Tog kobnog 28. kolovoza 1991. snimatelj Hrvatske radiotelevizije Žarko Kaić radio je svoj posao. Snimao je prolazak tenkova kroz osječko prigradsko naselje Brijest kada ga je vojnik JNA usmrtio rafalnom paljbom iz transportera. Bile su mu tada 42 godine.
U istoj paljbi teško je ranjen i HTV-ovo tonski snimatelj Dragan Krička. Treći HTV-ov novinar koji se našao pod paljbom bio je Saša Kopljar. Istoga dana na tiskovnoj konferenciji general JNA Milan Aksentijević pravdao je taj čin riječima "da je Žarko Kaić ubijen zato što je vojnik na tenku mislio da on drži zolju".
Na novinarskom zadatku
Sadašnji načelnik Policijske uprave osječko-baranjske Ladislav Bece prije točno 33 godine bio je kriminalistički tehničar. Toga je dana postupao po dojavi da je iz transportera pucano na snimatelja Hrvatske radio-televizije u Brijestu, nedaleko vojnog poligona "C", gdje se smjestila tzv. Jugoslavenska narodna armija.
Dolaskom do mjesta događaja zbog obavljanja očevida, uočio je transporter koji se još uvijek vrtio na cesti, a kod kojega se već okupio veći broj ljudi. Tom je prilikom na tlu uočio smrtno stradalu žrtvu, dok su njegovog teško ranjenog kolegu odvezla kola Hitne medicinske pomoći u bolnicu.
Nastradala ekipa Hrvatske radiotelevizije bila je na svom novinarskom zadatku i snimala je izlazak tenkova i transportera s poligona ''C''.
- Žarko Kaić bio je jedan od hrvatskih novinara koji je rame uz rame s hrvatskih braniteljima svjedočio istinu o agresiji na Republiku Hrvatsku i nažalost nije bio jedini koji je pritom poginuo u Domovinskom ratu. Otišao je dobrovoljno u Domovinski rat kako bi saznao istinu, a pucanj u njega bio je pucanj u istinu. Tada je uloga medija bila ključna, kako bi se cijelom svijetu predstavilo ono što se tada događalo u Hrvatskoj, koja još nije bila međunarodno priznata - podsjetili su danas iz Policijske uprave osječko-baranjske.
Čak 20 očevida dnevno
U to vrijeme 1991. godine, za vrijeme Domovinskog rata, veliki dio stanovnika migrirao je iz grada, a mnogi su bili žrtve agresije, ne samo građani Osijeka, već i dragovoljci koji su došli pomoći obraniti Osijek.
Načelnik Ladislav Bece navodi da su očevidne ekipe Policijske uprave osječko-baranjske dnevno imale po dvadeset očevida, a nekada i više. Radilo se o granatiranju grada, oštećenju kuća, smrtnom stradavanju građana. Tada je radilo po osam kriminalističkih tehničara u smjeni i samo su išli s jedne intervencije na drugu.
- Mogu reći da je u to vrijeme očevid bilo jako teško i stresno raditi, ali zahvaljujući hrabrim braniteljima, odanom stanovništvu kao i pomoći ostale Hrvatske, Osijek je bio uspješno obranjen, ali s velikim brojem žrtava i gubitaka - ističe načelnik Bece.
Na temelju kaznene prijave Policijske uprave osječko-baranjske Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je optužnicu protiv 58-godišnjeg počinitelja zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog na štetu Žarka Kaića i njegovog kolege s HRT-a. Na temelju te optužnice počinitelj je u odsutnosti u Republici Hrvatskoj osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, no i dalje je nedostupan tijelima Republike Hrvatske te je za njim raspisana međunarodna potraga.
Prije pet godina u Brijestu je otkriven spomenik ubijenom snimatelju Žarku Kaiću, čiji je život ugasio rafal strojnice tzv. Jugoslavenske narodne armije. Spomenik simboličnog naziva "Posljednji kadar" djelo je arhitekata Bernarde i Davora Silova te akademske umjetnice Božice Dee Matasić.
Žarko Kaić rodito se u Livnu 7. ožujka 1949, a u Zagrebu je studirao Filmsko snimanje na Akademiji počevši od 1970. godine. Usporedno je radio kao asistent snimatelja na Televiziji Zagreb. Poslije je prešao na snimateljski posao. Brojni dokumentarni filmovi Branka Lentića snimljeni su rukom Žarka Kaića. Za HTV radio je punih 20 godina. Kao snimatelj sudjelovao je u izradi brojnih dokumentarnih snimaka, poput snimaka hrvatskih izbjeglica iz Aljmaša i Dalja. Kaić je dragovoljno pošao u Domovinski rat da bi snimanjem mogao Hrvatskoj i svijetu posvjedočiti istinu o obrambenoj naravi Hrvatske.
Ta suđenja u odsutnosti teža su besmislica. Skupo je, država čak plaća i odvjetnika optuženog. A ako nekim čudom krivac ikada bude uhićen u Hrvatsko, on ima pravo zatražiti ponovno suđenje i sve to onda nema nikakvog smisla.