Gotovo sve su poratne hrvatske vlade s velikim interesom gledale na Irsku, malu otočnu zemlju koja se nakon ulaska u EU uspjela odlijepiti od siromaštva i transformirati se u modernu, brzorastuću ekonomiju. I sve su uživale poslovičnu naklonost Irske prema Hrvatskoj, još od početka osamostaljenja i poslije u približavanju Europskoj uniji. HDZ-ova vlada ne samo da u tome nije iznimka nego se stranačkim vezama počela oslanjati na Irsku i prije nego što je došla na vlast. Dok je još bio debelo u opoziciji, ali s perspektivom za pobjedu na parlamentarnim izborima, Sanader je sa svojim suradnicima bio vrlo dobro primljen u Dublinu. Smatra se čak da mu je diskretna savjetnička ruka iz Irske pomogla u osvajanja vlasti, a i poslije, kad se već uselio u Banske dvore.
Sanaderov ovotjedni gost, irski premijer Bertie Ahern, ima posebno mjesto među premijerovim političkim prijateljima. Pedesetčetverogodišnji irski premijer na čelu je vlade od 1997. godine, a prije nego što je preuzeo premijersku dužnost, bio je ministar rada, pa ministar financija. Dakle, zna sve o irskim ekonomskim mukama, siromaštvu i nezaposlenosti, kao i o tome kako se stopa nezaposlenosti spušta na razinu ispod pet posto. Pod njegovom je palicom irska vlada sklapala socijalne paktove sa sindikatima kad je trebalo osigurati ulaganja u infrastrukturu budućeg razvoja. Ahernova je vlada uspjela privući puno stranih investitora i dogurati do toga da 80 posto irske industrije ide u izvoz.
Keltski tigar zato je uvijek bio primamljiv uzor brzog uspjeha, ali to se više odnosilo na konačne ekonomske rezultate nego na sve ono što je Irska poduzela da do toga dođe. Hrvatske vlade, prije svega, nikad nisu uspjele ostvariti takav dijalog sa sindikatima. Iz perspektive Banskih dvora, krivnja je uvijek bila u samim sindikatima, u njihovoj razjedinjenosti i politikantstvu, što nije bez osnove. Ali nikad se uzrok tih slabih odnosa nije htio vidjeti u činjenici da s druge strane stola nije bilo dovoljno jasne slike o tome što se hoće, sustavnog plana reformi i ekipne predanosti tom poslu. U nekim aspektima Irska nije ni mogla biti uzor, jer ona se kao otočna zemlja nije htjela usredotočiti na ulaganja u cestogradnju, koja je u Hrvatskoj odnijela solidnu porciju novca za razvoj. Naposljetku, Irska sigurno nije dopadljiva svima u Hrvatskoj, već i zbog toga jer u toj zemlji nema puno tragova socijalnog raslojavanja: ni bijesnih automobila, ni vila s bazenima, ni glamuroznog odijevanja... Irci jednostavno svoj visoki per capita dohodak troše na drukčiji način. Dvije stvari Sanaderova je vlada dosad ipak uspjela iz Irske prekopirati u Hrvatsku. One-stop shopove i gospodarske zone, u kojima lokalne vlasti zajedno s državom organiziraju infrastrukturu za naseljavanje privatnog poduzetništva. Operativac za vezu s Irskom u početku je bio ekonomist mlađe generacije dr. Ante Babić, kojemu se vlada poslije iz nekog razloga zahvalila. Čini se da danas nekadašnju Babićevu ulogu preuzima prvi čovjek Fine i osnivač one-stop shopova u Hrvatskoj Zoran Maksić.
Bertie Ahern i ovaj je put Hrvatskoj ponudio široku tehničku pomoć, što drugim riječima znači: ako trebate savjet, ako trebate stručno znanje i naša iskustva, možete se osloniti na naše eksperte. Na polovici mandata, Sanaderova vlada hoće-neće mora krenuti u reforme jer to, među ostalim, iziskuju pregovori s Europskom unijom. Kakvu će ulogu u tome odigrati irsko iskustvo i irski savjetodavci, još se ne zna. Zna se jedino da bi za desetak dana trebala biti održana velika konferencija o razvoju, a potom i tematska sjednica Vlade. Forma je, dakle, osigurana.
