Da nismo u Hrvatskoj, da smo u nekoj razvijenijoj državi Europske unije, teško bi nam bilo shvatiti zašto Ličko-senjska županija, najveća u Hrvatskoj, koja se prostire na čak 5.350,50 km², danas ima svega 40.000 stanovnika! Zašto na području na kojem su čak tri nacionalna parka, brojna izletišta, adrenalinski parkovi, kampovi, na području gdje je rođen najpoznatiji izumitelj na svijetu, na području gdje, ako putujete s jednoga kraja županije na drugi promijenite tri klime – od mediteranske, preko planinske do kontinentalne – danas živi manje ljudi nego u jednom gradu veličine Karlovca?
Prije nešto više od stotinu godina, piše u jednom ogledu o Lici, u tom je kraju živjelo više od 200.000 stanovnika; bavili su se poljoprivrednom, uglavnom stočarstvom, živjeli s ovcama dio godine u planinama Velebita, a zimski dio u selima u nizinama, a iseljavalo se jer više nije bilo slobodnih polja i parcela za život. Danas se ta slika potpuno promijenila; ljudi su se iselili jer su propale industrije, ugasila su im se brojna radna mjesta, a poljoprivreda je za puno njih postala promašen posao. I ne samo u Lici, slično je i u Slavoniji koja, reći će vam Ličani, može hraniti drugu polovicu Hrvatske, onu koju ne hrani Lika.
– U bivšoj je državi Lika bila simbol za uzgoj krumpira, a danas, da nema nas, ne bi se ni znalo za lički krumpir, ne bi bilo značajnijih proizvođača. Proizvodnja, posebno poljoprivreda i stočarstvo zamrlo je u ovom kraju, a to je budućnost kojoj moramo težiti. Ako nakon koronakrize, zatvaranja granica oni koji bi trebali nisu shvatili da je strateški važno da država proizvodi dovoljne količine svoje hrane da u takvim mogućim krizama može prehraniti svoje građane, i da treba poticati poljoprivrednu proizvodnju, onda to neće shvatiti nikada. Kod nas je problem što kao društvo i država razmišljamo na kratak rok, a ne dugoročno, jer za neke stvari je potrebno vrijeme da se razviju. Bio sam u Nizozemskoj koja je u poljoprivredi top, velesila i kada sam vidio što su sve oni napravili, a praktično su trećinu zemlje oteli moru, srce me boli. Kod nas prirodni resursi, plodna zemlja puna i rijetkog, zaštićenog, ljekovitog bilja, čisti zrak, sve to postoji, ali nema vizije niti volje za radom, za ulaganjima, za dugoročnim promišljanjima, a onda nema ni interesa ljudi. Danas nema prepreka koje ste nekada imali u poljoprivredi, u smislu da sada imate daleko bolju mehanizaciju za rad koja je i dostupnija, a s druge strane, ponekad je lakše dobiti kredit za automobil nego za kupnju stroja za poljoprivredu – kaže nam Nikola Vidaković, direktor, jedan od suvlasnika tvrtke Agrovelebit d.o.o. iz Lovinca podno Velebita, koja se godinama jedina bavi proizvodnjom zaštićenog Ličkog krumpira s oznakom kvalitete Lika Quality.
Proizvodnja krumpira spala na niske grane
Pa, iako je Lika prije tri desetljeća proizvodila oko 60.000 tona krumpira godišnje, koliko je ta vrsta poljoprivrede uništena, govori podatak da Agrovelebit d.o.o. proizvedi oko tisuću tona krumpira godišnje te sjemenskog krumpira i to na 40-ak hektara zemlje, od čega polovicu navodnjavaju, kako bi se prilagodili klimatskim promjenama zbog kojih imaju daleko više sušnih dana nego prije. Suvlasnici tvrtke, kaže, uložili su znatna sredstva u razvoj i postali su prepoznatljivi, posla i tržišta imaju. Tvrtka ima i 50 grla crvenih angus goveda i to zbog plodoreda i osiguranja organskog gnojiva koje je kvalitetnije za zemlju.
