bili Kalmetini državni tajnici, šefovi Hrvatskih autocesta... dakle sve ljudi od njegova povjerenja. Kalmeta je po toj logici bio na vrhu piramide. No prema iskazima koji su procurili u javnost, samo je jedan od članova te organizacije spominjao šefa. Josip Sapunar, bivši član uprave HAC-a, govorio je o Kalmeti kao osobi kojoj je išao izvučeni novac, a da mu je taj novac nosio državni tajnik Zdravko Livaković. Livaković je bio Kalmetina desna ruka godinama. Teško da je Livaković propjevao o Kalmeti. Stoga je veliko pitanje što još istražitelji imaju protiv bivšeg ministra osim Sapunarovih riječi.
>> Nakon Pašalićeva poraza Sanader je prigrlio Kalmetu iako je bio Pašalićev čovjek
Znalo se kome idu milijuni iz HAC-a, i moralo se i to dogoditi. Svejedno, a što hrvatsko sudstvo radi i u slučajevima kao, samo naprimjer, afrički lavovi, sisačke fešte sa našim ministrima i predsjednicima, itd., itd., itd., . . . . Jedan ministar kupuje, sa svoje državne pozicije, uz ministarske informacije zemlju i zarađuje milijune. Jedan gradonačelnik u sisačkoj županiji, pišu novine, zapošljava familiju u kancelarije opčine, i izgleda da imamo danas i nekakovu državnu instituciju u Zagrebu gdje su poznati i prijatelji zaposleni da bi kafićima poboljšali promet, a te osobe tako i tako za nešto drugo nisu sposobne. U samoposlugama djeca ponekad kradu žvakače gume jer tata više nema novaca, a ovi odrasli, u državnim poduzećima, i ovi, od naroda izabrani političari, i u vladi, i u županiji, i u opčini kradu narod. Itd., itd. Ja se pitam da čemu ovo pišem, čemu, što to vrijedi. Hrvatska je povijesno prošla dane i vremena i branila svoje od onih izvana, a danas mora braniti sebe od onih iznutra. Da li je to samo tragično ili puno više od toga. Puno više. Hrvatska ima predsjednike, Hrvatska ima Sabor, ima Vladu, ima policiju, sudstvo i uništenu privredu i agrar. Ja danas čitam u 'Poslovnom dnevniku' samo o novim kreditima vlade hrvatske i o pogledu na crnu budučnost. Da li je to tragika hrvatstva ili što. Danas je dan Vukovara. Tužni dan. Tužan zbog jada i smrti, tužan prema mrtvima i ja se osuđujem reči da se istovremeno divim svima koji su tu život dali, neobjašnjivo taj osječaj koji imam u tijelu gledajuči plačljivu djecu u koloni žena i starih. I kada se toga sjetim, a danas je njihov dan, ja se pitam, što imaju danas od toga. Hrvatski, ne gladni, već siti političari u nekakovoj koloni, zašto, ćemu. Hrvatski predsjednik je prije par dana rekao da ga se dnevno zove, iz gladi, od gladnih. Naša djeca su danas gladna, a sutra će i njihova djeca biti gladna jer će oni, naša djeca, morati vračati te, od nesposobnih, danas stvorene kredite. Jedno teško sutra za našu djecu.