Može li Hercegovac postati predsjednik Hrvatske? Zamislite da je netko potkraj devedesetih godina u Zagrebu postavio takvo pitanje. Bio bi u najmanju ruku dobro ismijan ili proglašen čovjekom koji se olako igra sa sudbinom svoje države. Kako možete dati sudbinu vlastite države u ruke ljudima koji su odgovorni za sve što je naopako krenulo u postratovskoj Hrvatskoj od tajkunizacije i pada životnog standarda do svojevrsne vanjskopolitičke izolacije...
Bilo je to vrijeme nezapamćene hajke na Hercegovce, koji su kod mnogih tzv. opinion makera postali oličenje zaostalosti, korupcije, nedemokratičnosti i života na račun hrvatskih poreznih obveznika... Tek su malobrojni htjeli čuti i drugu stranu i vidjeti Hercegovce iz kuta koji promatraju i Dalmatince, Slavonce, Zagorce ili Bosance... Dakle, vidjeti među njima i dobre i loše momke, poželjne i manje poželjne njihove osobine! Jer, iskreno govoreći, niti su Hercegovci bili puno bolji, a niti ništa lošiji od svoje subraće.
Na pitanje zašto je tako bilo i kome je sve to koristilo možda će u budućnosti uspjeti odgovoriti neka sociološka i politološka istraživanja. Međutim, činjenica je da se percepcija Hercegovaca u Hrvatskoj posljednjih godina uvelike promijenila i da se danas možemo s podsmijehom sjećati toga razdoblja.
A da se sudbina zna ponekad i našaliti svjedoči i najava političkih analitičara, ali i građana, kako prilične šanse da naslijedi aktualnog hrvatskog predsjednika Mesića, koji u svojoj antituđmanovskoj predizbornoj kampanji nije štedio Hercegovaca, ima upravo jedan Hercegovac. Riječ je, dakako, o Milanu Bandiću, koji je dolaskom na čelo hrvatske metropole i te kako utjecao na promjenu imidža Hercegovaca u Zagrebu. Marljiv i inteligentan, hrabar i spretan, osjetljiv za potrebe drugih i pravi domoljub.
A pritom ljevičar - nasljednik komunista! Zapravo tako sličan svima koji potječu "odozdo", a opet tako različit. Dobar je gradonačelnik - samo da nije Hercegovac, čulo se 2001. Danas građani Zagreba kažu čovjek je sposoban, radi i gradi... Koga briga odakle je kad se bori za ovaj grad. Vole ga i lijevi i desni... Tako nam je dugo trebalo da shvatimo kako svi Hercegovci nisu isti i kako po nekoliko glasnih, korumpiranih i nekulturnih ne možemo mjeriti cijeli dio hrvatskoga naroda.
Zapravo uopće nije važno hoće li Bandić ikada poželjeti ući u takvu izbornu utrku ili hoće li se pojaviti neki novi "zemljak" sa sličnim ambicijama. Puno je važnije da se jednog Hercegovca gleda kroz njegove individualne vrline i mane, a ne kroz stereotipe, i da ima jednake polazišne šanse kao i bilo koji drugi hrvatski građanin.