– No, nekoliko je puta porasta online prodaja krumpira, tako da, srećom nismo krizu osjetili i 2020. nam je bila dobra godina; krumpir je dobro rodio, a interes kupaca je bio velik. Vidjet ćemo kako će biti ove godine. Prijavili smo se na natječaj ministarstva za modernizaciju našeg skladišta u Gospiću gdje bismo imali veći kapacitet, ali i bolje uvjete čuvanja krumpira tijekom čitave godine, a čuvamo ga bez korištenja sredstava protiv klijanja. Time bismo čitavu godinu bili na tržištu koje, pokazala je i ova kriza, postoji za ovakve kvalitetne domaće proizvode. I zato tvrdim da je naša budućnost u proizvodnji hrane, poljoprivreda je naša strateška grana koju treba kroz dugoročne planove poticati; od ratarstva do stočarstva. Znate, nije dobro da u 30 godina Zakon o poljoprivredi doživi promjene kroz 20 novih zakona i dopuna zakona. To nitko ne može pratiti i tu se vidi da nema jasnog, dugoročnog plana kojeg se držimo već se razmišlja na kratki rok. I to je destimulativno nama koji smo u poslu, jer moramo pojašnjavati jasne stvari i zašto nam nešto šteti, ali i onima koji bi se možda i vratiti zemlji i poljoprivredi – smatra Nikola Vidaković.
Posla, kaže, ima za sve koji bi se uključili, jer količine nisu niti približno dosegnute iz prošlih godina. Posla i tržišta bilo bi i u drugim kulturama, no treba poticati tu promjenu svijesti da se sve mora događati u velikim gradovima, da je važno otvarati trgovačke lance, a ne poticati proizvodnju.
VIDEO Na Papuku pronađena dva smrznuta tijela: Prvo tijelo otkrila ralica, drugo pronašli 3 km dalje
Da je Lika raj na zemlji za poljoprivredu, ali i za razvoj turizma, zna svatko tko je ikada bio na nekoj lokaciji u Lici, probao ličku janjetinu s krumpirom ispod peke, popio rakiju, probao neki od domaćih sireva. Čista priroda, svježi zrak, mir koji možete naći na seoskim imanjima, postali su prepoznatljivi pošle godine, kada je udvostručen interes za kupnjom ili najmom neke od nekretnina u tom kraju. Koronakriza, u kojoj su mnoge obitelji provodile dane u izolaciji u 50-ak kvadrata stana na 17. katu zgrade u Zagrebu ili potres koji je razorio središte Zagreba, utjecali su na to da Zagrepčani kupuju nekretnine u Lici ili ih sve češće iznajmljuju za dulje odmore.
Prioritet kod kupnje je da kuća ima okućnicu s poljoprivrednim zemljištem kako bi obitelji mogle uzgajati svoju hranu, onako malo uz kuću, za svoje potrebe ili gdje bi imati svoj voćnjak. Čak nije važno ima li lokacija struju i vodu; to će riješiti solarnim panelima, vodu kišnicom ili cisternama, ali okućnica, a nekima i signal interneta, su važni. Zanimljive su im i poljoprivredne površine. I iznenadit ćete se, ali takve lokacije žele ljudi koji su čitav život u Zagrebu, kako se kaže “na asfaltu”. Seoska imanja ili manje kuće s okućnicom kupuju stanovnici iz centra Zagreba; od Medveščaka, preko centra, Ilice do Črnomerca. Ljudi u središtu Zagreba, koji žive u stotinu godinama starim zgradama su stanovnici elitnog dijela grada, oni imaju ušteđevinu koju su odlučili investirati u nekretninu u Lici. Zašto? Zbog čistog zraka, čiste vode, zbog mira koje im taj kraj pruža, a na svega sat vožnje iz Zagreba – priča nam Ivan Bižanović, vlasnik agencije Lika nekretnine.
Riječ je mahom o ljudima koji mogu raditi i online, obiteljima s djecom koju su htjeli odvesti od silnih stresova koje su doživjeli u Zagrebu, sveučilišnim profesorima, liječnicima. Sugovornik nam navodi primjer jednog suca Vrhovnog suda koji inače voli voziti kajak i koji je oduševljen što, nakon što odvozi rutu po Gackoj, može zagrabiti tu istu rijeku u čašu i napiti se vode. Zagrepčani su posebno zainteresirani za Gacku dolinu i okolna mjesta poput Otočca, nekretnine oko Gospića zanimljive su ljudima s područja Zadra, Splita, Šibenika, gornji dio Like oko Srba, Gračaca, Donjeg Lapca gdje su nekretnine dosta jeftine kupuju uglavnom Zadrani jer im do tamo treba pola sata vožnje, jadranski dio Like, oko Karlobaga, Senja, Novalje kupuju mahom stranci, od Slovenaca, Mađara, Austrijanaca, Nijemaca. Novalja je, kaže nam stručnjak za nekretnine, trenutačno najveće gradilište.
