Vremena su se uozbiljila. Kukuriku koalicija je u svemu nesposobna, to jest rezultati su joj u svim područjima porazni a zemlji prijete socijalna i gospodarska katastrofa, pa valjda i nagonski osjeća da samo ideološkim ofenzivama može skrenuti pozornost s očajnoga stanja u zemlji.
Subota, 29. prosinca
Njegovanje kulta nedodirljivog Čačića
Pošto je mađarsko pravosuđe dopustilo Radimiru Čačiću da kaznu odsluži u Hrvatskoj ako presuda hrvatskoga suda ne bude blaža od one mađarske, zaredale su se nagađanja da bi Čačić ovdje mogao biti oslobođen optužbe, da bi mu se mogla vratiti uvjetna kazna, da bi mu zatvor mogao biti zamijenjen društveno korisnim radom itd. Ponavlja se naklonost prema Čačiću koja traje otkad je skrivio nesreću u kojoj je poginulo dvoje ljude, naklonost koja je kulminirala besramnom izjavom Zorana Milanovića, tada oporbenjaka, da su za nesreću krivi stradali jer nisu bili vezani. Ali Čačić je u Hrvatskoj nedodirljiv i kad je riječ o malverzacijama u gospodarstvu: način na koji je Coning namjerno vodio u stečaj - o čemu je studioznu knjigu napisao Krešimir Kovač - te ostao dužan nikad vraćenih pola milijarde kuna, od toga 70 milijuna državi, i u tužiteljstvima i u policiji su prešućeni. Uz tolike kultove, u samostalnoj Hrvatskoj uspješno smo njegovali i kult nedodirljivoga grabežljivca.
Nedjelja, 30. prosinca
Đikić vani zarađuje, a u Hrvatskoj pametuje
U Hrvatskoj i svijetu ima hrvatskih znanstvenika neusporedivo značajnijih od Ivana Đikića, ali on ima neusporedivo najjači nagon za isticanjem. Bit će da je nesretan ako bar jedanput u tjednu ne odjekne u Hrvatskoj, kao nogometaš ili pjevačica. Posebno voli pljuvati po svojim kolegama u domovini od kojih se, kaže, “većina grčevito bori za svoje beneficije, a malo mare za znanstvenu izvrsnost.” Ali ta većina je bar tu, u Hrvatskoj, na korist svojoj domovini koju je pak Đikić iskoristio da u njoj diplomira i doktorira te odmagli vani praviti karijeru, mlatiti novac i pametovati kolegama u Hrvatskoj. I to tko! Čovjek koji se godinama uvlačio u dupe “velikom svjetskom znanstveniku” Miroslavu Radmanu da bi poslije svađe jedan drugoga proglasili znanstvenim ništarijama. Koji autoriteti!
Ponedjeljak, 31. prosinca
HRT se zbog emisije Slike Hrvatske, koja je zdravstveni odgoj u školama predstavila kako se nimalo ne sviđa Jovanoviću, Milanoviću i njegovoj supruzi, ispričao gledateljima. Ali kojim gledateljima? Teško je reći, nema službenih podataka o tome kako je emisija prihvaćena, možda se ispričao manjini, tko zna! Ima tek jedna usputna anketa objavljena u “Večernjaku” ispod teksta o isprici, a u njoj se 82 posto čitatelja opredijelilo za odgovor - “Konačno su rekli ono što je istina”. Vjerojatno bi sličan postotak bio da se gledatelje pitalo jesu li za to da novi ravnatelj HRT-a bude posljednji predsjednik jugoomladine Goran Radman, kojem se predavala Titova štafeta, a neki ga se srpski obavještajci sjećaju kao suradnika KOS-a. Ova isprika gledateljima i prijetnje urednici “oštrim mjerama” vjerojatno i jesu Radmanovo nedjelo, jer po svemu odgovaraju vremenu njegova ideološkoga stasavanja i uspona u karijeri. U tom vremenu ovakve su se isprike, objašnjenja ili distanciranja sricali za partijsku manjinu, ta je manjina i sudjelovala u kažnjavanju prijestupnika koji je pak za većinu bio neka vrsta junaka. Koliko se sjećam, ovo je prvi obračun komunističkoga tipa u medijima u samostalnoj Hrvatskoj i prvo komunističko samoispiranje zbog “propusta” i “nebudnosti”. Vremena su se uozbiljila. Kukuriku koalicija je u svemu nesposobna, to jest rezultati su joj u svim područjima porazni a zemlji prijete socijalna i gospodarska katastrofa, pa valjda i nagonski osjeća da samo ideološkim ofenzivama može skrenuti pozornost s očajnoga stanja u zemlji. Bit ćete gladni, ali će vam djeca u školi učiti o blagodatima masturbacije, homoseksualizma, prostitucije i pornografije. Bit ćete gladni, ali ćete se hraniti mudrošću Kim Il-Zokija. Bit ćete gladni, ali će o vašoj pravilnoj političkoj usmjerenosti brinuti na desetke lešinarskih novinara i urednika HRT-a koji su došli na mjesta svojih posmicanih kolega. Bit ćete gladni, ali će o vašoj sigurnosti i poslušnosti brinuti na tisuće novih načelnika policije koji su morali “položiti prisegu” našoj jedinoj partiji, SDP-u. Nije sreća u novcu, stanu, poslu, djeci koju se zbog neimaštine ne usuđujete imati - sreća je u sreći naših sjevernokorejskih vođa Milanovića, Josipovića i drugih zbog kojih sve više ljudi napušta Hrvatsku kako bi ostala što crvenija. Nije sreća u skrovitosti vaših osjećaja i vaše intime nego u tome da vam premijerova supruga dade pouke o masturbaciji a da bude zaštićena od televizijskih podvala i crvenokmerski osigurana 100-postotnom odanošću novih policijskih načelnika.
