Može li Hrvatska postati moderna zemlja? Znači li dobro, moderno gospodarstvo neke zemlje i dobar život za njene stanovnike, tema je knjige “Opći procvat” (Mass Flourishing) nobelovca Edmunda Phelpsa. U ovoj izvanrednoj, duboko humanističkoj knjizi, izdanoj prošle godine, Phelps izlaže novi pogled na prosperitet nacija. Zadnji dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Robert Shiller ustvrdio je da se u njoj radi o onome o čemu je u stvari knjiga “Bogatstvo naroda” Adama Smitha trebala govoriti da bi bila još važnija. Zaista, teško je ne nastaviti čitati s velikim zanimanjem knjigu koja na samom početku u jednom paragrafu kreće od kritike Schumpetera, Keynesa i Hayeka – sam sam završio čitanje podcrtavši gotovo pola knjige.Prije nego što objasnim što Phelps razumijeva pod modernom ekonomijom, počnimo od nekih njenih sastavnica.
Phelps kaže da su ključne sastavnice ‘procvata’ na individualnoj razini osobni razvoj, samoiskazivanje, prihvaćanje izazova i angažiranost/uključenost. Samo za ilustraciju, oko 80 posto od 400 sudionika ankete na mom blogu Eclectica smatra da ove osobine danas Hrvati nemaju ili uglavnom nemaju.Prema Phelpsu, moderne ekonomije su u stvari dinamične ekonomije koje su duboko ukorijenjene u kulturu nacija, koja štiti individualnost, maštovitost, razumijevanje i samoiskazivanje, a koje potiču autentičnu inovativnost. A takvih je ekonomija, prema Phelpsu, bilo zaista malo, ponajprije engleska u doba industrijske revolucije, u nekim razdobljima njemačka te američka do 1970-ih.
Vibrantna gospodarstva
Mnoga velika gospodarstva, primjerice japansko ili švedsko, koja su i danas vrlo prosperitetna, nisu bila dinamična u tom smislu, nego tek vibrantna – sposobna apsorbirati goleme valove dinamizma koje su emitirala moderna društva. Moderna gospodarstva su homo sapiensu omogućila da napokon izmakne iz bijede i tragedije na koju je, tako je izgledalo, zauvijek osuđen.Prema Phelpsu, epska priča Zapada je razvoj blagostanja kakvom svijet nije nikad svjedočio u 19. stoljeću, ali onda, u 20. stoljeću – nacije gube dinamizam jedna za drugom.
Ovaj razvoj ima dvije dimenzije: materijalnu, s golemim porastom produktivnosti i plaća, te nematerijalnu – realizacija talenata i kreativnosti za koje su ljudi sposobni, kroz interakciju sa svijetom koji nudi mnoštvo izazova i prilika.Moderna, dobra gospodarstva omogućuju svojim stanovnicima i dobar život, ne samo u materijalnom i egzistencijalnom smislu nego i u općem iskustvu (kvaliteti) života. Ova teza može se i empirijski testirati – pokazuje se da je zadovoljstvo poslom (radnim mjestom) veće u modernim, dinamičnim ekonomijama u kojima su ljudi izloženi interakciji s dinamičkim svijetom. Glavnu suprotnost modernih ekonomija Phelps ne vidi u socijalizmu, čudnoj doktrini, koji se nigdje, osim u par zgrčenih zemljica kao što je Hrvatska, i ne smatra ‘alternativom’, nego korporatizmu, političkom pristupu u kojem gospodarstvo zemlje kontroliraju velike interesne grupe i države.
Svoju prvu brutalnu primjenu korporatizam je doživio u Mussolinijevoj Italiji, a uskoro su ga prihvatili i SAD u doba Roosevelta (mekano) i u Hitlerovoj Njemačkoj (tvrdo). U svojim direktnijim implementacijama uvijek je podrazumijevao ‘koordinaciju’ glavnih korpusa društva: države, poslodavaca i radnika, kroz de facto organiziranje biznisa u kartele i sindikate koji djeluju kao karteli, ali je i danas vrlo raširen u svojim ‘mekanijim’ interpretacijama – pogledajmo samo današnju Francusku ili Hrvatsku. Korporatizam je naročito devastirajući u jače korumpiranim zemljama.