No, tako je na tom, jadranskom dijelu Like, u unutrašnjosti je drukčije. Mještani se sve više okreću proizvodnji domaće hrane, a ne postoji OPG ili bilo tko, kaže nam sugovornik, tko u Lici proizvodi kvalitetnu domaću hranu, da nije prodao svoje proizvode u koronakrizi. Prodali bi i više da su imali.
– Ljudi su se sami snašli, prodaje se od vrata do vrata, a puno je toga prodavano i putem ličke tržnice preko Facebooka i drugih kanala. Proizvodi s oznakom Lika Quality rasprodani su sve do Zagreba i dalje, a interes je i dalje velik, jer ljudi žele jesti domaću hranu, domaće meso, od seljaka koji imaju stoku, a ne da im na jelovniku bude baš sve s polica trgovačkih lanaca i stranih država – dodaje I. Bižanović koji smatra i da taj povećani interes za nekretninama na području čitave Like, pokazuje što su pozitivne strane toga kraja i razvojne mogućnosti.
Turizam funkcionira
Tržište pokazuje da su se poremećaji dogodili kada je u pitanju turizam, s obzirom na zatvorene granice i totalnu blokadu azijskog tržišta s kojeg je zadnjih godina dolazio velik broj gostiju po čitavoj Europi, pa i u Hrvatsku. Nacionalni park Plitvička jezera, kao i Dubrovnik, ostvarili su oko 20 posto dolazaka gostiju u odnosu na bolja vremena. Zbog toga ima i vlasnika luksuznih nekretnina u Lici koji prodaju svoje lokacije opterećene kreditima. I za takve lokacije postoji interes na tržištu, mahom stranaca.
Nacionalni park Plitvička jezera, Nacionalni park sjeverni Velebit, a dijelom i Nacionalni park Paklenica nalaze se na području Ličko-senjske županije, a tu su i Centar za posjetitelje Krasno, Pećinski park Grabovača, brojni adrenalinski parkovi, luksuzni kampovi, najduži zip line u Europi, sve su to lokacije koje su privlačile velik broj turista zbog kojih je u Lici, posebno oko NP Plitvičkih jezera, nikao velik broj luksuznih vila, kuća za odmor, čak i čitavih naselja s 4 ili pet zvjezdica, sagrađene su moderne kućice u krošnjama drveća, investitori su ulagali u luksuzne kampove, glamping turizam i sve je to imalo svoje goste.
– Bez obzira na krizu i činjenicu da je turizam lani jako loše stajao i što će se oporavljati nekoliko godina, turizam je i dalje strateška grana Like koja najbolje funkcionira i vuče sa sobom puno toga. Da, Lika je odlična i za razvoj poljoprivrede, tu mogu opstati i drvna industrija, ali te grane, nažalost, još nisu toliko razvijene, iako potencijal postoji; ima uspješnih tvrtki, pilana, vlasnika farmi za 500-600 grla goveda. No, turizam najbolje funkcionira. Lika je i sada bila puna oko Božića i Nove godine; sve kuće za odmor, bile su pune, ljudi su to rezervirali i došli. Potičemo i razvijamo i aktivni turizam kroz Turističku zajednicu od brojnih biciklističkih, pješačkih, hiking staza, imamo Hrvatski festival hodanja, prvu brošuru s jako popularnim mototurama, jer nam bajkeri čine dobar dio pred i pod sezone. Gacka je dolina najdalje otišla u nekim sadržajima, ali i drugi nude novosti, poput prve staze za skijaško trčanje u sklopu kampa Big Bear Plitvice Nature Resort u Vrhovinama. No, nedostaje nam ljudi da bismo imali i veću ponudu sadržaja u Lici – kaže Ivan Radošević, direktor županijske Turističke zajednice, ali i predsjednik Udruge Nikola Tesla koja želi popularizirati ime ovog velikog izumitelja, pa su osmislili i prvu europsku kulturno-znanstvenu rutu s polazištem iz Hrvatske koja nosi ime Nikole Tesle.
Da ime ovog izumitelja i činjenica da je rođen u Smiljanu u Lici, kao što je Ličanin bio i Marijan Matijević, hrvač, svojedobno najjači čovjek na svijetu, nije dovoljno brendirano i iskorištenu u privlačenju gostiju u Liku, smatra i Ante Fumić, vlasnik tvrtke Prilika grupa u čijem su vlasništvu i portal Lika Club te turistički magazin The Plitvice Times.
