Njihove sobe nisu na naslovnicama turističkih kataloga, u promociji ih se spominje samo ako imaju vilu s bazenom, nemaju lobi pa ni utjecaj na državnu politiku u turizmu i zapravo malo tko, s izuzetkom prvih susjeda i poreznika, zna čime se bave. Za razliku od kolega u hotelijerskom biznisu, za njih nitko neće reći da su kičma domaćeg turizma. Štoviše, oni su za pojedine turističke teoretičare potpuno “out”, naslijeđe prošlosti, samo uteg oko nogu modernog hrvatskog turizma budućnosti. Prema njima do mjesta u krugu dvadeset najkonkurentnijih zemalja svijeta, što je cilj zacrtan strategijom razvoja turizma do 2020., dolazi se samo ako se put pospe novim hotelima i resortima. Nikako zimmer frei sobama i apartmanima.
Pedesetak tisuća obitelji, koje domaću turističku ponudu obogaćuju s čak četiristotinjak tisuća ležajeva, čini, međutim, zamalo polovicu ukupnih turističkih kapaciteta Hrvatske. Iako na margini svih turističkih fokusa tijekom proteklih desetljeća postojanja hrvatske države, obiteljski je smještaj rastao (istina, mjestimice i neopravdano bujao) i dorastao do 22 milijuna turističkih noćenja godišnje. Ili do svakog trećeg noćenja koje jadranski turistički domaćini po sezoni uopće uberu. Istovremeno od oko sedam milijardi eura ukupnog turističkog prihoda na privatni smještaj pak otpada sedam milijardi – kuna. Tako, pokazuju ankete, svako domaćinstvo koje se bavi iznajmljivanjem apartmana i soba po sezoni svoj kućni budžet prosječno podeblja za pet do deset tisuća eura. Većina se iznajmljivanjem soba i apartmana, naime, bavi samo ljeti, uz svoje osnovno radno mjesto, a u zimmer frei biznisu su brojni i umirovljenici. Tek je svaki peti privatni iznajmljivač i profesionalac u tom poslu, a prihod od iznajmljivanja mu je i jedini prihod.
Cijena je gostu prvi motiv
Pritom je čak trećina svih soba i apartmana za iznajmljivanje raštrkana duž obale i na otocima splitsko-dalmatinske rivijere.
Razloga je, očigledno, više nego dovoljno da razvoj privatnog smještaja postane jedan od prioriteta turističkih vlasti. Aktualni turistički čelnici tog su se zadatka i prihvatili što, uostalom, i nalaže strategija razvoja hrvatskog turizma. Nedavno su predstavljeni akcijski planovi za šest turističkih proizvoda od strateškog značaja za daljnji razvoj domaćeg turizma, a jedan je od njih i nacionalni program unapređenja obiteljskog smještaja. Ovaj program, među ostalim, detektira i sve važne poluge EU za razvoj turizma, što je zona u kojoj zimmer frei domaćini i te kako trebaju pomoć u snalaženju.
Za cilj se pak postavlja da obiteljski smještaj do 2020. postane međunarodno prepoznatljiv i poželjan turistički proizvod, maksimalno usuglašen s načelima zelenog turizma, namijenjen lifestyle gostima u potrazi za domaćinskim ugođajem. I to u većem dijelu godine. Ovo posljednje vjerojatno će biti i najkrupniji zalogaj budući da sezona u privatnom smještaju traje kraće čak i nego u kampovima čije je poslovanje izrazito vezano uz vremenske prilike. Dok tako u hotelima imaju goste nešto dulje od 120 dana, u kampovima gotovo dva i pol mjeseca, kapaciteti oko 82.000 jadranskih apartmana i 45.000 soba, u kojima masovno ljetuju i strani i domaći turisti, iskorišteni su svega – 53 dana.
