Mukhtar Mai, Pakistanka, nedavno se udala. Iako je postala druga žena Nasira Abbasa Gabola, što bi u zapadnom svijetu u pravilu bila neobična vijest, u Pakistanu je to još uvijek uobičajena pojava. No, Mukhtar Mai nije tek obična Pakistanka. Godine 2002. Mukhtar su silovali četvorica muškaraca, i to prema naredbi plemenskog vijeća.
Sve je počelo kad se selom proširila glasina da je njen mlađi, 12-godišnji, brat viđen u
javnosti s djevojkom iz drugog plemena, što je prema lokalnim zakonima "kažnjivo". Vijeće
je odlučilo poštedjeti Mukhtarinog brata, ali je zato skovalo drukčiji plan - silovat će
Mukhtar, njena će obitelj biti posramljena, pa će suparničko pleme koje je osramoćeno
dobiti svoju zadovoljštinu. Četiri su se muškarca dobrovoljno javila da će izvršiti
presudu.
Kazna je izvršena pred nekoliko očevidaca, a Mukhtar je otac posramljenu odveo kući.
Kako su članovi Vijeća i pretpostavili, obitelj je bila osramoćena, a u danima koji su slijedili Mukhtar je čak razmišljala o samoubojstvu, zbog vlastite boli i sramote koja je njenoj obitelji nanesena, a koju netko tko ne potječe iz takve kulture teško može shvatiti.
Bez nevinosti nema budućnosti
Za žene u ruralnom dijelu Pakistana njihova je nevinost i "čistoća" njihova čast.
Silovana žena gubi nevinost, čistoću, pa ju takvu nitko neće oženiti. Drugim riječima,
ako je ženi u Pakistanu oduzeta nevinost, u većini slučajeva oduzeta joj je budućnost i
dostojanstvo.
No sve je krenulo drugim tokom kad je jedan lokalni islamski svećenik, imam, uspio Mukhtar nagovoriti da tuži one koji su je silovali. Iako su svi mislili da će nju biti previše sram, pa da neće priznati što se dogodilo, Mukhtar je sve ispričala pred svjedocima i sudom. Uz velike napore, članovi vijeća i silovatelji dovedeni su pred sud - šestorica ih je na kraju osuđeno na smrt vješanjem, a Mukhtar je čak dobila i odštetu, visoku za pakistanske prilike.
Svi članovi vijeća i silovatelji, njih 14, kasnije su pušteni na slobodu jer nije bilo dovoljno dokaza, ali nakon odluka nekoliko viših sudova i nakon uloženih žalbi, Vrhovni je sud odlučio da će ostati u pritvoru dok im se ne bude ponovo sudilo. Budući da za njih nitko nije platio jamčevinu, oni se još uvijek nalaze u zatvoru gdje očekuju ponovno suđenje.
Od pomisli na samoubojstvo do 'žene godine'
Iako je ovakva pobjeda nad nepravdom velika stvar, nije najvažnije što je Mukhtar
napravila. Svoju je nesreću i sve što joj je umalo upropastilo život ova hrabra žena
pretvorila u nešto na čemu su joj djevojčice i žene iz njezinog sela vjerojatno zauvijek
zahvalne. Svojim je novcem od odštete, naime, te uz pomoć donacija koje su dolazile sa
svih strana svijeta, Mukhtar do 2005. godine izgradila dvije škole za djevojčice.
Zbog njenog slučaja i truda koji je uložila u gradnju škola, za Mukhtar su čuli mnogi diljem svijeta, a njezina je priča došla i do državnika nekih od najjačih svjetskih država. Časopis Glamour proglasio ju je 2005. godine "Glamourovom ženom godine", a prema New York Timesu njezina je autobiografija bila treća najprodavanija knjiga u Francuskoj.
Godine 2007. dobila je nagradu Vijeća Europe koja se dodjeljuje osobama za njihovu istinsku predanost i iznimna postignuća na području zaštite ljudskih prava.
Sretni kraj
Za vrijeme suđenja i nekoliko oslobađajućih presuda, Mukhtar Mai se bojala za za svoj život, pa joj dodijeljena policijska zaštita. Upravo za jednog od tih policajaca udala se Mukhtar. Naime, on se zaljubio u nju i isprosio njenu ruku, ali ga je ona odbila jer je bio - oženjen. No, kada je on zaprijetio da će se rastati ako ona ne pristane udati se za njega, ona je promijenila mišljenje. Da bi spasila jedan brak, sad 37-godišnja Mukhtar je na kraju pristala biti drugom policajčevom ženom.
Iste godine kad je Mukhtar silovana, Pakistanka Zafran Bibi je osuđena na smrt kamenovanjem zbog navodnog preljuba. Slično je moglo dočekati i Mukhtar, jer prema tadašnjem pakistanskom zakonu žrtva silovanja mogla je također biti optužena za preljub. No, to je promijenjeno 2007. godine.
Žene u Pakistanu u mnogočemu su uskraćene za svoja osnovna ljudska prava, a u ruralnim dijelovima poput okruga Punjab odakle je Mukhtar, žene su često tek robovi.
Kroz svoju Mukhtar Mai Women's Welfare Organization Mukhtar je postala žena koja je promijenila ne samo svoje selo, nego i Pakistan, a ono što je učinila za mnoge žene u toj zemlji ne može se ničim mjeriti.