– Za Nacionalni park Plitvička jezera zna čitav svijet, ali ostali sadržaji u Lici, a ima ih jako puno i izvrsni su, trebaju jaču promociju, marketing i to kroz sve platforme oglašavanja kako bi daleko veći broj gostiju i tržišta doznao za njih, a onda i kako bi došli u Liku. Taj dio još, nažalost, nije dovoljno osviješten, pa se puno toga presporo razvija, poput sadržaja vezanih za brend Nikole Tesle. Problem je i što mladi s dobrim idejama nemaju često podršku, premalo im se daje prostor za rad, već se od njih očekuju da budu pokorni, bezidejni radnici, trgovci, vozači, a ne pokretači novih ideja – priča nam Fumić koji je i sam morao otići iz Like u Zagreb da bi uspio u svojoj poslovnoj ideji. Razvio je tvrtku u kojoj danas radi sedam mladih, obrazovanih ljudi od 27 do 32 godine i svoja znanja i iskustva iz marketinga i komunikacija ulažu u napredak tvrtke, a rad im je često vezan za klijente u Lici.
– Puno je odličnih privatnih inicijativa u Lici, no bilo bi ih i više da je okruženje poticajno. Jako puno ljudi ovisi o turizmu, posebno Plitvicama od kojih su živjeli i stanovnici okolnih županija, a sada se pokazalo da ćemo morati biti zadovoljni i s gostima s europskog tržišta. No, i u tome ima potencijala, treba se prilagoditi – dodaje naš sugovornik.
Da prilagodba neće biti problem i da se turizam u Lici može sasvim dobro razvijati i s gostima s EU tržišta, smatra i Tomislav Kovačević, direktor Nacionalnog parka Plitvička jezera, nekad voditelj LAG-a Lika koji smatra da Liku i Primorje tek očekuju bolji dani, ali da to ovisi najprije o samim Ličanima.
– Lika je rijetko lijepa destinacija koju karakterizira ljepota kontrasta; od dolina koje presijeca Velebit i dijeli ih od mora, pa, vozeći se od Karlobaga dalje po Lici, promijenite za 35 minuta vožnje čak tri klime. Da ne pričamo o odličnoj prometnoj povezanosti; od autoceste koja presijeca Liku, do blizine zračnih luka u Zagrebu, Zadru i Rijeci. Priroda je čista, čak 60 posto teritorija je pod strogom zaštitom Natura 2000. Sve su to veliki potencijali ovog iznimno slabo naseljenog kraja gdje je više od 40 posto stanovnika starije od 50 godina. Zato smo u LAG-u prije pet godina pokrenuli projekt INTEGRA Lika s ciljem pretvoriti Liku i Primorje u destinaciju održivog razvoja te je napraviti prepoznatljivom u cijelom svijetu, ali i vezati, ako ne i vratiti ljude u ovaj kraj. Uspostavili smo brend Lika Quality u koji smo uključili lokalne proizvođače hrane, pića i suvenira, a njihove proizvode certificirali smo i stavili na tržište kroz brend Lika Quality.
To je oznaka za regionalnu marku kvalitete koja je zaštićena i u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo. Trenutačno u tom sustavu ima 160 proizvoda koje proizvodi ukupno 59 lokalnih obrta, OPG-ovaca, trgovačkih društava. Ti ljudi su “kičma” naše Like i Primorja. Sve smo to povezali s ponudom NP Plitvička jezera i rezultati su odlični; gosti se vraćaju na Plitvice i zbog domaće hrane koju ovdje nudimo. No, želja nam je da se gost zadrži i duže od 1,4 dana u destinaciji Lika, čak do sedam dana, pa smo prije tri godine pokrenuli mogućnost da gost može povoljno kupiti zajedničku ulaznicu kojom može obići čak osam lokacija; od Plitvica do PP Grabovača, NP S. Velebita, Memorijalnog centra Nikola Tesla na dalje, za što u Destinaciji Lika mora ostati nekoliko dana – priča nam direktor NP Plitvička jezera.
Zašto se ne razvija?
Smatra da Lika mora razvijati održivi, ali i selektivni oblik turizam kroz niz ponuda; od kampova, adrenalinskih sadržaja, paraglajdinga, jahanja, pa s Klasterom Lika Destination educiraju sve u turizmu kako ne bi imali neke početne greške, te kako bi ih potaknuli na nužnost pričanja priče gostima; o hrani i drugim pružateljima usluga, ali i kako bi im pokazati i kako se živi u Lici, kako se na imanju hrani stoka ili proizvodi sir, što goste danas u destinaciji gdje dođu, najviše zanima.