Drugom devastirajućom tendencijom osim korporatizma Phelps smatra promjene u vrijednostima, pomak od modernog poimanja ‘dobrog života’ u tradiciji od Aristotela do modernog doba, k materijalizmu. Ovdje vidimo da se Phelpsa ne može smatrati ‘neoliberalom’ u vulgarnom smislu: osim rentijerstva i državnog pokroviteljstva, probleme vidi i u presnažnoj orijentiranosti na kratkoročno u gospodarstvu te u premalom oporezivanju koje ljudima daje lažnu iluziju o vrijednosti njihove imovine i odbija od pozitivne percepcije promjene, rizika i inovativnosti. Ovo je lako razumjeti ako pogledamo rentijersku zamku u koju su upali mnogi naši sugrađani vjerujući da su riješili ‘životno ekonomsko pitanje’ megaulogom u ‘sigurnu’ nekretninu koju su smatrali daleko vrednijom nego što jest.S druge strane, Phelps brani tezu da je opći procvat istinski proizvod modernih gospodarstava i da se podudara s antičkim konceptom ‘dobrog života’.
Teorija pravednosti
Možda je intelektualno najzanimljiviji dio knjige onaj u kojem Phelps daje sintezu Hayeka (austrijski filozof i ekonomist, zagovornik slobodnog tržišta) i Rawlsa (otac moderne političke teorije koja je u temeljima svake socijaldemokracije (!). Nažalost, u Hrvatskoj rasprava o socijaldemokraciji zastaje na parolaštvu iz pamfleta iz devetnaestog stoljeća, samo malo boljima od čuvene Lenjinove “socijalizam + elektrifikacija = komunizam”. Rawlsovu teoriju pravednosti mnogi smatraju i teorijom protiv modernog liberalnog gospodarstva. Suprotno tom stanovištu, Phelps daje vrlo uvjerljivu analizu zašto upravo u modernom gospodarstvu zaživljava teorija pravednosti. U svakom slučaju, ova je knjiga nezaobilazna referenca za svakog koga zanima sinteza tržišne ekonomije i socijalne pravednosti.
Mussolinijeva Italija predstavlja brutalni korporatizam, tvrdi u Njemačkoj Adolfa Hitlera, a mekani oblik u SAD-u za vrijeme Roosevelta
No, Phelps se slaže s mnogima – svijet je upao u dugotrajni trend niskog rasta produktivnosti (što nas dugoročno baca u Pikettyjev scenarij rasta nejednakosti, kako sam opisao u članku prije dva tjedna, odgovor na koji može biti samo još više državne intervencije u smislu radikalnog oporezivanja). Međutim, smatra da taj put nije nužan, samo kad bi se ideali modernizma i dinamičnosti vratili.
U Hrvatskoj - promjene prisilne
Dugotrajne perspektive svijeta za Hrvatsku su ipak teška apstrakcija.
U svom neosviještenom vrludanju između nesuptilnih interpretacija socijalizma i korporatizma, Hrvatska je danas daleko od svake modernosti i dinamizma pa čak i samo vibrantnosti. No, svijet se neće promijeniti – i, hvala na pitanju, bolje je nego ikad – tako da na Hrvatskoj preostaje da se mijenja. Ta promjena, čini se, u ovoj generaciji neće biti voljna i optimistična, nego prisilna. Šteta, jer su Phelpsove poruke više nego jasne, a osobito primjenjive na Hrvatsku. Kod nas će, nažalost, i dalje prevladavati potpuno nerazumijevanje (globalne) stvarnosti uz čudnu ulogu medija koji će i dalje objavljivati razne sulude teze o propasti kapitalizma te potpuno promašenu kritiku njegovih institucija, proglašavajući hrvatski korporatizam, potpuno pogrešno, ‘neoliberalizmom’. Nažalost, komunizam (= socijalizam + elektrifikacija!) će i dalje imati auru ‘humanosti’.
Možda je moguće razumjeti da je Marx, prije nego što je sam postao antimarksist, a pogotovo jer nije vidio primjenu svojih teza, polazio s aspekta humanosti, ali teško je razumjeti današnje protivnike modernog, dinamičnog društva koji stoje na branicima socijalizma/komunizma nakon što su vidjeli sve njegove dosadašnje implementacije.Nažalost, ova knjiga nije u Hrvatskoj privukla nikakvu pozornost. Preporučio bih i izvanrednu, a također neprimijećenu Povijest svijeta u 100 predmeta iz (A History of the World in 100 Objects) Neila MacGregora, direktora Bristish Museuma, iz 2012. Ova knjiga uvjerljivo pokazuje čemu je oduvijek težio čovjek i što je za njega bio ‘dobar život’ čak i prije no što su mu ga moderne ekonomije, od kraja devetnaestog stoljeća nadalje, omogućile.
>> Njemačka se opet vraća u vrh svjetske geopolitike
može jedino da se maknu ex komunisti i dovedu moderni mladi ljudi na vlast..a to će biti nikad..