Inače, mnogim su gostima privatnih soba i apartmana motiv cijene koje su osjetno niže od hotelskih. Analiza Instituta za turizam potvrdila je da su u privatnom smještaju posjetitelji s ograničenim budžetom za ljetovanje i te kako brojni. Prema pokazateljima za 2010. godinu gosti jadranskih soba i apartmana u prosjeku dnevno troše 43 eura, odnosno čak 26 posto manje nego u nas iznosi prosječna dnevna turistička potrošnja. Ipak, bilo bi pogrešno zaključiti da su svi gosti privatnog smještaja mršavih, ispodprosječnih prihoda. Mnogi u naš zimmer frei dolaze i debelog novčanika, ali čvrsto opredijeljeni da na odmoru ne žele hotelsku masovnost i svojevrsnu otuđenost, već autentičan doživljaj: izravan kontakt s lokalnim ljudima, druženje i opuštanje u obiteljskom ugođaju, a možda i poneke gradele uz čašicu bevande s domaćinima. Ni moguća prijateljstva nisu isključena. Brojne priče o čvrstim, dugogodišnjim vezama jadranskih obitelji i njemačkih, austrijskih... familija, iskovanima tijekom ljetovanja, svoju potvrdu imaju i u brojkama. Zimmer frei gosti pokazuju se vrlo lojalnima pa ih se istim domaćinima na ljetovanje u prosjeku vraća 29 posto, a isto mjesto za odmor ponovno bira njih 44 posto. Dakako, priča je to uspješnija ako je apartman lijepo uređen, s uređenom okućnicom i na atraktivnoj lokaciji.
Kvaliteta je neujednačena, previše je bezličnih apartmanskih zgrada, a premalo prepoznatljivih, tematskih objekata
Mladi ostaju tek noć-dvije...
Nažalost, to se ne može reći za privatni smještaj u cjelini. Kako u svojoj analizi konstatiraju autori iz Instituta za turizam Neven Ivandić i Ivo Kunst, kvaliteta ponude privatnog smještaja nije ujednačena, previše je bezličnih apartmanskih zgrada, a premalo prepoznatljivih, tematiziranih objekata. Također, ističu analitičari, u privatnom smještaju nema dovoljno stručno osposobljenih ljudi, premalo ih je spremno riskirati te svoj angažman u iznajmljivanju apartmana i soba pretvoriti u glavni izvor prihoda za život, a poslovni optimizam općenito je nizak. No i u tako nesređenoj situaciji izuzetaka ima. Na Kvarneru već nekoliko godina promišljeno grade brend “Kvarner family” koji okuplja ponajbolje kvarnerske apartmane i sobe. Dogodine će izdati i specijalizirani katalog i markirati prve turističke agencije kao “Kvarner family agente”, a u planu je i kampanja za dodjelu znaka “pet friendly” te “bicycle friendly”.
Prvi bi korak u tom smjeru za ostatak obale moglo biti organiziranje privatnih iznajmljivača na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, što snažno gura Zajednica obiteljskog smještaja pri HGK, koju vodi Nedo Pinezić s bogatim iskustvom upravo s Kvarnera. Konačnu viziju pak dijele i u resornom ministarstvu, i u Zajednici obiteljskog smještaja i sami privatni iznajmljivači: zimmer frei trebao bi prerasti ili u obiteljske bed&breakfast pansione ili se stopiti u kod nas relativno nepoznate difuzne hotele. Taj poslovni model, koji odlično funkcionira u nekim susjednim zemljama i samo mjestimično na Jadranu, više privatnih iznajmljivača povezuje kroz zajedničku agenciju, promociju, recepciju za prijam gostiju, restoran, službu čišćenja... Već prema potrebama, mogućnostima i željama konkretnih domaćina iz susjedstva. Jedini je uvjet da se u tzv. difuzni hotel povežu objekti istog profila i iste razine usluge.
– Ne zvuči to loše – kaže hvarska iznajmljivačica koja svoju katnicu uspijeva napuniti samo u špici i rado bi podijelila brigu.
– Više nema gostiju koji dolaze na dva-tri tjedna. Sad su sve mladi, ostaju noć-dvije, a ima ih od Japana i Rusije do Novog Zelanda i Tajlanda. Znaju samo engleski, a ja njemački i talijanski i sve mi je teže. Nemam nikakvu sigurnost i bio bi mi puno lakše da znam kako još netko razmišlja kako napuniti moje sobe...
nadam se da ne, I da ce ta hrvatska sramota uskoro biti izbrisana iz povijesti...ne smatram se posebno bogatim, ali ni u kom slucaju ne dolazi u obzir da ljetujem u objektu koji mi ne jamci osobnu kupaonicu ili najmanje 4 rucnika po osobi, uz svakodnevno mijenjajne posteljine...tzv. "zimmer frei" dovukao je najsiromasnije turiste evrope u hrvatsku, I unistio bilo kakav elitizam, jedinu stvar koja bi nas izvukla iz debele turisticke krize koju dozivljavamo....