– Sve je veći interes za bavljenje turizmom u Lici, u to ulaze i mladi ljudi i bez obzira na to kada će se i ako oporaviti azijsko tržište, mi u Lici možemo razvijati turizam s nama bližim gostima iz europskih zemalja. U NP Plitvička jezera želimo razvijati održivi turizam – dodaje ravnatelj T. Kovačević.
No, poljoprivreda i stočarstvo su, smatra, također važni u Lici i treba ih razvijati.
– Prije par godina smo kroz LAG uspostavili suradnju s Poljoprivrednim institutom iz Osijeka kada smo u Lici zasadili pola hektara šljiva kao pokazni voćnjak. Stručnjaci agronomi su pokazali kako na moderan način imati voćnjak; znači paziti na kvalitetu tla, pratiti temperaturu zraka u voćnjaku i slično. Odabrali su šljivu bistricu. Ta vrsta šljive ima veliki udio vlastitog sladora i odlična je za pripremu pekmeza. Mi u Nacionalnom parku proizvedemo godišnje oko dvije tone tih šljiva i radimo pekmez bez ikakvih dodataka i sladora i izvrstan je, posebno zdrav za dijabetičare. Cilj nam je bio pokazati da se modernim uzgojem, uz pomoć stručnjaka i u ovom slučaju šljive, može uspjeti na tržištu jer osnovni uvjet, a to je odlična zemlja, u Lici već postoji. Velika potražnja za tim šljivama i ličkim krumpirom je dokaz tome – dodaje Tomislav Kovačević.
Ekonomski analitičar Damir Novotny kaže da je Lika, zapravo, izuzev Primorja, toliko blizu razvijenih regija, ali se sama ne razvija. No, dodaje naš sugovornik, nije to tako samo sada, jer Lika, zapravo, nikada nije bila razvijena regija, a tome su pridonijele specifične povijesne i antropološke činjenice kroz prijašnja stoljeća, da bi se gašenjem prerađivačke industrije i drastičnim iseljavanjem ljudi u potrazi za radnim mjestima, kraj dodatno osiromašio. Prirodne ljepote su nesporne, mjesta za razvoj ima, ali nema velikih, stranih ulagača!
– U Lici se razvoj nije dogodio iako ima potencijala za to; odlično je prometno povezana, što vrijedi za čitavu Hrvatsku, a za Liku koja je odlično cestovno povezana, u blizini luka, te zračnih luka, to vrijedi i više nego za ostatak Hrvatske, a razvijena je i komunalna infrastruktura. Jedini važan razvojni projekt koji postoji u Lici je turizam, posebno vezan uz Nacionalni park Plitvička jezera, a to je državna tvrtka. Iako su tu ostvareni odlični rezultati i umreženo je dosta subjekata, to nije dovoljno. Ono što je Slavoniji, a onda i Lici iznimno važno je privući jaka strana ulaganja. To je posao države i lokalne samouprave da naprave sve da strani ulagač pokrene proizvodnju u Lici, otvori veliki broj radnih mjesta. Tek tada će se i ljudi početi vraćati u Liku. Bez sigurnog radnog mjesta to se neće dogoditi. Kako to postići? Moramo samo pogledati kako je to uspjelo Sloveniji, Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj koje su imale daleko zabačenije i zapuštenije regije, a ako hoćemo i daleko udaljenija od razvijene Europe, te prometno izoliranije od naše Like, pa su uspjeli. Preokrenuli su stvari u svoju korist, jer su tako htjeli i tome težili – kaže Damir Novotny, poznati ekonomski analitičar.
Kako su uspjeli susjedi
Navodi primjer istočne Slovačke gdje su vlasti od 2005. do 2010. privukle značajne investitore iz autoindustrije. Dolazak velikih brendova, potaknuo je snažno zapošljavanje, a onda i doseljavanje, a investitore su privukli na način da su ih na desetljeće oslobodili od poreza, sufinancirali su svako radno mjesto, ulagali u obrazovanje koje su prilagodili potrebi gospodarstva i tržišta, a dali su im i besplatna zemljišta za gradnju tvornica. Naravno, uz uvjete razvoja proizvodnje, zapošljavanja, isplata dobrih plaća i ostanka. Rumunjska je u svoju Transilvaniju, nabraja nam sugovornik, također dovela autoindustriju; Renault je pokrenuo proizvodnju, škole imaju programe za obrazovanje njima potrebnih radnika.