Utorak, 1. siječnja
Ja vama cuclu u usta, vi meni drugi mandat
Čestitajući građanima novu, 2011. godinu Ivo Josipović je rekao da “Hrvatska može i mora puno bolje”. Vidjelo se da se prevario: ništa boljega u 2011. nije bilo. Čestitajući građanima novu, 2012. godinu, Josipović je obećao da ćemo “polako i sigurno izlaziti iz krize”. Ali ne samo da iz krize nismo izlazili nego smo u nju sve dublje upadali. Čestitajući nam novu, 2013. godinu, Josipović je rekao: “Sljedeća 2013. godina mora biti godina oporavka, godina u kojoj ćemo ojačati naše gospodarstvo, pokrenuti investicije i otvoriti nova radna mjesta”. Tako nas predsjednik tješi i cijele godine, s očitom namjerom - ja vama cuclu u usta, vi meni drugi mandat.
Srijeda, 2. siječnja
Neće Milanović smijeniti Jakovinu jer su – isti
Ivan Pavelić dao kredit ministru Jakovini, koji ga je zauzvrat imenovao šefom Hrvatskih šuma. Ništa neobično. Dapače, budući da je riječ o seljačkoj sredini, treba pozdraviti napredak od primitivne razmjene usluga do bankovnih poslova. Sjećam se, u mome se selu partijskim moćnicima koji bi nekome nešto obećali (zaposlenje i slično) iz zahvalnosti radilo na gradnji kuće, orala se njiva, okopavao duhan, kukuruz i loza, natapalo polje... A da ne govorimo o tome kako je cvala razmjena usluga u vrhuški, tj. između ravnopravnih moćnika. Zoran Milanović je u državnim hijerarhijama razapeo mrežu svojih prijatelja, kao što su je razapeli i drugi, pa je veza između Jakovine i Pavelića samo jedna nit crvenoga pletiva kojim su potomci partizana privatizirali ono što je od Hrvatske ostalo. Hoće li Milanović smijeniti Jakovinu? Neće, jer su isti.
Četvrtak, 3. siječnja
Pomirba sa Srbima sve je “stopostotnije” dalja
Sa Srbima bi bilo lakše kad bi počeli slušati - statistiku. Evo opet Tomislava Nikolića, kaže - dok mi tugujemo zbog Srebrenice, Hrvati slave “Oluju”. Najdraže im je napadati Gotovinu, Markača, “Oluju” i druge svetinje koje gotovo 100 posto Hrvata nikad nije dovodilo niti će dovoditi u pitanje. Tako je bilo i u obje Jugoslavije - za ravnopravnost, pravo na svoj jezik, na svoje nacionalne slobode, svoju ekonomiju... bilo je gotovo 100 posto Hrvata. U Srbiji je nužan obrat koji će se odnositi ne samo na jedan mandat neke vlasti, ne samo na Miloševićevu agresiju, ne samo na teror nad Hrvatima u komunističkoj Jugoslaviji nego na više od posljednjih sto godina u kojima Srbi, i ovi ovdje i oni u Beogradu, ništa od statistike naučili nisu: što god oni više niječu ono što je za gotovo 100 posto Hrvata neporecivo, to postaje neporecivije i još “stopostotnije”, a pomirba je sve dalja i dalja.
Petak, 4. siječnja
Vi štedite, reče Linić građanima i ode se luksuzirati u Dubai
Ministar financija Linić pozvao je građane na štednju i odricanja u idućoj godini, a potom otišao na odmor u preskupi Dubai, gdje noćenje u hotelu plaća 15 tisuća kuna. Isti prezir prema građanima pokazao je za Božić premijer Milanović tulumareći s tajkunom Tedeschijem. Ta demonstracija svoga društvenoga statusa dojmljiva je poruka vlasti građanima: vlast ne postoji radi vas, a vi postojite da financirate njezin život na visokoj nozi. Drskost s kojom Zoran Milanović vrijeđa zastupnike u Saboru i osporava im pravo na protivljenje, proizlazi iz iste umišljenosti s kojom Linić, on i drugi svojim luksuziranjem iritiraju javnost. Oni proizvode bijedu ljudi da bi kraj nje što više zasjali.
Milane Ivkošiću kolumna vam je kao i uvijek pogodak u sridu.