Zašto bismo na međunarodnoj arbitraži mogli izgubiti velik dio svoga dijela Savudrijske vale? Zato što smo svijet naviknuli na svoje gubitke i zato što se lako sami odričemo svoga. Jedna od najvećih teritorijalnih izdaja, koju sam često uspoređivao s Pavelićevom, jest odricanje od 25.000 četvornih kilometara Jadranskog mora, to jest gospodarskog pojasa, koji smo poklonili Italiji i Sloveniji u obliku famoznoga ZERP-a. Danas smo mogli biti zemlja s mnogo većom površinom nego što jesmo te gospodariti dijelom Jadrana u kojem Talijani godišnje ulove ribe vrijedne 250 milijuna eura i u kojem se kriju velika druga bogatstva.
Gubitak 25.000 četvornih kilometara mora kudikamo je veći od mogućega gubitka dijela Savudrijske vale, ali ipak s jednom bitnom razlikom – neka patriotskija i hrabrija hrvatska vlada može proglasiti gospodarski pojas i tako učiniti ono što je u svijetu učinilo više od stotinu država. Sada je izbio skandal zbog transkripata koji otkrivaju kako Slovenci mimo svih propisa obrađuju sud koji treba donijeti odluku o razgraničenju sa Slovenijom na moru. Bože sveti, kako to da se nikad u ovakvim sporovima ne otkrije da su Hrvati napravili neki prijestup, služili se pritiscima, nedopuštenim lobiranjem ili podmićivanjem? Mislite da toga nema jer poštujemo pravila te želimo biti pravedni i nedužni? Ma ni govora! Hrvati ne čine ni ono što mogu i smiju, i to iz više razloga – zato što su sinje kukavice te se pred narogušenim strancem ustručavaju izboriti i za ono što je očevidno njihovo, zato što su spremni odreći se nacionalnih interesa ili ih ugroziti za dobar novac kao plaćenici svjetskih moćnika, ili jednostavno zato što im Hrvatska nije na srcu.
Kako, na primjer, možete imati bilo kakvo povjerenje u ministricu vanjskih poslova Vesnu Pusić kad je ona u vrijeme rata, dok je Hrvatska razarana, njezino stanovništvo ubijano i protjerivano, u Zagrebu organizirala razgovor između probranih srpskih i hrvatskih intelektualaca na kojem je dominiralo izjednačavanje krivnje za rat? Osim toga, optužila je Hrvatsku za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, a svoju zemlju ocrnjivala je u Hrvatskom saboru zahtijevajući da se Vice Vukojević izbaci iz Ustavnog suda zbog izmišljenog silovanja Bošnjakinje u logoru u BiH, da bi se na kraju ustanovilo da silovanja nije bilo i da Bošnjakinja u medijima predstavljana kao žrtva nikad nije postojala! Što, dakle, možete očekivati od osobe takva morala i takve zlobe prema vlastitoj zemlji koja se, svemu unatoč, kandidira za glavnu tajnicu UN-a? Ako izgubimo dio mora u sporu sa Slovencima, bit će to samo jedan u nizu gubitaka. Počelo je davno. Ovih smo dana pročitali kako smo bacili u vodu više od milijardu eura prema sramotnim ugovorima s Francuzima i aneksima o gradnji Istarskog ipsilona. Francuze je doveo Hrvoje Šarinić, navodno zato što nam je u ratno vrijeme bio prijeko potreban strani kapital, što su Francuzi znali pa su to skupo naplatili. Ja u to ne vjerujem, kao što ne vjerujem da nam je, kako bismo time platili ulazak u Europsku uniju, bila potrebna prodaja banaka, telekomunikacija, Plive i drugoga “obiteljskog srebra”. Ali vjerujem da Slovenci sigurno znaju za hrvatsku slabost i darežljivost, da to znaju i suci, te da znaju kako bi zakidanje Hrvatske moglo proći bezbolno kao što su bezbolno prolazila i druga otimanja hrvatskih dobara i bogatstava. Zacijelo znaju i tko je Vesna Pusić, a nije im prepreka ni autoritet Zorana Milanovića koji je u Europi najpoznatiji po nastojanju da zakonom zaštiti udbaške ubojice iz vremena komunizma.
Poslije Večernjakovih otkrića transkripata vlast koja drži do nacionalne časti zahtijevala bi obustavljanje postupka te bi podnijela tužbe protiv sudionika dogovaranja o zakidanju Hrvatske. Bez obzira na posljedice. A evo i prigodne usporedbe: sada slavimo obljetnicu Oluje, da se Tuđman bojao posljedica, ne bi bilo ni Oluje ni oslobođenja Hrvatske. Oslobodimo se međunarodne agresije na Hrvatsku, koja se ne događa samo u Savudrijskoj vali.
>>Hitno raskinuti Arbitražni sporazum i pravdu tražiti na Međunarodnom sudu pravde
Točno Milane. Nedostatak elementarnog domoljublja kod Pusičke i Milančeta zapravo sve objašnjava. Kite se eventualno anglosaksonskim nadomjestkom tzv patriotizmom iako ni takve stavove nisu u stanju održati. Patriotizam u Engleza podrazumijeva reakcije kao na Maldivima. Možemo li zamosliti pusičku i ostale u takvoj situaciji.