– Tu je i grad Debrecin u istočnoj Mađarskoj gdje je vlast novcima iz EU pokrila sve troškove gradnje tvornice za autoindustriju i tamo je došao BMW, Jaguar ima tvornicu blizu Bratislave, a za njih onda rade i brojni kooperanti. Innsbruck u Austriji otvorio je tehnološki park za razvoj biotehnologije, zelene energije. Burgenland u istočnoj Austriji razvija naprednu biološku poljoprivredu, proizvodnju bio mlijeka ili bio mesa, a razvijanju i lječilišni turizam.
VIDEO Ovo je kuća za koju je župan Ivo Žinić od 1995. plaćao najamninu od 100 kuna mjesečno
Irska je na svom zapadu u zadnjih deset godina otvorila 100.000 radnih mjesta, a nama najbliža Slovenija najbolji je primjer kako se potiče razvoj – oni su u zadnjem desetljeću imaju eksploziju stranih ulaganja; od dolaska tvrtki iz autoindustrije, preko drugih jakih proizvođača poput Gorenja, tvornice koja proizvodi kampere i prikolice, do japanske tvornice industrijskih robota za EU tržište u Kočevju. Strana ulaganja u Sloveniji iznose od osam do deset milijardi eura, dok ona u Hrvatskoj iznose oko milijardu eura, mahom u turizam, bankarski sustav. U Sloveniji su po BDP-u dosegli i prešli prosjek EU, a troškovi života su im niži, dok smo u Hrvatskoj, osim u Istri i Primorsko-goranskoj županiji koje daleko odskaču, tek na 50 posto EU razvoja. Sve su to primjeri gdje vidimo što se sve može napraviti, ako država tako odluči. Hrvatska mora provesti decentralizaciju, mora lokalnoj samoupravi dozvoliti da donosi odluke, stvara uvjete za razvoj svoga kraja, ali i snosi odgovornost za taj razvoj ili propuštene prilike. Kod nas i ekonomski sustav nije prilagođen za regionalni razvoj i to treba mijenjati.
Zakonodavstvo moramo također očistiti od silne birokracije koja sve usporava. Dakle, razvoj turizma, poljoprivrede, drvne industrije, sve je to dobro i važno i potrebno Lici, no tom kraju treba snažan impuls – u Liku treba dovesti investicije iz moderne industrije kojoj ćemo onda prilagoditi i obrazovni sustav. Zašto u Liku ne bi došla neka jako autoindustrija, zašto jaka tvrtka iz IT sektora, biotehnologije ne bi u Lici imala svoj pogon? Odličan posao radi poduzetnik Darko Pervan u Hrvatskoj, posebno u Ogulinu gdje planira otvoriti najmoderniju tvornicu inovativnih drvenih podnih obloga u svijetu. To će biti veliki zamašnjak za taj kraj, a lokalna samouprava to potiče. Takve stvari trebaju Lici, no politika, država to mora poticati i privući – smatra Novotny.
Na kraju dodaje da poduzetničke zone treba redefinirati, jer ih u Lici ima, ali su prazne, ulagača nema.
– Smatram da je sada i povijesni trenutak da se Lika razvije u modernu, naprednu regiju. S konkretnim planovima, uz pomoć EU novca mora stvoriti uvjete za dolazak velikih domaćih i međunarodnih investitora.
Koje su to floskule - hraniti pola Hrvatske... Kao prvo, Hrvatska je siromašna te se većina Hrvata hrani u Lidlu i sličnim diskontima gdje se gleda cijena, a ne kvaliteta. Kao drugo, da bi se proizvodilo i izvozilo, treba raditi, a u Lici je velika većina ljudi na proračunu i ne radi ništa... Lika ima puno potencijala, no budući da se kod nas svi novci (i više nego što ih ima) troše na uhljebe, jedina mogućnost su strane investicije. A tko će doći investirati ovdje? Tko je toliko lud?... Ako netko domaći nešto želi pokrenuti ili investirati, onda je on lopov i treba ga spriječiti na bilo koji način, a ako dođe neki stranac onda ga otjera korupcija kada se silna ekipa stane u red s ispruženim rukicama, ili ga otjeraju dežurne političke narikače sa svojim - otimaju djeci zemlju i sličnim glupostima...