Najveći nije došao. Nije mogao, ostao je u krevetu, kod kuće. Holivudska premijera filma o njegovu životu ‘I am Ali’ odvijala se prošli tjedan bez glavnog aktera. Gledali smo posljednja tri desetljeća najpoznatijeg sportaša svih vremena kako se hrabro bori s Parkinsonovom bolesti. Ni u čemu ga nije mogla spriječiti, palio je olimpijski plamen u Atlanti, družio se s predsjednicima, pojavljivao često u javnosti, no bolest ga je sad ipak prikovala uz krevet. Najveći boksač, nažalost, “boksa” posljednju rundu. I nije u dobroj poziciji, stjeran je u kut, na konopce...
Srećom, psihički je bistar, um mu još dobro radi. Za Muhammada Alija (72) to je životna priča. Njegova snaga nikad nije bila tijelo, već – glava. “Tukao” se u karijeri s 12 svjetskih boksačkih prvaka, a samo je od dvojice izgubio. Bio je prvi teškaš koji je u ringu spuštao ruke, glavu nije čuvao.
– Nemam snagu, ali brži sam od svih! – govorio je Ali.
Nikad se nije uzdao u jačinu udarca, već u brzinu i tehniku. Osvojio je tri teškaška naslova, a boksao u više od impresivnih 500 rundi. Usporedbe radi, malo je teškaša koji su to dostigli. Joe Frazier i George Foreman, njegovi vječni rivali iz 70-tih, boksali su u oko 300 rundi, a današnji boksački velikani poput Mikea Tysona, Lennoxa Lewisa ili Vladimira Klička – tek oko 200.
Zanimljivo, sve je počelo zbog ukradenog bicikla. Mali, nezgrapni 12-godišnjak iz Louisvillea otišao je s prijateljem na predstavu, no kada su izišli iz tamošnjeg Columbia Auditoriuma, bicikla više nije bilo. Mladi Cassius je, uspuhan i vruć, ustvrdio:
– Razbit ću kradljivca kad ga nađem!
Par tjedana kasnije, prvi put ušao je u ring, imao je jedva 40 kilograma kada je pobijedio u prvoj boksačkoj borbi. Sljedećih 27 godina iz ringa nije izlazio.
– Bit ću svjetski prvak! – kazao je. Samo je boksao i trenirao, a prije 18. rođendana sudjelovao je u više od 100 amaterskih borbi. Kao jedva punoljetan imao je još nešto – olimpijsko zlato. Osvojio ga je u Rimu 1960. godine u poluteškoj kategoriji.
Kao tinejdžer je razvio stil boksa u kojem nikad nije udarao u tijelo, već samo u glavu. Usto je i – “plesao”. Imao je najjače noge u povijesti boksa i doslovce je lebdio ringom.
– Letim oko suparnika kao leptir, a ubadam kao osa – govorio bi za svoj stil boksa.
Samo je jednom u karijeri završio na parteru, ne nokautiran, već srušen. Samo jednom!
Bio je pun sebe:
– Srušit ću ga u osmoj rundi! – govorio bi prije mečeva.
U boks je uveo upravo tu novost – brbljavost. Nikad nije šutio. Bilo je to doba kada su, u pravilu, menadžeri govorili umjesto boksača.
– Najbolji sam na svijetu! Govorio sam to i prije nego što sam postao najbolji – kazao je Ali.
Preuzeo ga je legendarni Angelo Dundee, najbolji trener svih vremena kroz čije je ruke prošlo 15 svjetskih prvaka. Uostalom, zbog Dundeeja je boks 60-tih bio najpopularniji sport.
Ali je pobjeđivao sve koji bi mu ušli u ring, penjao se stubu po stubu, a 1964. godine, u doba kada se pripremao za borbu za prvu svjetsku titulu, koju je dotad držao Sonny Liston, upoznao je američkog borca za ljudska prava Malcolma X-a, glasnogovornika tada popularne Nacije islama, pokreta koji je bio simbol borbe protiv ropstva i ugnjetavanja.
Tada relativno malo poznati boksač, kojem su bile tek 22 godine, pobijedio je te godine neočekivano vladara ringa Sonnyja Listona. Velikan je predao borbu u sedmoj rundi zbog ozljede ramena, a oko te borbe, proglašene jednim od najvećih sportskih događaja 20. stoljeća, postoje kontroverze. Naime, FBI je 50 godina nakon te borbe, odnosno početkom ove godine, objavio izvještaj svojih agenata koji su tvrdili da je izvjesni kockar Ash Resnick iz Las Vegasa namjestio borbu u Miami Beach Convention Centeru. Agentima je jedan drugi kockar, Barnett Magids, dvije godine nakon borbe ispričao da mu je Resnick savjetovao da se ne kladi na Listona, te su obojica, uplativši na Alija, osvojila više od milijun dolara. Navodno je Liston znao za dogovor, no ne i Ali, koji se tada još zvao Cassius Clay. Uzgred, koeficijent je na pobjedu Alija bio 7-1, odnosno procijenjene šanse bile su jedva 14 posto. Tvrdnje nisu nikad dokazane, a da je bolji dokazao je sam Ali pobijedivši u uzvratu nokautom u prvoj rundi.
Dan nakon neočekivane krunidbe svjetskog prvaka objavio je naciji da prelazi s kršćanstva na islam:
– Više nisam Cassius Clay, sad sam Muhammad X – objavio je Clay. Mediji nisu prihvatili odmah to ime, a on je objasnio kako je X nepoznato ime koje su mu vlasnici robova oduzeli stoljećima ranije. Reakcije javnosti bile su negativne, pa ubrzo umjesto imena X dobiva ime Ali.
