Ne želim da se više valjamo u blatu, niti da nas uspore nacionalistički narativi poput ne želimo mi Hrvati da nas Bošnjaci nadglasaju ili ne želimo mi Bošnjaci da nas Hrvati nadglasaju. Mene to ne zanima, želim da živim u normalnom gradu jer život u Mostaru i želje građana se ne razlikuju od drugih u BiH. Želimo jednostavne stvari i nismo ni po čemu posebni. Rekla je to čelnica Naše stranke u Mostaru Irma Baralija koja je tužila državu BiH i dobila spor, a Sud za ljudska prava u Strasborgu donio još jednu odluku o izbornom zakonodavstvu u BiH, koji se sada tiče Mostara i Mostaraca koji nisu u stanju posljednjih sedam godina birati nove strukture vlasti.
Presuda Krišto
Baralija je poznata oporbena akitivistica koja često kritizira lokalne vladajuće hrvatske i bošnjačke stranke u Mostaru i Hercegovini, a nedavno je oštro ‘opalila’ i kada je hrvatski premijer Andrej Plenković dijelio pomoć hrvatskim institucijama u sklopu pomoći bh. Hrvatima. – Bolje bi bilo da hrvatsko državno rukovodstvo konstruktivno rješava nagomilane probleme sa svojim susjedima kojima je uzrok politika HDZ-a. Nema bolje pomoći od te svim građanima BiH. Dok se to ne dogodi, građanima i Hrvatske i BiH poručujem da ne nasjedaju na priče o njihovim dobrim namjerama iza kojih se ne krije ništa drugo osim jeftine kupovina glasova i dubljeg dezintegriranja bh. društva po etničkom šavu – istaknula je tada Baralija.
Stranka kojoj je na čelu djelomično odudara od stereotipa koji funkcioniraju u ovdašnjem političkom životu i jasnim podjelama na nacionalne strukture. Mostar je samo ogledalo BiH. BiH sada ima svoj Sejdić-Finci koji nije proveden deset godina nakon što je presuda donesena u Strasbourgu, a Mostar slučaj Baralija. Pa ipak dužnosnica Naše stranke, koja inače nema značajniji utjecaj izvan Sarajeva, vjeruje da će se izbori ipak održati sljedeće godine zajedno s drugim sredinama. Ako je pak suditi pod drugim presudama koje obilježavaju desetu godišnjicu neprovođenja presuda ili pak Bože Ljubića koji se tiču izbornog zakonodavstva za više razine vlasti, teško je biti optimističan. Posljednji lokalni izbori u Mostaru održani su 2008.
Problem je nastao kada je Ustavni sud BiH 2010. godine donio presudu po apelaciji tadašnje predsjednice FBiH Borjane Krišto i osporio odredbe Izbornog zakona o tome gradu. Ranije je bilo moguće da većinske bošnjačko područje jugoistok izabere po tri vijećnika u mostarsko Gradsko vijeće iako ima tek 6000 stanovnika jednako kao i većinsko hrvatsko područje Jugozapad u kojemu živi 25.000 ljudi. Na taj način bilo je moguće da većinska bošnjačka područja izaberu većinu u Gradsko vijeće iako su Hrvati i po posljednjem popisu brojniji za nekoliko tisuća ljudi. Ustavni sud je odredbe Izbornog zakona BiH za Mostar označio nevažećim, a u međuvremenu političke stranke nisu se uspjele dogovoriti o izmjenama Izbornog zakona.
Mostar je u pravome političkom, administrativnom i pravnome smislu iznimka. Takvu svojevrsnu luđačku košulju, kakvom se u BiH smatra Dayton, dobio je u Washingtonskom sporazumu kojim je prekinut teški hrvatsko-bošnjački rat 1994. godine. Imao je privremenu upravu Europske zajednice s njemačkim političarem Hansom Koschnickom na čelu, a u Daytonu 1995. donesena su načela za privremeni Statut grada, koja su se međutim zadržala do danas. Tek je 2004. godine tadašnji Visoki predstavnik Paddy Ashdown intervenirao namećući novi statut te je ukinuo šest općina. Mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić kojega je aktualni visoki predstavnik Valentin Inzko doslovno ovlastio da vodi grad i nakon formalnog isteka mandata smatra kako je vrijeme da Mostar 25 godina nakon rata bude uređen kao i druge sredine.
Četvrt stoljeća od rata
– Mislim da je nakon 25 godina došlo vrijeme da postanemo jedna normalna sredina i budemo uređeni kao sve druge jedinice lokalne samouprave sukladno zakonima. Svaka iznimka dovodi do prijepora i nesporazuma koji u budućnosti samo mogu imati negativne posljedice. Mostar mora biti uređen kao i sve druge općine i gradovi – rekao je Bešlić za Večernjak. Po njegovim riječima nije moguće da Hrvati u Mostaru, kao jedinoj većoj sredini u BiH u kojoj su brojniji, ostvare političku dominaciju nad Bošnjacima. – Kada uzmete popis pučanstva, odnos uposlenika i ukupne odnose u gradskim institucijama, nema nijednog razloga za strah i nepovjerenje – kaže Bešlić. Iz vodeće bošnjačke SDA ne misle tako. Oni smatraju da je “stanje u Mostaru daleko od normalnosti i ovaj grad se godinama bori sa nastojanjima za dominacijom”. Ova stranka strahuje da se rješenjima koja vrijede i u drugima sredinama Mostar “gura u ruke politici hrvatskog naroda”.
Europski sud nije u stanju riješiti svoja stanja i sranja, kako onda mogu riješiti BiH?