Ali je postajao kontroverzan i vrlo poznat. Bio je buntovan i razočaran odnosom društva prema njemu na osnovi njegove boje kože. Tome u prilog govori i priča da je zlatnu olimpijsku medalju, osvojenu u Rimu, nosio gdje god je išao, sve dok je jednom, ljutit što njega i njegova prijatelja zbog boje kože nisu pustili u restoran, nije bacio u rijeku Ohio. I oko te se priče lome koplja, jer neki su Alijevi prijatelji kasnije tvrdili da je nije bacio, no da je istina da ih nisu pustili u restoran, ali da je medalju negdje putem izgubio. Nije važno, no dobio je drugu, kada je u Atlanti 1996. palio olimpijski plamen.
Predavao studentima
U to doba, Ali čini potez zbog kojega je postao miljenik nacije.
– Neću ići u rat u Vijetnam! Viet-Kong mi nije ništa loše napravio i ne namjeravam pucati na ljude koji me nisu povrijedili – ustvrdio je. Prometnuo se u glasnogovornika protiv rata u Vijetnamu. Kazna je te 1967. godine stigla u trenutku – suspenzija na više od tri godine, oduzimanje titula te prijetnja zatvorom na pet godina. Novac je u to doba zarađivao – predajući studentima.
Tri i pol godine čekao je da uđe u ring, a onda dogovorio borbu nazvanu “The Fight of the Century”; prvu iz trilogije s Joeom Frazierom. Izgubio je te 1971. u Madison Square Gardenu u New Yorku nakon 15 rundi, jer noge mu nisu više bile kao prije, suspenzija je uzela danak. Kasnije će u “Ali vs. Frazier 2” i “The Thrilla in Manila” pobijediti Fraziera. U to doba pamte se i njegova dva meča protiv Hrvata Georgea Chuvala (Jure Čuvalo), inače porijeklom iz Ljubuškog, iz 1966. i 1972. godine. Hrvat je bio jedini koji pred Alijem nije pao!
– Chuvalo je možda i najtvrđi boksač koji je sa mnom bio u ringu – rekao je svojedobno Ali, a Chuvalo, koji je s njim boksao ukupno 27 rundi, kad je prije pet godina bio u Splitu kazao je:
– Poslije borbe otišao sam sa suprugom na večeru, malo smo i plesali, a Ali je te večeri završio u bolnici. Mokrio je krv, toliko sam ga jako izudarao po bubrezima... U našem drugom meču bio sam bolji od njega, ali zbog “viših” interesa nisam smio pobijediti...
Pred Alijem je tek bila najveća borba karijere... U Zairu ga je 1974. godine čekao nepobijeđeni prvak George Foreman. Borba je dogovorena za četiri ujutro po tamošnjem vremenu, kako bi u SAD-u mogla biti na TV-u u 22 sata.
– Zbog vrućine nisam mogao “plesati” oko Foremana cijeli meč, a razvio sam strategiju u kojoj sam čekao da se umori, a zatim sam ga čekao na konopcima – prepričavao je Ali koji ga je u osmoj rundi nokautirao. Opet je bio kralj.
Ali i Foreman su kasnije postali prijatelji, a kako je zbog Parkinsonove bolesti Ali teško hodao, upravo mu je Foreman pomogao popeti se stubama kada su 1996. godine primali Oscar za dokumentarac “When We Were Kings”.
– Nikad nisam imao nikoga bližeg od Alija. Istina, prebio me, ali nakon toga sam shvatio da je najveći čovjek kojeg sam poznavao. Ne najveći boksač, već čovjek. Imao je dar. Nije bio lijep, bio je predivan, sve ono što bi Amerika trebala biti... – kazao je Foreman.
Usto, veliki je humanitarac, poznato je da je osigurao 232 milijuna obroka za gladne u svijetu...
U kućnom pritvoru
O njegovoj bolesti i dalje se lome koplja, nitko sa sigurnošću ne zna je li uzrok Parkinsona, koji pogađa dio mozga i uzrokuje motoričke probleme, drhtavicu, ukočenost i usporenost, bio sport koji ga je proslavio. Obolio je prije tri desetljeća, nakon što je završio karijeru 1981. godine sa 56 pobjeda (37 nokauta) i pet poraza. Liječnici su mu tada prepisali lijekove koji su pogoršali stvar.
– Danas je toliko bolestan da jedva govori. Njegova žena mi zabranjuje da ga posjećujem, mogu ga čuti samo telefonski – kazao je prošli tjedan njegov brat Rahman (71), također solidan boksač.
Njegov sin Ali Junior (42) je početkom godine kazao:
– Teško da će tata preživjeti još godinu dana. Molimo se Bogu da ga ta grozna bolest uzme radije prije nego kasnije, jer užasno se muči... A i supruga ga drži u kućnom pritvoru.
To govori sin, koji se s ocem ne viđa već godinama i živi u bijedi. Tvrdi da je za njihov razdor kriva četvrta Alijeva supruga Lonnie, koju i ostali članovi obitelji opisuju kao željnu novca. Ali ima sedam kćeri i dva sina, ali čini se da se obitelj raspada. Razlog? Očekivano, njegovih 80 milijuna dolara. Srećom, novac i nasljednici u Alijevoj su priči tek statisti. Glavni je lik Ali. I ne samo u njihovim životima, već cijelog 20. stoljeća. Najveći...
>> U Domu sportova nastupa i Muhammad Ali
Muhamede vrati se .Gledaj kako se Mirko Crocap vratio iz mrtvih i to izleda kao da hoce da izazove Caina Velasqueza.Mozes i Ti .Tebas nam,ne mozemo bez tebe